Na kavi s V

subota, 31.07.2021.










S odrastanjem shvaćamo kako se puno toga u životu ne odvija po poznatim nam uhodanim obrascima, kako smo naivno i nevino mislili u jednako tako naivnim i nevinim svojim godinama. Puno je toga nevidljivog, puno sakrivenog... i puno je toga što zapravo i ne želimo vidjeti.
Sve neočekivano što nam na tim stazama ide u prilog prihvaćamo širokim zagrljajem, a za sve ono što nas ometa krivimo zlu kob, maćehu sudbinu i oca kurvu... i po tom obrascu (?) nepovratno gubimo i naivnost i nevinost.
Stoga V ovoga puta pije dislociranu kavu, sama sa sobom i nikoga ne zove u društvo.
S nevidljivom sobom, s nevidljivom kavom.

A kave ima, nije da lažem.
Za potrebe fotografije trebala sam crni kruh, a kako pri ruci nisam imala ni crnog pa čak ni polubijelog brašna, onda sam umjesto sa čistom vodom kruh zamijesila s kavom, i tako dobila i ovce i novce, odnosno - i kavu i tamni kruh.
Eto, da se sad netko sa mnom kladio kako na ovoj fotografiji nema kave, izgubio bi sam' tako. I onda kad ja nekoga pitam vjeruje li meni ili svojim očima, nitko da bi meni povjerovao :)


Plodna slavonska zemlja svojim stanovnicima nikada nije dopustila da gladuju, a pod utjecajem brojnih geografskih susjeda slavonska kuhinja je kroz svoju dugu i bogatu povijest rasla i izrasla u pravu gastronomsku ljepoticu. Raskošnu kao mlada snaša kad zablista u zlatovezu...
I toj snaši su se dugo i dugo svi divili i zavidjeli joj... no, i snašama prođe vijek, pa čak i onima zlatom vezenima.
Ova naša je ratom načeta, silovana pa izvrijeđana, a i sada joj se nerijetko smiju oni koji joj i takvoj ni do gležnja nisu.
Gledam ju i mislim se - draga, dala si što si mogla, i dala si puno. I možda si sada slaba i na koljenima, ali si još uvijek u zlatu, i njega ti nitko nikada neće oteti. Ti ćeš ga sama, onda kad sama budeš htjela, predati nekoj novoj ljepotici koja će ga zaslužiti i nositi jednako ponosno kao što si i ti do samoga svoga kraja.

No, iako bogata i raskošna, naša snaša nikada nije bila ohola, i nikada škrta - dijelila je drugima šakom i kapom, a sam znala biti skromna.
Moje naivne i nevine godine još uvijek se sjećaju prvih rajčica u vrtu koje za sebe nisu tražile bogatu trpezu, nego tek komad svježeg kruha namazanog bijelom svinjskom mašću i posute mljevenom crvenom paprikom. I vesela ozarena lica koja nisu trebala ništa drugo doli upravo taj trenutak - u dvorištu za stolom u hladu neke povijuše.
A moje sadašnje godine su kruh namazale maslacem, snimile fotografiju i onda taj maslac skinule s kruha. Ove sadašnje godine još uvijek traže svoje veselo i ozareno lice, a dok ga ne pronađu stavljaju kažiprst na čelo i pitaju se - što je pametnije u ovim ljetnim danima... praviti se Englez, ili je ljetu možda ipak draže talijansko podneblje?






Oznake: triptih

Babilonska kula 2

četvrtak, 29.07.2021.




Vrijeme je repriza, svi posežu za njima, pa tako i ja, s vremena na vrijeme.
No... pa dobre su reprize kome ih je B(l)og dao :O

Prije skoro godinu i pol radila sam Croquembouche, malu kulicu od skoro savršeno jednakih mini profiterola (nešto kao malene princes krafne), kako u postu i piše.
Razgradila ju poslije i pojela.



______________________________________________________________________________________________



Originalni post - 27.2.2020.g.



