EQUILIBRIUM

nedjelja, 09.10.2005.

Thing is

It's not fair. God damn it's not fair, not like this.

Mrzim kad dolazi do negativnih stvari zbog nedovoljno dobrih razloga. Kad dolazi do nesporazuma. Kad stvari ne mogu ili nisu uzražene onakvima kakve jesu. Kada ne vjerujemo dovoljno jedni drugima, kada ne vjerujemo dovoljno sebi.
Mrzim kada mi netko želi dobro, a to radi samo sa svojim zaključcima, ne tražeći savjet i od mene. Kao kad netko misli da mi radi uslugu, a zapravo me ubija u pojam, i ne dopušta mi da se ja izrazim, i da radim onako kako ja želim i budem ono što jesam i ono što želim.

Što je točno, što nas određuje kakvima smo?
Ponašanje?
Misao? Razmišljanje?
Ono što pričamo?

Ili interakcija svega?
Zašto prečesto jedno mislimo, drugo govorimo, a treće napravimo?
Zašto jednim jezikom pišemo poruku, drugim mailove, trećim izravni govor, četvrtim ponašanje, petim razmišljanje, šestim u očima drugih, sedmim u očima nas samih. Pa tko bi se snašao u svim tim jezicima.

U biti jednostavno, ali tada bi se samo trebali prepustiti osjećaju, intuiciji, uz dozu zdravog razuma i po potrebi vaganja između činjenica i nečega izrečenog, zapisanog, (iz)mišljenog, ostvarenog.

Izgleda komplicirano na papiru ili ekranu, ali prilično jednostavno u radnom taktu ljudskog bića. Everbody does it. Čak i oni koji nisu svjesni samog čina. Tima je najbolje. Jer jedino kad se zamisliš i počneš razmišljati i premišljati, i prerazmišljati, tek tada skužiš da si u gabuli. Ili si bar tek tada priznaš da ne možeš zanemariti sve činjenice, sve rupe u zidu, svu tu vodu koja se nakupila nakon kiše. I da u biti propuštaš poput napuštenog i ostavljenog New Orleansa.

A ne izgleda uvijek tako, i samo pogledaš svjetliju stranu, sunce, kroz tu uzavrelu vodu i vidiš - dugine boje!
Ne, nisi pijan, niti suznih očiju nego vidiš sunce. Vidiš boje! Weird, totally.

Ali, ne bijaš ostavljen da se osnažiš u nekom pozitivnoj misli, nego stvarnost te gura da se okreneš tim rupama, da učiniš nešto. Ili ne učiniš ništa, kao što to obično biva.

Ali, neke se stvari ne mogu ostaviti da samo čekaju da se same srede.
Some things don't change by itself. Some things need a push in the right direction.
Finding that direction may prove to be impossible, but also much easier than one might believe so. So much easier. You don't even need a glasses.
- 14:39 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>