Moratorij na... život

ponedjeljak, 12.07.2021.






Ovih dana rješavamo nešto oko uređenja grobova. Svi okolni već imaju velebne spomenike, samo mama još uvijek počiva ispod jednostavnog križa i nekoliko grmova sasušenog cvijeća... ma koliko se moja sestra trudila oko njih i uporno sadila nove vrste...
Znam da bi se mama nasmijala, kako je uvijek i znala, i rekla da to ništa nije važno, da ne želi i neka se mi nje samo sjetimo po nečemu lijepom... no, iz praktičnih razloga smo ipak odlučili nešto izmijeniti, pa sam ja morala tražiti majstore, i našla ih... a jutros sam išla i po nekakve potvrde/dozvole.

Pripremila sam se još prije nekoliko dana na moguće natezanja s birokracijom, no to je, na moje veliko iznenađenje, u potpunosti izostalo. Čak što više, svi su prema meni bili jako susretljivi. Zaboravim povremeno... to kako rijetko izlazim pa je moj prozor u svijet ovaj 17-inčni monitor ispred mene, i kako se nekako najviše 'družim' s ljudima s bloga, koji su nerijetko: svadljivi, zavidni, osorni, bahati, drski, vulgarni, podrugljivi... zaboravim da postoji i onaj svijet 's moje strane' gdje me ljudi, ma koliko se rijetko vidjeli, uvijek prepoznaju (iako sam ja mnoge zaboravila...) i srdačno pozdrave. A ako već ne pretjerano susretljivo i srdačno, onda barem pristojno... kako smo oduvijek i bili naučeni.

S pojavim Interneta i Internet-ratnika i svih onih gore spomenutih ružnih osobina koje često dolaze s takvom vrstom ljudi, puno toga se nepovratno promijenilo, i još će se mijenjati... no s vremena na vrijeme dobro dođe jedna ovakva 'injekcija' ljubaznosti, koja će nas podsjetiti što smo to bili, što jesmo i što još uvijek možemo biti.. koja će nas izdići iznad svih naših osobnih poraza.
A nepoštivanje pravila pristojnog ponašanja svakako je jedno od onih većih.

Kako god.. radovi su počeli, a ja sam na povratku svratila u trgovinu po novu šalicu... lijepu, veliku, od teške keramike.
Da jednu... poslije sam nazvala susjedu pa je zamolila da kad bude u blizini neka mi kupi istu, samo u drugoj boji.
- Samo trošiš novac,- čujem mamu kako govori - ništa ne znaš čuvati...

***


Što će iza vas ostati... gradite li 'mauzoleje' po kojima će vas se ljudi sjećati?
Od kakvog su 'materijala'?









<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.