O BLOGU
Blog postoji od 08.05.2015.
Sadržaj koji objavljujem ovdje ne pripada mom prvom blogu
malo-tu-malo-tamo
odnosno strši od moje zamisli njegovog koncepta.
Neke ću objave s prvog bloga prebaciti ovdje, kao u igri "Izbacite uljeza"...
Glvni razlog diobe objavljivanja napisanog je što objavljeno ovdje, uglavnom je napisano veoma davno.
Nick Zahira (zahira) mijenjati nisam htjela.
Mislim, da nije moguće na ovakav način saživjeti se s nekim novim nickom, jer JA sam Zahira (zahira), a Zahira (zahira) je JA, koliko god blogova imala...
zahira.1604@yahoo.com
NIKO OSIM TEBE
Niko te ne može spasiti osim
tebe.
Naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim
situacijama.
Oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama
i silom
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i/ili tiho umreš
iznutra.
Niko te ne može spasiti osim
tebe.
I biće dovoljno lako da ne uspiješ
tako lako
ali nemoj, nemoj, nemoj.
Samo ih posmatraj.
Slušaj ih.
Zar želiš to da budeš?
Bezličan, bezdušan, bezosjećajan
stvor?
Zar hoćeš da doživiš
smrt prije smrti?
Niko te ne može spasiti osim tebe.
Ti si biće vrijedno spasa.
To je rat koji nije lako dobiti
ali ako je išta vrijedno pobjede onda je
to ovo.
Razmisli o tome.
Razmisli o spasavanju sebe.
Tvog duhovnog sebe.
Tvog hrabrog sebe.
Tvog pjevajućeg magičnog sebe i
tvog prelijepog sebe.
Spasi ga.
Ne priključuj se mrtvima u duši.
Održavaj sebe
humorom i skladom
i na kraju
ako je neophodno
uloži i cijelog sebe u tu borbu,
bez obzira na izglede,
bez obzira na
cijenu.
Samo ti možeš da spasiš sebe.
Učini to! Učini!
I tada ćeš tačno znati
o čemu govorim.
H.C.BUKOWSKI
Onog ljetnog popodneva lepršavo pohitam našem domu, željna svježine okusa ljetne voćne salate.
Ustreptala čežnja da se zateknemo htjela se oteti težini, što na grudima već dugo ležala je.
Ali na vratima, prije prvog pogleda, ona čežnja i ona težina, pohrvaše se unutar mene, svaka želeći svoju dominaciju bez da pitaju srce.
Otkucajima, ono se pobuni i ostavi svoje mjesto ispražnjenim.
Opipavam dlanom...
Praznina.
S nejasnom misli ulazim unutra.
Sjediš za stolom.
Korak do tebe zaustavi mi čudno pulsiranje u peti.
Sjetih se Ahila i tvoje strijele.
Duboki udisaj usisa ono pobjeglo srce povlačeći ga prema gore.
Od tada, moje se srce smjesti na jeziku...