Ponos i predrasude

srijeda, 14.07.2021.





Vozim se ja tako prije dva dana biciklom (onda kad sam konačno nakon duljeg vremena pomolila nos van... znate one potvrde/dozvole?), pomalo nespretno i odmah u startu mjerkam okom muškarca koji dolazi iz suprotnog pravca, također na biciklu, i pazim da se ne zakucam u njega...
Prolaz je uzak a niti jedno od nas dvoje to baš i nije ;O... a muškarac je i puno veći od mene, slobodno procjenjujem - 150 kg i više, i razmišljam u jednom trenutku da stanem i propustim ga...
No, svi ti trenuci su kratki, pa znaju proći ako vam još nešto odvuče pažnju... i dok sam ja primjećivala kako i muškarac jednako nesigurno treperi na svome biciklu, on se istovremeno oglasi, pa kroz smijeh reče nešto kao - Tko je jači?! - i trenutak prođe. S nešto malo smijeha i pozdrava s(p)retno se u njemu provukosmo jedno pored drugoga. A onda u onom djeliću sekunde u kojem sam još uvijek krotila svoj bicikl prođe mi misao kroz glavu - Miris...on fino, svježe miriši!- i osjetih sreću.

Ja inače nemam predrasuda, a ako ih i imam one sigurno nisu vezane uz mirise, i nikada ne očekujem autobus/tramvaj oznojenih ljudi, i neću unaprijed očekivati da će netko zaudarati, zato što je ljeto, i zato što ima višak kilograma, i zato što se znoji... i neću očekivati da će netko drugi na sebi nositi fini svježi miris samo zato što lijepo izgleda...
Mirisima posvetim pažnju tek kad prođu pored mene, i tako je bilo i ovaj put, i iznenadio me, priznajem... jer, iako nemam predrasuda po tom pitanju, ipak se najčešće dogodi da ljudi s viškom kilograma ljeti nemaju ugodan, i da muškarci općenito često nemaju ugodan miris, da mirišu na: meso, na češnjak, duhan, alkohol... i zato jesam bila iznenađena ovim finim, svježim...

E, a kad me nešto iznenadi, ja onda ostanem tu i trenutak dulje, pa trenutak povuče i nešto pitanja. A jedno od njih je bilo - Pa dobro, V, a kad si ti to još srela namirisanog seljaka koji ujutro s motikom na ramenu ide raditi na njivu...? I bacim pogled na velika neonska slova obližnjeg kafića...
Zvučnog li naziva, pomislih.




Imate li vi predrasuda?
Što u ovom trenu draška vaše nosnice...?













Mušice mu tuste... vlak je uvijek brži

nedjelja, 19.07.2020.








Poznata stvar je kako ja ne volim kad me se na nešto tjera, pa čak i kad me se uporno nagovara, ni to ne volim...
uvijek mi izgleda kao da taj netko misli kako ja nemam pojma što propuštam kad nešto odbijam, zapravo, nemam pojma ni o čemu, pa me treba 'usmjeriti'.
Eto, to baš ne volim, pa onda znam biti i ratoborna kad me se na nešto sili.
SreelČooom... oko mene je malo takvih ljudi, takvih koji bi me na nešto prisiljavali; svi su: dragi, mili, uviđavni i nitko nikada ništa ne traži.

Moja tata, recimo (o tome sam već pisala), on se time nerijetko hvali... to kako je nezahtjevna, skromna i nenametljiva osoba.
On će u razgovoru možda reći - Eto, mislio sam... ne znam kako bi bilo... možda bi bilo dobro... jesi ti vidjela kako je onaj napravio...
Da, prosut će možda koju natuknicu o nečemu što mu se sviđa, i ništa više... ali onda, zamislite - njemu se svako malo nekakva želja ispuni, onako... iz čista mira a da nije ni tražio.
Samo se materijalizira. Za nepovjerovati.
Doduše, dogodi se ponekad da se s tužnim izrazom lica prisjeti kako je na nešto pomislio pa čak i spomenuo... ali od toga nije bilo ništa. Al' to je toliko rijetko da nisam trebala niništa ni reći.
Evo, nisam.

I eto krasnog suživota - zajedno. osoba koja se nikome ne nameće i nema skoro nikakvih prohtjeva, i jedna druga koja ne voli kad ju se na bilo što sili.
E onda tu drugu jedno jutro samo tresnu dva reda jabuka na stolu, uz dobrodušno, nenametljivo - Evo, nabrao sam nešto lijepih jabuka, pa ako budeš htjela nešto raditi s njima...
I onda kad zna koliko voli kolače od jabuka, što ti drugo preostaje nego (ako ne taj dan, a onda drugi svakako zasukati (ionako već kratke) rukave i prionuti poslu...
Naravno, ne dolazi u obzir da ikada spomenem da sam to zbog njega napravila, rekao bi, pretpostavljate - pa nisam ja tražio...
:D:D

Al' ništa, zato sad imamo fini tart s jabukama, i kremom od vanilije s mascarponeom.
I mogu slika (na)slagati. :O




















#ostanidoma

četvrtak, 23.04.2020.








<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.