zalutala:)

Neki dan sam slučajno onako gledajući vijeti na novoj tv, pročitala , da je najbolji lijek protiv AIDS-a čednost..
I onda se zapitala, ustvari koliko još ima toga u našem svijetu?!
Čednost ,kakva čednost?
Jedan dana sam pročitala u jednim novinama, kako ljudi više ne znaju ljubiti nego samo računaju koliko orgazama su imali s partnerom .. i koliko je netko dobar u krevetu..
Pa stoga sad se ljubav danas mjeri sa orgazmom, kako je netko dobar u krevetu?
Koja plitkost?
Zar nije pomalo sirovo i grubo odnose među ljudima svesti na strast, na samu strast?
Zar to nije malo životinjski?
A gdje je se izgubila ljubav u svemu tome?
Srce? Ono Nešto?
Neznam...
Znam samo da je od siječnja do listopada u Hrvatskoj opet oboljelo od AIDS-a 49 ljudi, pa mi samo kroz glavu prolazi..
Koliko ljudi je nekome iz temelja promijenilo život i odnos prema ljudima i ljubavi..
Kako li je sada tim ljudima?
zar moramo proći kalvariju u životu da se naučimo pameti..
koje smo mi neznalice.. ljudi..a ujedno smo i najinteligentnija bića na zemlji...
Znaš..nekad se uplašim u kakvom ja to svijetu živim..

Pogledala je kroz prozor.
Zima je.
Hladna i čudesna.. gledajući na sat brzo se je spremala kako bi žurno odjurila u susret pahuljama i njemu čiji miris sanja, otkad je okusila njegove usne..
Već dva dana neprestano razmišlja o načinu na koji se On smije, i načinu na koji je dodiruje očima..
Poput dva magneta .. ispreplateni kada su zajedno, a kad nisu, neprestano se privlače mislima..
Potpuno opijena njegovim dahom i tragovima njegove brade na svom vratu (koju obožava) smješka se u ogledalu, i razmišlja kojim poljupcem će ga ovaj put iznenaditi.. Oblači svoj veseli kaput s nestrpljenjem iščekujući njegov čvrsti zagrljaj... Mmmm..
Obožava osjećaj kada se tako jako zagrle, tako da se njezine grudi stisnu uz njegovo tijelo, dok se miris njegovog parfema razlijeva po njezinom vratu...
Otvara oči.. i zna da ne sanja..
Trči iz stana.. Nasmijana..
Zima je...
On je čeka....
Sretan i siguran...