|
Odlazeci iz Juge, sve stvari u mom zivotu se dijele u dvije grupe: stvari koje sam ostavila i stvari koje su me docekale ovamo. Sve ostalo je samo neki medjuprostor, nerealna razbacana gomila dogadjaja i ljudi koja me plasi i zasmijava istovremeno. Stvari koje sam ostavila: Sebe. To je nesto najbitnije sto sam ostavila. Promijenom kontinenta sam odlucila promijeniti i sebe. Ne slusam vise istu muziku, ne gledam iste filmove, ne radim isti posao, ne volim iste ljude... U pocetku je bilo tesko. Ali imala sam cilj- da se jednog dana vratim u rodni kraj i da me niko ne prepozna. Jer, to mi je valjda trebalo... zaborav. Ostavila sam i mamu. Ostavila sam je na stepenicama nase kuce kako uplakana govori neku molitvu. Ostavila sam je sa onim njenim pricama za laku-noc, sa starackim rukama ostecenim od pranja, sa farbanom crvenkastom kosom i toplim licem. Ostavila sam tatu. Doduse, da nije bilo tate ne bih nista ni ostavljala, vjerovatno. Patrijahalni zatucani covjeculjak koji je sebi dao za pravo da se naziva mojim ocem vec 6 godina nije ni pitao gdje sam. Kad sam izasla onog dana iz kuce, rekla sam mu da idem do trgovine. Nikad se nisam vratila, a cini se da on to nije ni primijetio. Toliko o njemu. Ostavila sam najbolju prijateljicu i jos neke ljude koji su me okruzivali, ali zbog toga ne zalim previse. Ostavila sam jednu prazninu u srcu kada pomislim na to kako je sad i kako je moglo da bude. Stvari koje sam zatekla: Novu sebe. Kao iz filmova, u New York sam dosla sa velikom mukom i prilicno praznim novcanikom. Vjerovatno ne bih ni uspjela doci u NY da mama nema i americko drzavljanstvo. I, za ovih 6 godina, sam od jeftinih motela u kojima sam nocila prvih mjesec dana dosla do srca New Yorka, zagrizla sam carobnu jabuku i ljepota koju sam nasla unutra me fascinirala odrzala. Zatekla sam prasinu velikog grada, gradjevine od kojih zastaje dah. Prije ovoga sam NY poznavala samo iz magazina i nije se doimao tako strasno. Kada bih gledala fotografiju New Yorka, ma koliko on veliko izgledalo, ja sam uvjek bila veca od fotke i zato sam se zapanjila kojom brzinom me grad progutao. Zatekla sam Curta, simpaticnog crnca, mog nekadasnjeg momka sa kojim sam hodala 5 godina. Curt me znao u dusu. Upoznali smo se u Centralnom parku, sasvim slucajno i za to upozvavanje mogu da zahvalim Raju, svom psu koji je pokusao odgristi uho njegovom psu koji je bezimen pa ga zove jednostavno "Dog". On je bio sasvim prosjecan u materijalnom smislu i sasvim bogat u emocionalnom (za razliku od Johnatana, mog muza). Pomogao mi je da spoznam sebe, i, nakon desetak dana hodanja, mi je rekao da moram prestati da zivim po hotelima i jeftinim stanovima i da se preselim kod njega. Nije me bilo tesko ubijediti. Zatekla sam i Sarah, Stacy i Jess, najbolje prijateljice, jedine osobe koje su mi podrska i kriticari istodobno. Sto se tice ostalih stvari koje imam u New Yorku, njih nisam zatekla. Njih sam stekla i kupo platila, neke mozda i preskupo, ali me niko nije pitao. Jer, ovdje se radi o golom opstanku zarad koga sam, u jednom trenutku, morala prodati nesto. Dusu, recimo. |