Hotel za pse - Zagrebački duhek

21.01.2020., utorak

VRTIĆ ZA PSE: Štene - kratki priručnik za upotrebu

Ok, odlučili ste se za psa.
Bilo da želite nabaviti psa s rodovnicom jer ste već dugo vremena ljubitelj određene pasmine, bilo da želite udomiti štene iz azila, sasvim je svejedno - svijesni ste da vaša odluka donosi
i mnoge odgovornosti jer, prije i nakon svega, radi se o živom biću i novom članu vaše obitelji! Što je važno naglasiti već u startu - pas nije igračka!
Nabavljate li štene samo stoga što ste ga obećali djetetu ukoliko bude dobro u vrtiću ili školi, razmislite ponovno!
Nabavljate li psa samo stoga što ga ima i vaša prijateljica - također, razmislite ponovno!
Bavim se psima već dugi niz godina mjeren doslovno u desetljećima i, ukoliko se spremate nabaviti svoga prvog psa, reći ću vam nekoliko vrlo važnih stvari...
Kada štene dolazi u novu obitelj, ljudi nisu nužno spremni za ono što ih čeka iz jednostavnih razloga: neznanja i neiskustva. Tada se, nespremni na određene i, ponekad, neočekivane stvari, vrlo lako i prelako predaju a stvar rješavaju odručući se svog tek nabavljenog ljubimca.
Štenad je neodoljiva no, osim igre i maženja, štenci su zapravo još vrlo, vrlo male pasje bebe koje ne znaju apsolutno ništa o lijepom ponašanju i pravilima kuće!
Stoga vam donosim ovaj mali praktični priručnik o tome što očekivati i kako riješiti neke od stvari s kojima ćete se neminovno susresti!
Da se razumijemo, NISU SVI ŠTENCI ISTI!
Ima ih samostalnijih, druželjubljivijih, življih, maznijih, mirnijih, agresivnijih, prestrašenijih ili hrabrijih, poslušnijih ili manje poslušnih, no nekoliko stvari se zaista odnosi na sve!

Što štenad čini:

1.) Štenci kakaju i piške po svuda.
Baš kao i kod ljudskih i drugih beba, ovo je jednostavno fiziološka i biološka činjenica a to,
vjerujte mi, u većini slučajeva neće prestati za nekoliko dana, koliko god se vi trudili, već vjerojatnije tek za nekoliko mjeseci!
Naravno, ovisno o dobi udomljenog šteneta i eventualnoj prethodnoj socijalizaciji, ovaj se proces kod nekih sretnika zaista i može svesti na svega nekoliko dana no, realno, riječ je samo o nekoliko sretnika koji čine iznimku a ne pravilo!
SVAKI PAS se može naučiti na kulturu izlazaka, no da bi to uspijelo, pas mora doseći određenu dob i s njom stečenu mentalnu razinu dovoljnu za određenu samokontrolu nad fiziološkim impulsima!
Očekivati od jedva dva mjeseca stara šteneta da usvoji bon - ton po pitanju nužde u roku od dan - dva, u novoj sredini, odmah nakon odvajanja od majke i lega je, u najmanju ruku, apsurno!
Baš kao što od bebe ne biste očekivali da prestane piškiti u pelene dok ne dosegne barem 2-3 godine, ne biste trebali očekivati niti od psa da usvoji ovakvo ponašanje u roku od npr. tjedan, pa čak i mjesec dana! Radite li s njime na tome dosljedno i uporno, češće ga izvodeći van i hvaleći i bodreći svaki puta kada nuždu obavi u parku a ne na vašem sagu, rezultati su neminovni! U početku će biti povremenih "pogodaka" i "propusta", ali sve to zapravo jako brzo prođe, stoga, molim vas, ne dajte se obeshrabriti!

