Hotel za pse Zagrebački duhek

29.09.2013., nedjelja

Zagrebački duhek –kolekcija ljeto/jesen 2013.

Dragi svi, evo nas konačno opet s vama! Moje iskrene isprike na rijeđem javljanju - u nedostatku vremena manje stignem uređivati blog, ali mi je svakako drago opet navratiti kad god ugrabim koju minutu – a nadam se i vama!

U ovom postu predstavljam vam neke nove, kao i neke stare goste kod „Duheka“, koji nam nastavljaju uljepšavati dom, svakodnevnicu i život! Stoga, hvala vam svima od srca na interesu, povjerenju i vijernosti!

I dok ljeto ostavljamo iza sebe i kročimo u novu, jesenju sezonu s kojom nam dolaze i kišni, hladniji dani - neke se stvari kod nas ipak ne mijenjaju! Tako vesela ekipa nesmetano nastavlja sa zaista bitnim stvarima u životu – igrom, klopom (i žicanjem iste) te poštenim spavancem na pošetnim mjestima - poput kauča ili, još bolje, mog raspremljenog kreveta.

Vidite, ovo nije samo post o „Duheku“ – ovo vam je life – lesson!

Sad se, molim vas, malo koncentrirajte jer u protivnom nema šanse da skužite što sam željela reći. Mislim, spremam se na verbalni rafal…can't help it! cerek

Dakle, osim što je u životu vrlo važno uvaliti se na moj kauč/krevet (za psihoanalizu i psihoterapiju možete se naručiti svakim radnim danom u uredovno vrijeme - ako ste te sreće da vam se javim na telefon – a rezultati su zagarantirani! koliko god da ste puknuti, just put your trust in me i prepustite se mom vodstvu – bit ćete još više! :-D) podjednako je važno i povremeno prekopati po smeću i prežderati se stvarima od kojih vam je zlo, a ako ste vidjeli onu novu foru sa ostavljanjem čiste hrane za beskućnike, shvatit ćete i pozadinu potrebe nekih koji stanuju ovdje - što trajno, što privremeno - da pojedu sve što se u i oko smeća nađe. To što se kroz život kreću na 4 noge nije im excuse, no pokušavaju se time pravdati. Što mene posljedično prisiljava da se isto tako krećem za njima…Ne nužno na sve 4, premda priznajem da nisam daleko ni od toga…

Dakle, da pojasnim poantu – Vaši psi pokušavaju smeće lišiti njegovih najaromatičnijih sastojaka. Stalno.

Zar?! I zašto, pitate se?! Da.

Čujte, jedan razlog tome je empatske prirode, koja im onemogućava da pored toliko gladi i patnje na svijetu dopuste da se s hranom razbacuje!

Drugi razlog tome je taj što Vi doma svoje pse ne hranite, pa preživljavaju jedino zahvaljujući okolnostima koje Vas primoraju da ih povremeno date na čuvanje, gdje konačno imaju priliku izboriti se zadnjim preostalim atomom snage za život, odnosno, hranu. Naravno da ih na čuvanju ne hranimo ni mi, pa su primorani preživljavati na smeću! I, da ne bi bilo zabune - oni šlaufovi oko prsa su samo dlaka, a zaobljenost trbuha je samo nadutost od gladi!

Sada me izvinite…rado bih ostala čavrljati no opet mi je roknula kanta u kuhinji, a i škripa polica iz smjera špajze mi djeluje zastrašujuće…!

Ako poživim – pričat ću! rofl