srijeda, 24.02.2010.
Obecavam ti....
Obecavam mada to nikada ne radim, jer zvuci tako jako, terminalno, i onda to moram ispuniti, a ne znam da li mogu , a znas sto osjecam za glagol morati. Ipak ovaj put obecavam.
Tesko mi je zato sto to radim ovako, a trebalo je sve biti drugacije, ali uz ovo napravit cu i ono sto je presuceno, sto je samo nama opipljivo.
Zapakirat cu u najljepse kutije sve zelje i nedosanjane snove i spremit ih u divan trenutak svoga zivota. Nedosanjani predivni san koji sam te bila zamolila, ali sanjat mogu, sanjati zelim, bar tamo sve je kako bi trebalo biti.
Njegovat cu ih za one dane kada samo uspomene ostaju, kada u takvim uspomenama utjehu nalazimo.
Obecavam da cu zalijepiti sve krhotine, one nevidljive, i varat cu pri tome, jer ostavit cu jednu da me tu i tamo podsjeti na sve, iako tuzno kako zvuci, ta krhotina davat ce mi pa bar na tren, djelic neispunjene radosti. Ne bojim se boli, ne bojim se nestajanja, precesto se s tim suocavam, bojim se zaborava.
Ne zelim zaboraviti, lice, glas, smijeh, predivne rijeci ....zelim to sacuvati, drugacije ti ipak ne mogu obecati.
Raspustit cu brsljan s kojim sam obuhvacena u njeznom stisku i zbog obecanja izaci na slobodu, kakvu nisam zeljela.
Pustam nas u visine, poput papirnatog zmaja, onako sarenog , veselog , a ipak krhkog poput zivota kojeg ovako zamislili nismo . Nosit ce ga povjetarac, a ja se nadam , da nas u ovom bunilu i ludilu nece odnijeti u krivom pravcu i da necemo iznevjeriti sebe i okruziti se lazima ko mnogi.
Obecajem ti , da cu se truditi to ne uciniti, obecaj da neces ni ti.
Ali znaj : Andjeli su za mnoge na nebu, ali okreni se oko sebe tu su pored tebe, uvijek ce biti uz tebe, bez da ih to trazis, cuvat ce te i paziti na tebe .
Ako ikad osjetis kao da moras pruziti ruku prema necemu , ucini to makar i skrivecki......ja cu to znati, ja cu biti tu. Obecavam ti.....
Za tebe:
- 22:27 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
