Svašta po malo,a ustvari ništa...
Hm…odmaram. Dane provodim razmisljajuci o ljubavi. Sve je nesto oko mene u tome. Svi nesto zaljubljeni. Nema toga kod mene. Zabavljam se. Iskoristavam vrijeme do kraja. Promjenila sam se. Ljudi me nekako drugacije dozivljavaju. Cudno je. Vrijeme i sve oko tebe te promjeni. Drugacije razmisljas i imas druge zelje i principe. Odrastam li to ili? Ma ne znam. Nadam se da ne. Ne svida mi se svijet odraslih i ozbiljnih ljudi. Ali sve ima svoje. Veselim se onim dobrim trenucima. Ko zna sta me ceka sve? Ne zelim znati. Sve u svemu svaki period zivota ima one dobre strane. Nekad ih ne vidimo,ali valjda je cilj u trazenju. Zanimljivo mi je. Stalno se nesto dogada. Imam obaveza 100,a opet se odmaram. Volim ljeto i to bas iz razloga sto se svi zaljube,sretni su. Najvise volim zvjezdane noci,sto je lijepse od toga? Jos kada ih dijelite sa pravom osobom… ovo ljeto mi je bilo ispunjeno. Zaljubila sam se,ali i odljubila. Slavila sam,izlazila,svadala se,plakala,ljubila… Sve sam! Sada mogu lakse prezivjeti ostatak! Trenutno zelim na more. Bilo mi je odlicno. Nocna kupanja,duge plaze,miris mora i pijesak u japankama. Uzivala sam gledajuci galebove,kako ptice tako i zgodne decke kojih nije nedostajalo. Lijepo je biti mlad. Pri tome ne mislim na ono mlad i glup. Najbolje je kada dodes u fazu kada si mlad a shvatis ipak neke stvari i znas se nositi sa nekim situacijama. Kompliciram nesto u zadnje vrijeme. Zelim samo reci da sam sretna i zadovoljna!
Tko tu kome laže?!
Ne razumijem zasto ljudi toliko lazu? Ne znam zasto forsirati neki odnos ili prijateljstvo sa osobom koja ti ne odgovara? Zasto se zene toliko svadaju i toliko zavide?
Mozda sam ja osoba koja prijateljstvo smatra svetim i zato mi nije jasno kako netko moze unistiti ga zbog banalne stvari. Cesto puta se pitam da li sam u pravu… mozda ja mislim krivo i mozda moja stajalista nisu u skladu sa drugima. Ne znam? Znam samo ono sto osjecam i sto mislim! Puno puta sam se razocarala u ljudima,ali i puno puta iznenadila. Drago mi je sto imam prave prijatelje i sto sam sretna. A za sve ove druge mi nije toliko stalo…pa neka laze ko koga hoce lagati. Svejedno to nije nista novo. Danas je normalno glumiti nesto sto nisi. Svasta je danas normalno!?! Problem je samo snaci se u svemu tome! Kazu neki-treba se dokazati! Zasto se moram dokazivati? Zar te ljudi jednostavno ne mogu prihvatiti onakvog kakav jesi? Zar je problem voljeti i cijeniti osobu koja ne tezi necem velikom i koja je sretna svojim zivotom? Zar treba biti bogat da bi te ljudi voljeli? Mrzim tu plitkost kod ljudi,povrsnost i ne znanje. Ocito je da se svi prave glupi,ili (ne daj Boze) stvarno to jesu,pa sami sebi mazu oci!
Uglavnom,mrzim kad me tako nesto pukne…pa pocnem razmisljati o zivotu i njegovom smislu,pa se u svemu tome izgubim,i shvatim da nikakve koristi od toga… i sta onda? A nista…zivim i dalje… o nekim ljudima i stvarima se definitivno ne vrijedi zamarati. Sve se to svejedno promjeni i istina je kad kazu da se sve i vraca… i da,ko sad komu laze?
... ... ...
Pokusavala sam maknuti maglu sa zore,
Pronaci u sivilu sjenu koja ce se uciniti poznatom.
Htjela sam te opet njezno dodirnuti
Micuci oblake,trazeci sunce.
Pogledati jos jednom tvoje zelene oci,
Utopiti se u njima,
Osjecati se dijelom ove slagalice.
Dodirivati tvoju ruku
Bas kao i one veceri
I onog ranog jutra.
Cuti ponovno tvoje rijeci
Koje sam sada urezala u celicni dio svoga pamcenja,
Najprokrvljeniji dio srca
I nepostojeci dijelic razuma.
Obrisat ih ne mogu,kako si ih ti zaboravio?
Nisam maknula maglu sa zore.
U sivilu sjena izgubljenih ljudi,
Onih koji su me izdali,
Bio si samo dio slagalice.
