zalutala:)

Hm.. evo danas sam bas slusala Cenaccolo-vce, pod dojmom toga sam jos i valjda ću biti cijeli dan..:o)
pričali su o svom životu i kako su završili tu di jesu..ma prekrasni su, stasali su u ljude koji su dobri i dragi.. koji se raduju životu i koji znaju da mogu puno toga dati drugim ljudima samim time sto nose u sebi ljubav i toplinu..i vjeru u život...u Boga
Neznam kako im je, al samo se mogu nadati da imaju ljude koji su im oslonac u životu i koji ih vole zbog onoga što oni jesu takvi.. i što su željeli pobjeći iz pakla droge.. to su obični, dragi, jednostavni i nasmijani ljudi,.. koje je tako lijepo vidjeti promijenjene, obraćene, obogaćene,upotpunjene..sretne

Sjetila sam se jednom, kad sam bila na njihovoj misi (dosli su našoj župi u goste), stajala sam iza jednog dečka koji pjeva u zboru, i ništa me tijekom mise nije dotaknulo, ni njihova svjedočanstva, ni njihovi jadi, ni to što ih ima toliko, ni što lijepo pjevaju.. ni to što su još neki izgubljeni i traže se.. već sam se zabrinula kako sam hladna i prazna.. i tada.. sam pogledala u ruku jednog momka, nije mi bilo jasno što to čvrsto drži u ruci i ne pušta, pa sam bila malo znatiželjna i čekala da vidim za što se on to čvrsto prima, što to u ruci mu je toliko važno da onako sa žarom je stišće u šaci i sakriva..i pjeva iz sveg srca....(hrabro) i Bože moj dragi, kad je on malo otvorio šaku.. u ruci mu je bila krunica.. i ja sam bila gotova, počela plakat ko kišna godina, i samo sam pomislila kako je njemu, ko srna uplašen i sam....i koliko njima ljubavi treba, Bože dragi..
i sad cijelo vrijeme pjevam njihovu pjesmu:o)koja je
prekrasna.

...Tebi ću da pjevam
Tebi da se klanjam
Samo Tebi reći
da si moj

Jedini si velik,
Samo Ti si svet,
Samo Tebi slava pripada..

I dali ću ikad shvatiti što znači za ljubav umrijeti..

Uopće to nemogu shvatiti..U današnje vrijeme, mnogi ljudi ljubav ne shvaćaju kao dar
nego kao oružje (teret) kojim će njihov život biti ranjen (otežan), a ne obogaćen,
i lakše im je napustiti ljubav nego živjeti je...i ja se pitam kad će doći vrijeme ,kada ćemo skinuti te maske, ponosa i sebičnosti ,i dati ono za što smo stvoreni.. dati sebe (osmijeh, dodir po ramenu, zagrljaj) svakom čovjeku koji se nalazi na tvom putu, na mom putu.. koji je dio tvog života..

Jer kada se zamislis nad životom, koliko smo puta(i previše) zastali od neke geste ,iskrenog razgovora i ljubavi .. koja nam je uvijek nadomak ruke,a opet tako daleko.. ja naprimjer spadam u ljude koji pucaju pa što bude, niti me je strah priznati što osjećam, ni to reći toj dotičnoj osobi, ali to su učinile godine..i jednostavno moj unutarnji rast..
dok nemogu shvatiti ljude koji imaju dovoljno godina ,ali nekako kao da nisu jos zreli za suočit se sa sobom, a to znači i sa životom.. a zive pored mene, a ja im nemam prava otvarati oči, jer tko sam ja da im govorim što oni trebaju činiti...svatko sam sebi odabire put..

A i mislim da svi moraju većinu toga proći na svojoj koži, i da bi ustvari odlučili ,žele li doista sebe upoznati, a time i druge ljude.. a to je naljepši dio života .. otvaranje vlastitih očiju ,da bi znao razlikovati ljubav od zaljubljenosti, dobro od zla, tamu od svijetla, tugu od radosti..
Naime ,svi mi imamo te oči, i uši i srce ,ali na nama je izbor, biti sretan ili ne, biti dobar ili ne.. odlučiti se za ljubav ili ne.. mislim da je danas previše kukavica ,koji čekaju da budu voljeni ,a ne da vole, koji čekaju ispruženu ruku, a ne da oni sami ispruže ruke.. koji čekaju osmijeh a sami ga ne žele dati.. pa kuda mi srljamo..gubimo svoje ja.. gubimo dušu radi nekih načela..
ma čovječe dragi..
"Probudi se ti koji spavaš!" i zakorači u sutra sa osmijehom na licu i reci: O Bože, Hvala ti što sam stvoren ovako čudesno, sa očima koje vide, ušima koje čuju i srcem koje razumije i osjeća i treba drugog čovjeka..

Nekad sam plakala kad mi se srce lomilo, sad samo tišinom gušim bol u sebi...
Neobično u šta se čovjek pretvori kroz život, i kroz ljude.. u stijenu... grozno..

Hm.. neznam tko je se ponadao da je prvi put..cega..:) al ljudi ,ja sam vam prvi puta na blogu.
Ovo je moje prvo javljanje .. .. za sada to je to.. :) idem sad virit u druge blogove..
ciaossssssssssssssssss amigosssssssssss :o)