2.) Štenad pušta dlake.
Da, psi se linjaju. Svi. Bez iznimke.
Čak i pasmine koje su na glasu kao ne-linjajuće zapravo gube dlaku no ona se, zbog svoje strukture, češće zadržava s ostalom dlakom na psu umjesto na podu, pa se naknadno eliminira groomingom, na prvu odajući dojam "ne-linjanja".
Razmislite malo...Gubite li vi kosu? Naravno! Sve što ima dlaku i folikul iz kojeg onda raste, tu dlaku s vremena na vrijeme i mijenja, što je prirodna posljedica odumiranja starih i rasta novih dlaka!
Ljudi često misle da znaju što linjanje točno znači no, ukoliko niste imali psa ili ukoliko niste bliski prijatelj nekoga tko psa ima, dobro razmislite prije bilo kakva poteza po pitanju udomljavanja. Većinu ljudi ova činjenica ne smeta no osobno poznajem i one koji su se psa na posljetku ipak odrekli zbog toga što su im previše smetale - upravo dlake!
Ljubavi prema životinjama ovo nije ni najmanji problem no smatrate li da niste dorasli konstantnoj borbi s dlakama na odjeći, po podu i namještaju, radije nabavite nekog drugog ljubimca!I zaboravite na mitove o proljeću i jeseni! Tada linjanje zaista jest najizraženije no psi gube dlaku tijekom cijele godine!

3.) Štenad ne zna pravila kučnog reda
…dok ih vi ne naučite!
Za štene određeni predmeti, kao što su noge od stola, vaše cipele, kuhinjske krpe, razno razni predmeti po kući koji za vas imaju i neku drugu namjenu osim trošenja mliječnih zubića i praksiranja lova, služe samo za jedno i jedino - grickanje!
I opet, baš kao kod ljudskih beba, uzrok tome su mliječni zubići, trening "za poslije" ili jednostavno - igra i zabava! Oni nisu svijesni što smiju a što ne smiju, stoga u početku "napadaju" sve!
I za korekciju ovakva ponašanja treba malo vremena i strpljenja te upornosti ali uz dovoljan broj psećih igračaka, to se da vrlo brzo riješiti!
I, baš kao kod beba, nema popuštanja! Jednom NE je uvijek NE!

4.) Štenad rijetko kada dobro reagira na vaš odlazak iz kuće!
Dakle, odlučili ste se za psa, udomili ste ili kupili štene koje je do tada najvjerojatnije bilo s majkom ili nekim čoporom (psećim, ljudskim ili oboje) i doveli ste bebu u svoju obitelj, svoj čopor!
Vi ste prva supstitucija za dom, sigurnost, majku!
Štene će vas vrlo brzo prihvatiti, zavoljeti i slijediti po svuda, no odete li npr. nakon svega par dana negdje van bez njega i ostavite ga samog, šok koji slijedi je golem! To je biće upravo "izgubilo" jednu obitelj
kako bi se našlo u drugoj - vašoj - pa je stoga i za očekivati da će reakcija u slučaju vašeg duljeg odlaska biti cviljenje, strah, izgubljenost…
Stoga, nabavljate li psa, bilo bi idealno da većinu vremena nekoga imate doma uz njega, barem u prvo vrijeme!
U slučaju da i vi i ukučani radite ili se školujete, najbolja opcija prvih nekoliko mjeseci jest da štene smjestite u vrtić za pse gdje će dobiti priliku za socijalizaciju s drugima, igru i skrb do vašeg povratka
s posla i gdje, što je nabitnije - neće biti samo!!!
Kod nas u "Duheku" vrtić za pse je redovna opcija koja posebno odgovara ljudima iz centra ili iz istočnih dijelova grada s obzirom na to da se mi nalazimo u Maksimiru no, osim nas, na području grada Zagreba, ima još nekoliko psećih vrtića tako da se uvijek može naći nešto praktično za svakoga, neovisno o tome u kojem dijelu grada živite!