Babilonska kula







Croquembouche, zapravo (s tom kulom babilonskom se ja samo malo zezam...)... dakle, još jedan francuski klasik, poznat još od davnog 16-og stoljeća, koji se i danas rado sprema, ponajčešće na svadbama, krštenjima... i sličnim proslavama.


Croquembouche je visoki stožac sastavljen od mnoštva profiterola punjenih kremom, koje su međusobno ljepljene nitima od karamele. Obično na podlozi od krokanta s bademom.


(Kod izrade ovog deserta se vrlo lako može završiti i na 'hitnoj'... ja nisam, ali sam se ipak malo opekla, i tako na dlanu zaradila maleni srcoliki mjehurić :)))


Navodno, najveći croquembouche do sada izrađen, bio je visok 4.5 m. Možda ih je negdje bilo i većih... no, ovaj je zabilježen kao takav - najveći ikada.


'Kulica' koju sam ja gradila, umjesto krafni za poklade, nije bila ni približno toliko visoka - više je bila kao mala jestiva 'igračka'. Izrađena od jako malenih profiterola punjenih kremom od čokolade i naranče.






Gradila, gradila... pa na kraju i razgradila, kako je već i red s ovakvim građevinama :)














______________________________________________________________________________________________



I to je bio prvi pokušaj gradnje kule... a pokušaj drugi nije kula nego uzgoj savršenih 'Sunstream' rajčica u mome mini vrtu...
E, i što dobijete?
Dobijete ovakvo čudo gdje svatko svoju politiku vodi... ili ne vodi.. :O
Vidi ovo - jedne bi ugrađivale i implantate, dok druge ne bi čak ni rasti htjele... a sve su imale iste uvjete za rast, nemaju čak ni opravdanje da su neke ranije došle na svijet pa tako sve sebi prigrabile.
Mislim... strašno :I

Al' samo je jedna ovakva grupica bila, pa sam ih išla odmaknuti od onih drugih savršenih (manje-više)... da ih ne kvare, je li :O







Pa i njih razgradila (a što dijete zna što je 200 kila... uzme i nosi)... idem ih sad iznijeti na sunce da dođu malo k sebi.
No... a kakve vi rajčice više volite... i kupujete, na kraju krajeva - ovakve nejednake/nesavršene, ili ipak one savršeno jednake 'pod konac'? :)







Pitam se pitam...

srijeda, 28.07.2021.




Jeste li vi primijetili kako je naš Blogy, koji je sada već novi stari Blogy, postao popustljiv i mekan prema drskim i manipulativnim blogerima koji se, u posljednjim mu danima na čelu naše male blogozajednice, izruguju čvrstoći njegove i ljevice i desnice...
A još nedavno je taj naši novi budući stari Blogy tvrdio kako je dovoljno mlad, pa samim time i drzak, tako da s lakoćom i bez grižnje savjesti može skinuti... otepsti s ramena svakoga tko se usudi tamo mu se uspeti...

Što vi mislite što je razlog ove nagle Blogyjeve mekoće... je l' to možda prije odlaska 'sređuje svoje račune', je l' ga možda napao sindrom Ebenezera Scroogea, odnosno - jesu li ga možda posjetili admini prošlosti koji su mu ukazali na neke njegove strašne propuste. ili je Blogy jednostavno - ostario... pa izgubio i drskost i drčnost, hrabrost da se sam samcat suprostavlja razularenoj masi od dvadesetak blogera (ha, ima više? A de... nećemo sad sitničariti... uostalom, ima i onih koji imaju po deset blogova :O).
Je li to naš Blogy izgubio svoj 'mođo' i osjećaj za filing - žezlo i kuglu koje svaki admin mora posjedovati, jer je bez njih tek poluadmin...
Strašno... evo, što više razmišljam o ovom problemu, to me više jeza prolazi, i crne slutnje se nadvijaju nada mnom...

