Hotel za pse Zagrebački duhek

Nakon dužeg vremena provedenog u različitim djelatnostima - sve do jedne sumnjive i nečasne rabote, kunem se! - konačno sam našla vremena i volje procijedit koju mudru ovdje, jer pučanstvo se već brine...

I dok mi sekunde na poslu teku kao med medeni - onaj gusti i ljepljivi - što nemojte nikako povezati sa dobrom stvari, jer med kaplje polako...i privlači pčele i druge beštije poput osa i nedaj Bože stršljenova čemu se inaće u prirodnom okolišu veselimo tj. barem ja - mene nekak ne bodu - ali u ovakvim uvjetima i karikirano govoreći - pčela bi baš mogla biti i moja pretjerano revna kolegica, a osa ili stršljen...Nah, ne privalči turobne slike u um, začuje se glas koji - kao - da - dolazi - od - podzemnih - duhova, premda dolazi samo iz moje lubanje...Što je, kad se malo promisli - sasvim ista stvar..., ja vam pišem ove retke, nadajući se da neka duša tamo čuje moje vapaje i osjeća moju bol... Ah!

Ako djelujem malo mračno u ovom trenu, to nije zato što mi je život u crnom rogu a turobne misli tutnjaju horizontom na kome se ne nadzire ništa do li tustih, debelih oblaka koji proklinju svoju bulimiju i traže pomoć gdje god je mogu dobiti, bljujući kišu, tuču, led i snjeg nakon obilnog prežderavanja atmosferskim tekovinama i plinovima, niti zato što mi je duša u kotlu paklenom - o, ne ne ne...jer to nipošto nije slučaj... To je samo zato kaj sam se upravo čula sa sestričnom - koju volim!, da ne bi bilo krivog shvaćanja (pa si sad mislite kakvu ću uvertiru složit za vas koje ne volim!)...

Mada ja sve volim, ne mogu reć da ima neko koga striktno ne volim...doduše, ovisi o dobu dana, položaju sunca, i nadasve - mjesečevim mjenama.Dakle, što se dogodilo?

Nazvala me sestrična.

To je to.



Je, a kaj sad očekujete? Da me nazvala sestrična i sasula drvlje i ugljevlje na mene? Ili mi saopčila nešto straaaašno? Nije. Ajd sad - razlaz, lešinari!

Da, nazvala me i nije mi saopćila ništa strašno, niti me more ostale katastrofe poput nerješivih dugova, kroničnih, neizlječivih i inih fizičkih ili psihičkih bolesti, niko me ne zlostavlja ni na poslu ni doma ni u društvu, nemam ni nekih seksualnih devijacija ni kinky opsesija (zapravo, tu bi malo stala... - da ne uvrijedim neke individue koje se tome nadaju - so, sure I do! samo ih nisam svijesna!ili jesam ali ih ne pokazujem - da ne bi ispunila koji od preduvjeta navedenih ranije u ovoj rečenici...).

Pa ipak, tama koja suklja iz mojih usta ravno na vaše nedužne oči nije bez veze - prisutna je i prijeti da će vas progutati. Ne zato što je, sirota, tamna i očekuje se od nje da nešto guta, već samo i jedino zato što dolazi od mene - a ja sam hodajuće ždrijelo sama po sebi...sve usisam...crna rupa...ajmo, komadi! I, svakako posebna vrsta vilenjaka ali - pssssst o tome!

E, sada...kad sam konačno privukla vašu pažnju ovim suptilnim pristupom - premda sam isprva htjela žarko crvenim slovima napisati SEX preko cijelog ekrana, ali ne bi mi pasalo sa pet sittingom ...sad možemo dalje!

Dakle, ispričat ću vam jednu priču...kakvu čete vi ili vaša djeca pouku iz nje izvući - nije na meni da sudim...Nekima će promjeniti život, nekima će promjeniti smrt, neki će se prepoznati u njoj, neki neće, ali obećajem vam jedno - svima, al baš svima vama koji je pročitate izmamit će suze na oči! Radi se naime o luku....

No, dosta sad...idemo s pričom! Šećemo jučer Ozana i ja Švarcovom, idemo s pesekima do livadice...naznake proljeća po svuda, ptice pjevaju, svjetlost i magični prah prhuta sa grana, jaglaci, visibabe i šafrani otkivaju nam svoja lišca a trava je mlada, mirisna i mekana; srca nam kucaju u istom ritmu, i sve bi bilo savršeno da nema jedne tiny - winy stvarčice koja nas i muči ali s kojom smo i blagoslovljene, s obzirom na našu prirodu i pojmove zabave - a to je blato, raj na zemlji za naša goveda (čitaj:pese) i pakao za sve one koji prođu ili to nastoje učiniti pored nas...plus još itekako zamjetni nedostatak topline u večernjim satima...