5.) Štenci nisu baš uvijek socijalizirani.
To što se štene netom udomili iz njegova legla, ne znači da je štene socijalizirano s drugim, nepoznatim psima! Ono će vjerojatno isprva reagirati strahom pomiješanim sa znatiželjom te će se postepeno naučiti ponašati prema "psećim pravilima", naučiti ophoditi s drugim psima, postati samostalnije i samouvjerenije, itd. No za to je kontakt s drugim psima zaista nužan!
Sklanjati štene od drugih pasa koje susrečete u šetnji zbog vlastita straha najveća je pogreška koju možete učiniti! Ono mora naučiti "pravila ponašanja" s drugim psima no to nikako ne može ukoliko se VI ponašate previše protektivno! Naravno, oprez je nužan, i ne kažem da nema slučajeva napada odraslih pasa na štenad, no takvi su slučajevi iznimno rijetki igrate li po pravilima VI, kao trenutačni vođa čopora, a ne štene!
Nema razloga da štenetu ne dopustite igru s drugim psom ili da ga ohrabrujete u strahu i nesigurnosti!
Na ovu je temu napisano puno knjiga pa nema smisla da ovdje nadugačko i naširoko objašnjavam temeljne principe socijalizacije, no i u tom smislu najbolje su opcije upravo pseći vrtići, igrališta za pse i parkovi gdje će i vaše štene naći pregršt vršnjaka nestrpljivih da se udruže u jednom poštenom utrkancu za štapom, lopticom ili jednostavno - jedni za drugima!
I opet, kao kod ljudske djece, oni žele i trebaju igru. Kroz nju uče, vježbaju, napreduju i razvijaju mentalne, motoričke i ine sposobnosti!
Da, opasnosti od ozlijeda uvijek postoje; kao i djeca, mogu se spotaknuti, pasti, uprljati se, izgrebati, uganuti nogu, pa čak se i potući oko igračke ili štapa!
Ali sve je to ok! Sjetite se sebe samih kada ste bili djeca!
A, vjerujte mi, štenci nisu baš toliko različiti!

6.) Štenci su osjetljivi.
Baš kao i ljudska djeca, štenci su osjetljivi pa su u ranoj dobi, prije razvijanja i stjecanja punog kapaciteta imunološkog sustava, skloniji infekcijama virusne, bakteriološke ili parazitarne etimologije, što se značajno prevenira redovitim cijepljenjem i protuparazitarnom terapijom te izbjegavanjem kontakata s drugim psima prije imunizacije (cijepljenja).
Nakon cjepiva na zarazne bolesti i bjesnoću, vaše štene i dalje ima sve šanse "pokupiti" pokoju virusnu "divotu" tipa pseći virusni kašalj (što će neminovno i učiniti!), a tu je i cijela paleta virusnih proljeva ali, paralela s ljudskom djecom stoji i u ovom slučaju: sve je to savršeno normalno i, štoviše, čak i nužno za razvoj imunološkog sustava i otpornosti!
Štenci se, baš poput nas, jednostavno moraju "proklicati" raznim mikrobiološkim čudima kako bi na njih postali imuni i tu lijeka nema! Bez brige, najčešće se radi o tipičnim sezonskim virozama manifestiranim kašljem, povraćanjem ili proljevom a ukoliko je pas afebrilan i dobre volje, normalno jede i pije dosta tekućine,
bez obzira na to kako bi vam se navedeni simptomi mogli učiniti strašnima, slobodno mirno spavajte!
Za par dana proći će samo od sebe!
U slučaju porasta temperature, klonulosti, blijedila sluznica, gubitka teka uz proljev i povraćanje, odbijanja tekućine i/ili sukrvice u stolici, mokraći ili sekretu iz nosa, svakako odmah posjetite veterinara!
Pritom ne zaboravite da su za brži oporavak i psima potrebni vitamini i puno tekućine, baš kao i nama! I, da - vjerovali ili ne, psu možete skuhati i nezaslađeni čaj! I to onaj isti koji bi skuali i sebi ili svojoj bebi u slučaju npr. proljeva! :-)