Dragi moji blogeri... znam da nije dobar vladar, znam da je nemilosrdan prema starima i nemoćnima, znam da konstantno obezvrjeđuje vaše savršene uratke i uskraćuje im svjetla naslovnice... ali, dragi moji, ja sam shvatila, i došla sam vam reći o čemu se radi - Blogyju je netko nemilosrdan ukrao njegov 'mođo' i ne želi mu ga vratiti, i zato sada njegova i ljevica i desnica drhte (nemoj da bi netko zloban pomislio da je od alkohola :I) i zato se sve čini tako strašno naopako!

Klocky me molila da organiziram nešto za nju, ali ja mislim kako je ovo s Blogyjevim 'mođom' ipak puno hitnije.
Budite dobra srca... ipak je Blogy premlad da bi već sada postao mek i popustljiv... pošaljite mu malo svojih dobrih vibracija, svog 'mođa'... dio svoje mladenačke drskosti i čvrstoće, e kako bi on vama sutra mogao uzvratiti jednakom mjerom, kako je i red od svakog pravog admina.
Jer... samo dobro se dobrim vraća.





Neš' nisam kuhala 2

utorak, 27.07.2021.







A ak' se već ništa ne kuha i ne jede (yeah... right...), e onda se pije (vozači, naravno, samo vodu i sokiće) :O


Kojim napitcima se vi hranite ovih dana?







Neš' nisam kuhala 1

nedjelja, 25.07.2021.





Dakle, prekidamo seriju "Neš' sam kuhala" jer.. ma tko će to stalno...
Sve u životu dosadi, zar ne?

I onda još.. nit' ti tko hoće reći: V, kraljice, najbolja si, bravo, savršeno, predivno....(a nije da se nisam trudila da sve to i budem) nit' te hoće vješati po naslovnicama (je l' se možda i vama čini da bi me onaj Blogy htio samo za sebe pa me uporno skriva od drugih? E, ak' se nekad ne ponaša k'o Sméagol...) što bi se onda nazvalo reklamom ili oglašavanjem, tj. načinom da se kupce svjesno i podsvjesno uvjeri kako je oglašeni/preporučeni proizvod najbolji i baš ono što im treba... i ne samo da treba, nego je to nešto bez čega ne mogu živjeti...

Pa kako i u vanjskom svijetu, tako i u ovoj našoj maloj i zatvorenoj blogerskoj zajednici, dobra reklama je ključ uspjeha, i nema drugog nad njim... a nada mnom se uporno vrši antireklama i podlo se opstruiraju svi moji pokušaji da (p)ostanem popularna i omiljena, odnosno uspješna... što mene pak dovodi do samog ruba zdravog razuma, normalnog ljudskog ponašanja, volje za životom... i napose volje za bloganjem.

Da, da... već me je i Kupus napustio, Domenico strahuje za život i javi se svakog prestupnog posta.. pa čak i Marival drhti (a ona je i na Linića rigala vatru!) eto, i zato danas neću ništa kuhati, a moguće čak da ni sutra neću :I

Je li i vama dosta zuluma onog ljubomornog i zavidnog Blogyja koji ne trpi da se na ovom blogu itko ističe više od njega, te stoga uporno po naslovnici gura neke anonimce, a nas - prave, sjajne i istinski blogere sustavno tjera u mrak anonimnosti i od ljupkih i dražesnih bića punih života pretvara nas u ogorčene i frustrirane ljude kakav je i on sam?

Molim vas, ako vas ima još sa sličnim iskustvom/svjedočanstvom kao što je ovo moje, da se javite/oglasite... istupite prosvjednom notom na svom blogu, te tako zajedničkim snagama savladamo dušmana!

Mi imamo i moć i snagu, ali samo ako smo složni i držimo se zajedno. Zato uzmimo što je naše - uzmimo moć, ispišimo našu budućnost (a možemo i povijest ako nam se hoće)!
Dolje Blogy, dolje nepoznati i anonimni blogeri!

