... ... ...
Pokusavala sam maknuti maglu sa zore,
Pronaci u sivilu sjenu koja ce se uciniti poznatom.
Htjela sam te opet njezno dodirnuti
Micuci oblake,trazeci sunce.
Pogledati jos jednom tvoje zelene oci,
Utopiti se u njima,
Osjecati se dijelom ove slagalice.
Dodirivati tvoju ruku
Bas kao i one veceri
I onog ranog jutra.
Cuti ponovno tvoje rijeci
Koje sam sada urezala u celicni dio svoga pamcenja,
Najprokrvljeniji dio srca
I nepostojeci dijelic razuma.
Obrisat ih ne mogu,kako si ih ti zaboravio?
Nisam maknula maglu sa zore.
U sivilu sjena izgubljenih ljudi,
Onih koji su me izdali,
Bio si samo dio slagalice.