7.) Psi su nemjerljiva radost, ljubav i snaga!
I TO je, na posljetku, jedina relevantna i neporeciva činjenica.
Sav se trud stostruko isplati jer ljubav, vjernost, prijatelja kakvoga ćete tek dobiti…ne mogu opisati ovako šturo, s par riječi… jer one, čak ni u punokrvnom pjesničkom kapacitetu, jednostavno nisu dovoljne!
Da imam samo po lipu za svaki osmijeh, suzu radosnicu, momenat ganuća koji su mi psi - i moji i tuđi! - priskrbili u životu, sada bih si vjerojatno mogla priuštiti i ekskluzivnu vilu na Mjesecu ili Marsu!
Kada kažem da je pas član obitelji - to zaista i mislim.
U punom i potpunom smislu riječi!

Eto, nadam se da vam je ovaj tekst barem malo pomogao, natjerao vas da razmislite, da se dodatno educirate o psima, njihovoj prirodi, potrebama i socijalizaciji a za sva eventualna pitanja novih vlasnika ili bilo kakav savjet - slobodno mi se obratite putem maila - ivana@duhek.com wave


Oznake: Zagrebački duhek, vrtić za pse, pasji vrtić, čuvanje pasa, dnevni boravak pasa, pet sitting, čuvanje pasa maksimir, maksimir, čuvanje pasa zagreb, hotel za pse zagreb


- 14:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.03.2019., subota

Mali proljetni live stream

I, konačno, malo proljetnog ugođaja na stranicama "Duheka"!
Sve toplije zrake sunca i sve šira paleta proljetnih boja prisutnih u dvorištu i oko njega mame nas van a, dok slike govore više od tisuću riječi, uvijek ste nam dobrodošli pridružiti se - neovisno o tome dođete li nam na dvije ili četiri noge!
Welcome! sretan

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za kućne ljubimce, hotel za pse, maksimir, pet sitting, Psi, mačke, kućni ljubimci


- 22:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.08.2013., nedjelja

SUMMER TIME


Bond i Lucky

Bok svima!

Evo nas i opet, sa novim pričama iz „Zagrebačkog duheka“ i veselom škvadrom koja ljetne praznike provodi po starom receptu – uz puno igre, zabave i ljubavi!


Lisa i Bond

Kako je ljeto vrijeme kada većina ljudi putuje van grada na godišnji odmor, to se odražava i kod nas, pa nas posijećuju raznoliki gosti! Osim pasa, koji su svakako najčešći, u „Zagrebačkom duheku“ nađe se i papigica, mačaka, kornjača, tvorova, kunića te pokoji jež! sretan

Razne vrste pod istim krovom fukncioniraju savršeno, a za sve je zajedničko sljedeće: svi su predivni, svi su zaigrani i sve jako mazimo i pazimo!

Psi uvijek imaju toplu dobodošlicu i zagarantirano veselo društvo naših Lise i Lady, a papigice dočekuje naš Kiki, pa nikad nema problema s prilagodbom. U času se snađu i kuniči te ostali mali glodavci, a kako sve to izgleda možete provijeriti i na slikama koje slijede!

Zajednički nazivnik svima je igra i zabava, a posebno kada govorimo o psima koji, kada nisu u šetnji ili na livadici za pse, vrijeme provode u igri po doma, u odmoru, i svakako – highlights of the day! – papici! Klopa se servira dva puta dnevno, kao doručak i večera, no kako god slasni bili, ipak nisu ni do koljena doživljaju zajedničkog žicanja oko stola, kojem prionu svi kad se mi sjednemo jesti! rofl


Tara i Remi


Ježek u svojoj kućicicerek


Ježek papa


Tara i Bond


Papigice na čuvanju - Blue i Greene


Milka spava


Chloe, Bond, Lisa i Lady u žicanju keksića


Betty u svojoj fotelji


Bond, Lisa, Tara i Lady - igra na livadici

Dakle, u „Duheku“ je sve po starom, a trebate li i vi čuvanje za svoga ljubimca, svakako nas nazovite na 091/7334 - 456(Ivana) ili 091/7261 – 684(Ivica) ili nam pišite na mail ivana@duhek.com, i rezervirajte svoj termin!

