|
Moj ured je sasvim normalan ured, tipicno americki. Ja imam svoju kancelariju, a to je ovamo tesko dobiti. Radim kao direktor marketinga jedne prestizne kompanije i primam solidnu platu. Manje-vise sam sama svoj sef, sto mi (naravno) veoma odgovara. Svi dani na poslu su isti: neki novi klinci sa prijedlozima za nove reklame, neki stari dosadni tipovi sa olinjalim prijedlozima, radni stol sa mojom i sestrinom fotkom, fotelja, mala sofa u jednom uglu, krasan pogled na grad... I svaki dan to isto. Dobro, ne bas svaki. Nekada se pojavi neko sa strane ko uljepsa stvari. Tako sam prije par dana imala gosta. Jedno malo petogodisnje dijete. Djevojcicu. Njena mama radi u mojoj firmi, ali kako je to velika zgrada, ona se izgubila i zalutala u moj ured. U pocetku nisam imala osjecaj da je neko mozda trazi. Ponudila sam je da pije nesto, potom mi je rekla da je ruzno sto pusim i da ce ona da se bude predsjednik drzave kad poraste i da ce da zabrani cigarete. Onda mi je trazila da crtam. Naravno, nisam imala akvarel boje koje je ona trazila pa je zakljucila dam sam dosadna. JA DOSADNA? Takvu uvredu nisam mogla da pretrpim, tako da sam joj dala da se javlja na telefon umjesto mene, upalila joj igrice, pokazivala joj fotke, neke reklame, pravila joj kulu od casa za jednokratnu upotrebu,... jednom rijecju - dokazivala sam da nisam dosadna (Johnatan mi je kasnije rekao da dosadna nisam ali da jesam djetinjasta). I sve je bilo sjajno dok me mala nije pitala imam li dijete. "Nemam," rekoh. "Zasto?" "Pa, tako... Ali imacu," pokusavala sam da se izvucim. "A imas li muza?" "Imam." "I nemas dijete?" "Ne." "Zasto?" "Pa rekla sam ti." "Nisi." "Pa tako, jednostavno nemam." "Zasto?" U pizdu materinu... 'Ajde sad ti objasni petogodisnjem djetetu kako gradis karijeru i kako prolazis emocionalne zajebancije i kako nemas pogodne uslove za odgajanje djeteta i kako ti je filing za djecu u dubokom minusu i to da se dijete pravi sa osobom koju volis do kraja, a ne sa nekim koga tek upoznajes. "Pa, mislim da to nije pogodno." "Objasni." Od rijeci "objasni" imam fobiju. Tek sam tada shvatila da bi mozda bilo bolje da se mala vrati mami. "Pitaj mamu." "Mama kaze da djecu ne moze da ima svako." "Pa naravno, nekome roda ne donosi djecu." "Mama kaze da djecu ne donose rode vec sex." "Pa... Mislim... Mama zna... najbolje, zar ne," promucah. "Sta je to sex?" "E, vidis to ni ja ne znam. Hocemo li da otkrijemo?" Ne brinite se, nisam silovala dijete, nego sam je popela na svoja ledja (klinka je preteska za 5 godina) i povela kod kolegnice. Nju smo pitale sta je sex i ona je rekla da radi i da ona nema vremena za nas i sex i da je pustimo. "Boring grandmother," rekla je mala. Nasmijala sam se. I dok smo se tako raspitivali sta je sex (dobili smo razne odgovore, od onih da je sex kad se dvoje vole, do toga da je sex nesto za odrasle i da djecu to ne treba da zanima), nabasali smo na njenu mamu koja je vec panicno trazila. Mama se zahvalila i povela mene i djevojcicu na Nes i sladoled u oblizni kafic. Ispostavilo se da je mama totalno cool lik. Kad sam kasnije Johnatanu pricala o tome, pitao me je: "Stvarno sta je sex?" "Johnatane, ti to najbolje znas, zaboga..." "Ne, stvarno... Sex nije samo kresanje. Zar ne?" "Ne znam. Hoces da ti poakzem sta je sex?" "Ne znam... Hoce li da me boli?" "Zavisi od toga je li ti prvi put..." Onda smo se oboje smijali i pokazivali jedno drugom sta je sex. I zaista, pitajte svoj partnera sta je sex, cisto da cujete odgovor. P.S. Dodatna literatura (za one koji stvarno zele tacan odgovor na pitanje "sta je sex?"): Latinska poslovica - "Djela, ne rijeci".     |