Pozdrav svima!
U svijetlu proteklih događaja s Lisom, koja je čak dva puta u cca. mjesec dana završila kod veterinara zbog klasa u uhu, mislim da bi bilo dobro napisati ponešto o tome jer, osim Lise koja si je klasje pobrala provaljujući susjedi u dvorište, sa tim problemom ovog ljeta susretali smo se i kod drugih pasa, kao i kod poneke mačke.
Što se, dakle, dogodilo?
Lisa je odlučila maznuti mački iz susjednog dvorišta hranu, no da bi došla do nje, mora se brzo provući ispod ograde. Ključno za uspijeh misije je ovo „brzo“ jer, u protivnom, ja urlajuči stignem dotrčati do nje i spriječiti je u tome. Ako imam par drugih pasa i njihovih lajni, to je malo teže a Lisa to zna pa iskoristi gužvu da izvede provalu. Naravno, provukla se ispod, zakačila si par klasova i nastavila probijati si put kroz šipražje prema plijenu. Kada je izašla, počela je jako tresti glavom, čohati uho šapom i trljati glavom o pod, a uho joj je, makar i inače preklopljeno jer je riječ o retriverici, bilo još spuštenije.
Odmah mi je bilo jasno da je u pitanju klas te sam je uhvatila i odvela ravno veterinaru.
Ovi klasovi, poznati i pod nazivom strelica ili popino prase, vrlo su nezgodni a livade su ih prepune u ljetnim mjesecima. Naime, oštrim vrhom lako se uhvate za dlaku i nerjetko potom zabiju u tkivo, pri čemu se to najčešće dešava upravo s ušima, šapama, nosom, ustima i očima. Klas, jednom kada se zabode u kožu, ima tendenciju putovati dalje, i upravo u tome se krije opasnost. Zbog svoje specifčne građe poput strelice i čupavih vršaka, jednom kada se zabije u kožu ili sluznicu, ne može se više vratiti i jednostavno izvaditi, već putuje dalje prema naprijed, a pas ga u nastojanju da ga izvadi, zapravo samo tjera dublje u tkivo.
U slučaju uha, to se manifestira kao u situaciji opisanoj kod Lise – pas jako trese glavom (dakle, ne samo jednom – dva puta, već trese glavom gotovo bez prestanka), trlja uho šapom ili cijelu glavu trlja o pod, nerijetko i cvili. Primjetite li ove simptome tijekom ili nakon šetnje s ljubimcem, svakako ga ODMAH odvedite veterinaru! Naime, u slučaju da pokušate pogledati psu uho, bez otoskopa u večini slučajeva, nećete moći uočiti baš ništa, dok klas, jednom u uhu, i dalje putuje. Ovo se nipošto ne smije zanemariti jer postoji opasnost i od perforacije bubnjića. Problem je što, osim što se najčešće ne može vidjeti bez otoskopa, ovakav klas ne može ni izvaditi bez za to predviđenog veterinarskog pribora i, u 99% slučajeva, ne bez sedacije psa.
U slučaju zabadanja klasa u šapu, gdje je koža između prstića vrlo meka, pas počinje šepati i štedjeti nogu a na mjestu ulaska strelice, vidi se ranica, crvenilo i oteklina, a pas to mjesto uporno liže i gricka.
Ako se radi o klasu u nosu, pas snažno trese glavom, jako kiše, češe nos šapama a nerjetko se može primjetiti pojačana sekrecija, kao i krvarenje iz nosa.
Ponekad se desi i da se klas zabije u oko psu ili maci, pri čamu se oni snažno češu po i oko oka, žmirkaju, oko jako suzi a čitavo područje oko je, zbog jake sekrecije, jako sljepljeno. U svakom slučaju, ljubimci pokazuju tipične simptome za strano tijelo u oku. Vlasniku je pritom najčešće nemoguće oko pregledati jer se ljubimci snažno opiru svakom pokušaju intervencije. Ponekad, kada se klas zavuče ispod kapaka, može se vlasniku učiniti i da u oku nema ničega, pa je svakako potrebno odmah posjetiti veterinara jer za detaljan pregled i odstranjivanje stranog tijela iz oka, psa ili macu potrebno je sedirati. Ponekad se uspije sve obaviti i uz lokalnu anesteziju oka, ovisno o kooperativnosti životinje.
Mali pacijent s, kako će se ustanoviti, klasom u oku
(slučaj na koji sam naišla čitajući primjere problema s klasom iz prakse veterinarske ambulante Novak)
Po nužnoj sedaciji, vađenje klasa iz oka
Izvađeni klas
U svakom od ovih slučajeva, primjetite li bilo koji od ovih simptoma kod psa ili mace – svakako ih odmah odvedite veterinaru. Klas se u pravilu uklanja uz prethodnu sedaciju psa ili mace, posebice ako se radi o klasju koje dulje putuje. U slučajevima prodora klasa u šapu ili u usnu šupljinu, što se također dešava, klasje putuje dalje i ponekad ga se uspije locirati i izvaditi tek, primjerice, kod koljena, ili u slučaju ulaska kroz usta i desni – u vratu!
Iz svih navedenih razloga, ove simptome treba uzeti dosta ozbiljno. Svakako, nema potrebe psa ili mačku držati “pod staklenim zvonom“, no pokušajte tijekom ljeta izbjegavati područja gdje ih ima mnogo. U pravlu, probleme s klasjem imaju većinom psi duge i kovrčave dlake, poput Lise, dakle pasmine kao što su retriveri, kokeri, pudle, afganistanci, maltezri isl. U slučaju da klasju ne možete nigdje pobjeći a imate dugodlakog i/ili dugouhog psa, koji su ionako skloni pobiranju svega i svačega ušima, ne bi bilo loše ni zavezati im šal ili maramu oko ušiju prije šetnje. Najbolja prevencija je svakako pregled životinjice nakon svake šetnje, kojim čete lako uočiti eventualno zapleteno klasje u dlaci ili koži.
Ako imate psa poput Lise, svijesnog važnosti brzine reakcije, klas čete u roku od nekoliko sekundi od dodira s njim naći u dnu slušnog kanala. Tada bi bilo dobro imati veterinara koji ima i hitnu službu, jer u pravilu, najbolje vrijeme za provlačenje klasjem, i to suhim, je ili nedjelja rano ujutro, ili petak navečer, po zatvaranju svih ambulanti.
Također, u tom slučaju pomaže i ako se inače panično bojite da vam itko ičime dira uho, pa su vas nužno upućeni uspavati. A po buđenju možete dalje na tulum – u susjedino dvorište, ako je ikako moguće! 