Za detaljnije informacije, info o cijenama, uvjetima smještaja i čuvanja kućnih ljubimaca, informacije o lokaciji te još slika svakako posjetite i naše službene stranice duhek.com!

Puno lijepih pozdrava,

Ivana sretan




Oznake: Zagrebački duhek, hotel za pse, čuvanje kućnih ljubimaca, maksimir, ivana janković, pet sitting, smještaj pasa


- 07:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.07.2013., srijeda

"Duhek" u Večernjaku :-)

- 18:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.07.2013., nedjelja

"Duhekovi" šaroliki gosti

I dok ljetno vrijeme mami i peseke i nas van, bar kada nema prevelikih vrućina, u "Duheku" borave i drugi, više
"indoor" gosti.

S nama je ovaj put divan afrički tvorić Vjeko, a tu su i par papigica tigrica - Blue i Grini - koje prave izvrsno društvo našem Kikiju.

Životinjice koje dolaze s kavezima u njima se i drže, s tim da se povremeno puštaju, ukoliko je to moguće. Ptice i tvorići koji su tek stigli svakako u prvo vrijeme ostaju u gajbicama, kako bi im se dalo vremena za akomodaciju na nas i na novi prostor. Ovisno o dužini boravka, i reakciji samoga gosta, potom se pristupa i puštanju.

Sa životinjicama se, dakle, postupa kao da su naše i kao da smo ih tek nabavili, ukoliko su kod nas prvi puta.

Mnogi me ljudi pitaju kako se životinje različitih vrsta ophode i slažu međusobno. Prije svega - životinje jedne vrste u pravilu nemaju kontakta sa životinjama druge vrste, pa svakako ne dolazi u obzir puštanje tvora u prostoriji sa ptičicama ili npr. među psima. Psi su iznimka utoliko što, kada su svi u svojim kavezićima, slobodno lutaju iz sobe u sobu - jer su im ostali gosti smješteni van dohvata, a ne bi vjerovali koliko ih veseli društvo drugih životinja, odnosno, pasa!

Psi se pak redom prema životinjama u kući ponašaju bitno različito nego prema životinjama iste vrste vani - ne naganjaju ih, odnosno, premda su im visoko van dohvata, ne pokušavaju ih dosegnuti, već ih prihvaćaju kao dio kućanstva.

U slučaju da neki pas iznimno reagira preznatiželjno spram cvrkuta ili šušnja odozgora, udaljava se iz te sobe, jer se uvijek primarno misli na sigurnost i udobnost svih gostiju.:-)


Vjeko pajki


Vjeko :-)


Bobica i Tara u igri


Par papigica na čuvanju <3

Oznake: ivana janković, ivana, čuvanje kućnih ljubimaca, pet sitting, maksimir, Zagreb


- 18:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.05.2013., nedjelja

Zalutali psi, čipovi i markice

Dragi svi, s obzirom na nedavna događanja u „Duheku“ i vraćanja znatnog broja zagubljenih pasa doma, u ovom postu bih se malo osvrnula baš na tu temu, i pozabavila načinima njihova vraćanja doma, kao i načinima prevencije da se to uopće dogodi. Stoga se nadam da će sljedeći post u mnogočemu biti od koristi, bilo ljudima koji su pse izgubili, bilo ljudima koji su pse našli. Ipak, ovo pišem u nadi da će ponajprije koristi imati sami psi, čiji vlasnici možda poslušaju pokoji koristan savjet u vezi označavanja psa i lakšeg povratka u slučaju da se ikada, iz bilo kojih razloga, izgubi.

