Za naše nade
17.07.2008., četvrtak
Nisam ja! Moja štitnjača je!
S vremena na vrijeme me vlovi šiza! Pa se kontroliram - JAAAKO- da ne "zadavim" bližnjeg svoga koji je "ničim" isprovocirao moju ljutnju! U normalno doba, ono kad su hormoni normalno radili, bila sam pekmez i u tinejđerskoj dobi sam bila malo ljuta na cijeli svijet! Ali nikad ovako. Dlanovi mi se često znoje, perut na glavi postaje krpa koju bum, kao Indijanci u filmovima, odljepila sa skalpom! A-ca! Ne usudim se stati na vagu već mjesecima, jer što ja manje jedem to više bujam!!! Strašno- ko plutača. A jučer meni dr veli- pit ćete hormone cijeli život, a ja njemu- šta se mora nije teško! A jel moje , jelte, debljanje, povezano sa tim smanjenim djelovanjem štitnjače. "Ta dabome!!! Sad ćete za vrijeme terapije piškiti i do 5 litara dnevno!" JUUPIIIIII - nisam masna samo sam vodena!!!! E, a sad paranoja! Obzirom da sam se povećala u obujmu, isto se povećao i moj , i inače poveći, nos! Jel i u njemu voda i hoće li se i on smanjiti! Nekak mi se vidi da bu on ostal strčati. Nek ga vrag zeme! I još samo nešto! Dragi moji, bližnji i nebližnji, ovozemaljski i vanzemaljski! Ispričavam se za ranije i buduće ispade bijesa! Jer, naime, to nisam ja , to je moja štitnjača! |