Pružamo nogu i pest tako, okružene divotom, plašimo ljude koji završavaju s poslom u domu zdravlja i kreću kučama - kaj nam je stara razbibriga, hvatamo ranoproljetne šišmiše - vamipre u letu, škakljamo demone i koketiramo sa sablastima - sve u svemu, idila. Čista nepomućena idila...Isto tako i peseki! Lisa uživa izvaljena na leđima u lokvi vode, jezik joj visi sa strane, sve četri u zraku; Rhea do koljena u blatu na mjestu gdje je pukla ili se zaštopala, još nisam ziher, cijev pa je nastalo malo jezerce, sretna ko prase, odlučna da zauzme Lisin položaj, široka osmijeha na licu; ako malo zastanemo, sigurna sam da možemo čuti i vapaj kakve uboge duše zaboravljene u šahtu s kojom samo se (tako diiiivno) zabavljale, možda jučer ili prekjučer...

myspace layouts

I tako mi, dvije tamne vilenjakuše, provodimo vrijeme na livadici - divan prizor, inače... ...da nas nema svake večeri tamo ljudi bi nas prizivali...
Evo - primjerice, mene nije bilo for awhile, pa mogu samo zamjetiti da su neki pojedinci, khm, djelovali već zabrinuto...naravno, magično biće kakva jesam, takav zov osjetim na kilometre...a kako mi moje veliko srce ne dopušta prepustiti stanovite individue patnjama - dolepršah u full opremi nazad, i - to je to... Individue i dalje pate, ali sad bar imaju pogled na mene...hehehe...dal će od toga dobit kraste ili se pretvorit u vitezove - time will tell, ali moram priznat da u nama - i Ozani i meni, svakako mora bit nečeg čarobnog s obzirom na tendenciju ljudi da s nama rado podijele naš svijet - koji je svijet bajki, never the less...Ponekad i doslovno...Na stranu to što ih mi puštamo unutra jer nam kotao krčka prazan, ali... A prvi na tom pragu su oni inače najrealniji - glad to tell, bay the way...

I tako mi, preslatke vilice, provodimo vrijeme u plesu i zabavi, čekajući Njih One - Koji - Se -Vrmzmaju - Onuda. Vitezove. Asove. Junake. Konane Barbariane. Hulkove. Supermene. Štošta nešto. Prinčeve na bijelim konjima - ili u bijelim autima...ili u crnim, nevermind small details...:dead......ne sve odjednom, da se razumijemo...prvo jednog pa drugog... E, sad - kako niti Ozana niti ja nisamo sasvim obična čeljad, u takvim slučajevima reakcija je momentalna - uši nam se ušilje, magija pršti na sve strane, a budući da se mi još i zezamo na temu vilinskih bića i navlačimo putnike namjernike na krivi put - u ovom slučaju, u blato - istina Bog, ne ono živo ali mi smo ponosne i sa ovim našim krepanim , nadale smo se odvući i ove...samo kaj su Oni bili brži i odvukli sami sebe u utrobu crnih zvijeri na kotačima, praćeni anđelima sretne providnosti - ili su bar tako oni mislili...
Next time, lads, next time as for the rest of you, folks - bring the chocolate.

Dakle, pučanstvo! Živite li ili radite u tom dijelu grada - ili bilo kojem drugom, da ne budem cicija! - molim vas i preklinjem, ponesite čokoladu, bombonjeru, kekse...bilo što!pa nije to tako teško! Dajte se nemojte zezat sa praiskonskim silama tamo - mislite na sebe i svoje, pobogu!

Par činjenica. Let's see:

Mi zaposjedamo livadicu.

Mi zaposjedamo i vas ako treba.

The land is ours!

Mi tražimo palću za to.

Mi smo Ozana i Ivana.

You're going to be assimilated.

Only čokolada can set you free.

Čokolada je zdrava - pogotovo za vas!Omogućava vam pronalaženje puta nakon što ste se izgubili/bili zavedeni. Zaključak - treba vam u đepu. To vam piše u horoskopu, bili vi bik, jarac, rak, strijelac, djevica, lav ili lignja...Posjetite Kraš. Ili generalnog zastupnika za Milku, like we give a f**k. Jedemo sve.



A sada, povalčimo se na svoj Tamni Dvor.

I čekamo večer...