Naime, bez obzira na, u Zagrebu relativno dobro riješen sustav zbrinjavanja pasa lutalica i pasa koji imaju vlasnike, ali su se izgubili, zalutali su psi relativno čest prizor, posebice u proljeće i jesen, kada se najveći broj nesteriliziranih kujica tjera, pa dečki krenu za mirisima. Tako se nerijetko u tim periodima, posebice na mjestima gdje se šeće i skuplja više peseka, poput livadica i parkova za pse, lako susretne i pokoja pridošlica – najčešće s ogrlicom, ali bez gazde.

Svi smo pritom, mislim, dobro upoznati sa procedurom i sustavima čipiranja pasa te provjere čipova kod veterinara, kao i sa „Izgubljeno-Nađeno sistemom“ S.U.Z.E (Savez Udruga za zaštitu životinja grada Zagreba). Sve je to divno i hvale vrijedno, te svakako spašava mnoge živote i osigurava ponovne dirljive susrete zabrinutih vlasnika i izgubljenih pasa, no taj sustav ipak nije savršen.

Sustav čipiranja, koliko hod hvale vrijedan, nije dovoljan baš u svim situacijama. Naime, što kada se nađe pesek, a vi ili neki drugi prolaznik nemate npr. dovoljno vremena za odvesti psa veterinaru radi očitanja čipa jer ste, primjerice, baš na putu za posao? Ili - što je ujedino najčešći scenarij, ako pitate nas iz „Duheka“ o iskustvu – slučaj ako nađete peseka, a baš je nedjelja popodne ili neki praznik, pa niti veterinari, niti S.U.Z.A ne rade, a psa ne možete uzeti k sebi doma, jer ga vaš pas, posebice ako je dečko, jednostavno ne namjerava tolerirati u svom stanu, pa čekanje do sutra na sigurnom nije opcija?

Možda niste znali, ali ako nađete psa npr. tijekom vikenda, opcije su vam dosta ograničene. Ako vam se pesek smili i odlučni ste vratiti ga doma, ako ste te sreće da ste psa našli u prijepodnevnim satima, na konju ste, jer osim kvartovskih veterinara, koji mahom svi rade subotom do 14-15 sati, imate i Veterinarsku stanicu grada Zagreba u Heinzelovoj, nasuprot faksa, koja subotom radi od 08 -13 h, te nedeljom od 08-12 h! No, ako poput nas u „Duheku“, imate običaj pse nalaziti subotom ili nedeljom popodne ili navečer – u sosu ste. Odlučite li se psa odvesti na hitnu službu, otvorenu u tom periodu na klinikama veterinarskog fakulteta, također u Heinzelovoj – bojim se da, osim šetnje, nećete obaviti ništa. Naime, tamo premda imaju očitavač čipa – nisu umreženi pa osim što mogu utvrditi ima li pas čip, ne mogu ništa više…

Zovete li pak S.U.Z.U, imajte u vidu da i ona ima slično radno vrijeme, dok nedeljom i praznicima ne radi. Osim toga, ni čip kod njih također nećete moći očitati jer oni tamo čipove ne očitavaju, već to rade veterinari, no zato oglašavaju izgubljenog peseka i rade puno drugih dobrih stvari da se pas sretno vrati kući, dok neka momentalna identifikacija ipak nije opcija.Psa svakako treba pokušati zadržati, poslikati i oglasiti na S.U.Z.I., o čemu možete sve pročitati na SUZINIM stranicama, i ljudi će vam rado pomoći, no ponavljam, nekog instant –rješenja nema.

