Svakodnevica, dosadni poslovi, obični ljudi koji te okružuju. Kad bih htjela drugomu prenijeti sadržaj ovoga dana, naoko, u njemu ničega vrijednoga niti posebnog. Pa ipak, iako je dan na izmaku- ja sam još uvijek ispunjena i sretna.
Probudila sam se vrlo rano i kako za divno čudo nisam uspijevala nanovo zaspati, odlučila sam peglati da iskoristim jeftinu struju. Potom me je čekao vrt, i to njegov najgori dio, u kojem je trava nakon mog odsustva od kuće i svih ovih silnih kiša meni dosegla do pojasa. Obeshrabrujuće je izgledalo i početi takav „projekt“ čišćenja džungle. Uhvatila me je bezvoljnost i umalo se ne vratih ponovno u krevet. Kako bi bilo slatko još malo spavati, pa ljenčariti u krevetu i satima pijuckati kavu i surfati po netu…!
Bilo bi to jednostavno napraviti i odlučiti, imala bih za to i pokriće jer sam još uvijek na godišnjem…
No, u jednom se trenu u meni nešto prelomilo. Odlučih se ipak uhvatiti u koštac s travom.
I dok sam tako pognute glave čupala travku po travku, moje misli nisu ostale prizemne.
Razmišljala sam o borbi koja se u meni ovo jutro tako snažno odvijala. Dvojba: rad ili ljenčarenje? Kako je lako izabrati ono što ne traži napor i odricanje! Zašto je tako teško biti čovjek reda?
U tim mislima koje su mi odvratile pogled s velike površine koja se preda mnom pružala, nisam ni primijetila kako sam čupajući travku po travku došla i do kraja svoga zacrtanog posla. Podignuvši glavu gore, zadivila me je slika koja se prostrla mojim vidikom: uredan vrt bez trave otkrio je grmove paradajiza bogate krupnim, crvenim plodovima, zdrave glavice kelja, grmiće paprike čiji su plodovi odebljali nakon prošlih kiša…! Koje obilje!
Nabrah punu zdjelu povrća iz svoga vrta i pripremih od njega najsočniji doručak na svijetu! Bila sam i gladna jer me rad umorio, a svježe ubrani plodovi u vrtu koji ne poznaje kemijska sredstva i pesticide stvarno su čudesnog okusa.
Preplavila me neopisiva plima sreće, zadovoljstva i zahvalnosti Bogu što me je u jednom tako običnom danu naučio da život donosi iznenađenja uvijek kad se izdignemo iznad bezvoljnosti i lijenosti.
Možda će netko reći: a stvarno ti je danas bio provod! Istina, ali… ja sam cijeli dan sretna! I znam da ću sada čim spustim glavu na jastuk od umora zaspati kao mala beba! Ima li što ljepše od toga?
