Ekstenzije

četvrtak, 20.09.2018.





Sinoć sam vidjela na TV-u da će uskoro u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu biti otvorena izložba pod nazivom 'Vlaho Bukovac i Alexandre Cabanel - povijesni susret učenika i učitelja'.
Kako kažu, po prvi put u Hrvatskoj će biti izložena i Bukovčeva najslavnija slika 'Putifarova žena', inače - slika kojoj se od 1911. g. pa do sada bio zametnuo svaki trag.

To bi bilo jako lijepo za vidjeti... no, kako se ja, nažalost, vjerojatno neću moći ni približiti izložbi, ništa mi drugo nije preostalo nego da i sama napravim nekakvu, i pokušam si na taj način ublažiti tugu veliku :O

Pa tako,... ublažavajući tugu svoju, a na užas jednog dijela moje obitelji, a lako moguće da će se uskoro užasnuti i drugi dio :D, ja sam otvorila Dane graha i čili papričica. Točnije - Tjedan graha i čili papričica.
Da... užas ne dolazi od toga što moja obitelj ne voli grah - voli, još kako voli, užas je prisutan zato što su moji jako dobro upoznati s tim koliko često ja pretjerujem u svemu čega se dohvatim... i to nenamjerno, a onda možete zamisliti kako tek izgleda kad namjerno pretjerujem :D

I pretjerala sam u svakom pogledu odmah na početku... od razdvajanja graha po vrstama, do kuhanja, pečenja... (naravno, to sam morala sve napraviti kako bih imala što fotografirati :D), izvlačenja posuđa koje se godinama nije koristilo, namještanja podloga za fotografiranje... i samo fotografiranje.
Bilo je potplitanja, saplitanja i guranja u kuhinji, stajanja na nogu i pod nogu... prosipanja hrane... i svega onog drugog što užasavanje moje obitelji čini opravdanim :))

Ali, na kraju, evo i rezultata... za početak dvije fotografije iz ciklusa 'Grafče na tafče :)

















I molim vas, nemojte ništa ukrasti, ne trebam kustosa :))





Tarja - I Walk Alone




'Ebiga

utorak, 18.09.2018.





...sad mi se svidjelo.
Još i psujem... onaj Kupus je baš loše društvo :I









Red Hot Chili Peppers - Otherside








Facta, non verba








Ovo sam jučer poslikala samo zbog Kupusa... zato što je nevjerni Toma tražio dokaz da znam dozirati :P







VBSS

četvrtak, 13.09.2018.




Jutros sam spašavala jednu osu
Glupaču.
Našla sam je pri dnu prozorskog okna, zgrčenu i omamljenu - u prvi tren sam posumnjala da je uopće i živa.
Krenula sam je uzeti rukom, a onda sam vidjela da se miče pa sam joj pružila slamku spasa u vidu jednog velikog čavla koji stajao na prozorskoj dasci (što se čudite, čovjek nikad ne zna kad mu može zatrebati veliki čavao s prozorske daske), no glupača je tu slamku odbila najmanje deset puta i nikako se nije dala sa stakla po kojem je sad neumorno kružila...

Kad slamka - spašavanje nije urodilo osinjakom, tj. plodom, onda sam uzela jedan veći papir kako bih osi ponudila i splav spasa, ali glupača nije shvatila igru, pa smo i papir-spašavanje prošli najmanje deset puta... s otvorenim papirom, a onda isto toliko s preklopljenim (lovila sam ju u sendvič).
U jednom trenu sam pomislila kako sam ju baš lijepo ulovila, otvorim prozor, otvorim papir, a ose nigdje... pogledam bolje, a glupača i dalje kruži po staklu... s unutarnje strane, jasno.
Toliko me iznervirala da bih joj vjerojatno ponudila i muhomlat-spas, samo da je ovaj bio u blizini.
No, 'ajd... uspjeli smo nekako na kraju s onim papirom. Odletjela :O

U šalici kave sam našla utopljenog moljca... ne znam što je s tim beštijama danas, smo nalijeću, dobro da mi ona staklenka s medom nije otvorena, inače ne znam što bi još bilo.

Ovo na fotografiji nije osa, nego stršljen. Stršljena smo prije nekoliko godina u vrtu imali čitavi roj, a ja sam ih danima snimala s udaljenosti od 1-2 cm. Miroljubivi druškani, nisu se nimalo uznemiravali zbog mene, a ni ja zbog njih.
Sad kažu da je nekakav opasni stršljen iz Azije došao do naše granice... ne znam, nije mi to ugodno i ne usudim se više slikati ih s male udaljenosti...



Mrava sam zgazila.
Odoh kuhati čaj.




Gibonni/Putokazi - Libar





<< Arhiva >>