Dakle, našli ste psa za vikend popodne ili za blagdan i, osim ako ga ne možete primiti k sebi doma i čekati sljedeće jutro, ne možete učini baš bog-zna-što. Opcija je uvijek i hitni poziv nekom od privatnih veterinara koji imaju ustrojenu hitnu službu, poput „Fizioveta“ u Zvonimirovoj, „Bube“ u Selskoj, „Goldi“ u Tomašićevoj i, zapravo, dosta drugih diljem grada – no uz napomenu da se hitni dolazak naplaćuje u prosjeku oko 100 kn, premda je samo očitavanje čipa besplatno. Kako je masa ljudi i inače, čak i onih sa psima, i radnim danom i kad sve ide kao po loju, zapravo sklonija odšetati od izgubljenog psa nego se baktati s njim po veterinarima – plačanje posebnog dolaska veterinara je ipak nešto manje vjerojatnija opcija.

Možete, nakon svih tih muka, odmahinuti rukom i misliti si „Ma taj je ziher negdje tu doma“ ili „Odvest će ga netko drugi“ – ali, zapitajte se, što da se radi o Vašem psu? Svakako biste željeli da ga netko uzme k sebi do jutra!

Mala, uz temu vezana, anegdota - mi nedavno imali epizodu sa navečer, ua vikenda, nađenim Oskarom, mješancem terijera, pa potom i sa dva druga, veća psa. Prvonađeni Oskar je prvo bio prisiljen sa mnom u podužu šetnju, jer nemamo auto, do veterinarskog faksa na hitnu službu zbog očitavanja čipa, gdej sam i doznala iz prve ruke ovo o čemu pričam – čip ima ili nema, sasvim je svejdeno, jer nisu umreženi da nađu vlasnika. Oskar je potom otišao k meni doma jesti, nakon čega sam ga stavila u njegov pasji krevet, i onda ga ujutro opet vukla u Heinzelovu – ovaj put preko puta, u ambulantu za male životinje koja - blagoslovljena bila! – radi nedeljom do 12h! Potom je Oskar otišao doma, gdje ga je dočekala gazdarica sva u suzama, nakon cijelonoćnog traganja za njime!

Da ga nismo pak mogli uzeti k sebi, zbog npr. drugih muških pasa na čuvanju kod nas, ne znam uopće što bih napravila a da psa ne ostavim na cesti.

Zato, sada ono najvažnije za cijeli ovaj post i moju prodiku: dragi ljudi, vlasnici pasa, molim vas najiskrenije - napravite svom psu markicu sa imenom i brojem telefona! OBAVEZNO!!!

Gdje se takva pločica može nabaviti? Ima ih doslovno svugdje – npr. na Maksimirskoj, u brusioni u sklopu Name na Kvatriću i na Trgu, u Bauverovoj, po centru – Stara Vlaška, na Trešnjevci i, općenito, po cijelom gradu, u više-manje svakoj brusioni gdje izrađuju i ključeve, graviraju imena isl.

Cijena izrade takve markice u prosjeku iznosi 50 kn, ali se isplati svake lipe, bez obzira ima li vaš pas običaj bježati ili ne! Koliko god miran, poslušan i privržen bio, svatko može odlutati - bilo za mirisom, u trku za macom, bilo uplašen nekom iznenadnom bukom, bilo iz čiste dosade iz dvorišta – i izgubiti se. Pritom se možete odlučiti i za jeftiniju varijantu privjesaka koje možete kupiti i u Pet centru, i koji ima malo spremište za papirić sa adresom, no to vam ipak ne bih preporučila, jer nisam vdijela niti jedan koji bi proživio dulje od par dana na prosječnom psu… Jednostavno ih ili izgube ili se potragju, ili je navoj slab, pa se otvori i papirić s imenom i podacima samo nestane… I takvih smo se pasa naudomljavali, sa polovičnim strganim privjeskom, vjrujte mi…

Vaš pas je sigurno čipiran, no to vam je, kao što ste se čitajući ovaj post vjerojatno uvijerili, ponekad od male koristi. Zasigurno ste i sami u šetnji s njime sretali ponekog lutalicu, no da li ste ga ujedino, baš svakog, i vodili veterinaru radi provjere čipa? Ili ste, nakon što se vaš pas pozdravio s njime, odšetali svojim putem? I nise jedini! Većina je reakcija baš takva! Ne zato što ljudi ne vole pse, ili im ne žele pomoći, već češće zato što silom prilika ili nemaju vremena ili nemaju mogućnosti psa voditi na očitavanje čipa. Tako zalutali pas ostane nepotrebno na cesti, riskirajući da strada u prometu, u sukobu sa drugim psima ili sl.

Dakako, ima i vlasnika zalutalih pasa koje nije zaista briga, koji teško da će ikada investirati čak i 50 kn za izradu markice, ali oni trenutno nisu tema ovog posta – govorim o ljudima koji vole svoje pse i brinu o njima – poput vas, koji redovito čitate oveaj blog, i poput našeg slučaja s Oskarom!

Koliko god, dakle, čipovi itekako imaju svoju vrijednost i svrhu - kada pas ima markicu s imenom i brojem telefona – svatko mu je daleko skloniji pomoći! Prolazniku je lakše zastati i nazvati broj s markice te malo pričekati da dođe vlasnik, ili psa odfurati doma kada zna gdje stanuje, nego voditi ga kod veta radi očitanja čipa! Posebno ako se pas nađe negdje gdje veterinara nema posebno blizu, npr. usljed Maksimira, na obroncima Medvednice, ili igdje drugdje kada veterinar ne radi!

Zato – imate li psa, svakako mu dajte napraviti i markicu! I vi, i on, i nalaznici u slučaju da se pas izgubi, ćete biti puno mirniji, sigurniji i sretniji!

Primjeri ogrlica s markicama s imenom i brojem mobitela:








Oznake: Psi, markice, čipiranje, izgubljeni psi, nađeni psi, Zagrebački duhek, suza, veterinarska ambulanta heinzelova, čuvanje pasa, pet sitting, ivana janković, lisa, lady, maksimir


- 17:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2012., ponedjeljak

U „Duheku“ akcija skupljanja hrane, dekica, krpa, starih majica isl. za pomoć napuštenim psima!

Dragi svi,

kako smo svakodnevno svijedoci sve večeg broja napuštenih pasa po skloništima i azilima, u kojima je uvijek teško, a tijekom zimskih mjeseci te se potrebe i problemi udvostručavaju, odlučili smo organizirati akciju skupljanja hrane, dekica, majica, krpa, zdjelica i svega ostaloga što bi moglo koristiti od psećih potrepština, hrane i opreme!

Dolaskom zime raste i opasnost od smrzavanja, i mnogi azili i udruge u ovo vrijeme trebaju dodatnu pomoć, jer pasa je sve više, i jednostavno nemaju dosta hrane da ih prehrane, kao ni dekica da ih ugriju, a posebno su ugroženi štenad i stariji psi!

Ovim putem pokušavamo sakupiti hranu i sredstva za peseke kojima je pomoć najpotrebnija, a sva skupljena hrana i potrepštine raspoređuju se i šalju sukladno prioritetima udrugama Noinoj Arci, Rini te u Sarajevo za posebno ugrožene pse iz azila Gladno polje!

Ako imate vremena, volje i nešto stvari ili hrane koji su vam viška, ili jednostavno želite pomoći – samo me zvrcnite, svratite, pošaljite mail ili pišite u inbox na Facebooku!

mob. : 091/7334 – 456 - Ivana
mail: ivana@duhek.com
ivana@ripup.hr
facebook: Zagrebački Duhek

Oznake: Zagrebački duhek, sakupljanje hrane, pet sitting, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, maksimir, akcija za pomoć psima


- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2020  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2015 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Studeni 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

I još pomalo svega...