Jeeeeej!!!
(Ha, je l' ovo zadnje možda bilo suvišno? Ajd, ako je onda taj 'jej' zanemarite)








Oznake: Satura quidem tota nostra est

Neš' sam kuhala 6

subota, 24.07.2021.














Pa kad ću već kuhati varivo pored kojega treba stajati i miješati ga, a i tati moram ispeći onaj njegov, bezvezni, obični rolat, što ne bih onda usput ispekla i focacciu... ona mi i tak' treba za fotkanje.
A i što bih jednu kad mogu dvije - jednu s cherry rajčicama, koje bi mogle i propasti ako ih još ostavim stajati, i druge s crnim maslinama iz one otvorene staklenke... pa male ću, no...rolleyes

Nisam imala osjećaj da sam ih nešto puno zalila uljem... sve dok nisam pogledala fotografije. nekako mi se čudno sjaje...smokin
Ovako nekako bi to mama napravila... ha... čini se da ipak jabuka ne pada daleko od kruške .. pjeva



Volite li vi ovakvu vrstu hrane?

















Neš' sam kuhala 5

petak, 23.07.2021.







Da mi sa da pisati, sad bih opisala kako izgleda kad pretjeram pa se premorim suvišnim poslovima... kao što je nakuhavanje recimo...
Al' mi se ne da. Srećom, jer bih i s opisivanjem pretjerala :D

No zato imam ove fotografije koje mogu biti zoran primjer koliko ja mogu u nečemu pretjerati... recimo u nabacivanju kojekakvih dodataka po stolu... a kad ja napravim široke rezance, e oni su onda stvarno široki :D
Morala sam ih malo sfrkati da djeluju uži. A to koliko su dugački neću spominjati, dobro je - ne vidi se.

Šaran. Nije svježi. Bio je svjež na Veliki petak, ali i prevelik za dvije osobe pa sam ga malo 'usitnila', a sad je bilo i krajnje vrijeme da ga iskoristim.


Da brujet... na ovakav ili onakav način di se mora strogo pratiti recept.
Fiš-paprikaš to ne traži. Naprotiv, svaki kuhar ima neku svoju tajnu, a najbitnije je da je fiš ukusan što je više moguće.
Inače - jedno od jela koje tata jede,
Zlaju ne trebam ni spominjati.



U čemu vi najviše pretjerujete?
Primjećujete li tu pojavu kod drugih ljudi, i smeta li vam ona?












Neš' sam kuhala 4

četvrtak, 22.07.2021.










Nećakinja je u najosjetljivijim tinejdžerskim godinama. Okreće novu neispisanu stranicu u svom tek započetom životu - upisuje novu školu i puna je pitanja koja se ne usudi izgovoriti, a još više onih koje ne zna ni postaviti. Iskrena je i ranjiva i to na onaj lošiji način koji ne radi njoj u korist. Nezahvalnu kombinaciju je izvukla, a s njom u vezi majka joj nikako ne može pomoći, čak naprotiv - majčino teško stanje ju čini još ranjivijom, jer njene godine teško prihvaćaju ovakav oblik pojma 'biti drugačiji od drugih'. Otac, s jedne strane u rangu stvarnih genijalaca, a s druge dobričina koja ozbiljno prelazi granicu preko koje se takvi nazivaju i budalama, daje od sebe što može, a kada se na jednoj od tih svojih granica suoči sam sa sobom sretan je ako će odgajateljsku palicu povremeno pridržati i jedna od sestara.

Govorim joj da se ne boji, da život uvijek ide dalje i da će rješavati neke njene probleme i mimo njenih odluka, odnosno i onda kada ona rješenje nikako neće moći vidjeti, i da izlaz iz svake situacije uvijek postoji, ma koliko se to nekada činilo nevjerojatnim. I još jednom ponavljam da se ne boji, da ne mora baš u svemu razmišljati unaprijed, da neka nešto ostavi koracima u životu, ali da se bez obzira na sve što joj sada pojašnjavam svejedno maksimalno potrudi oko svega što će u tom životu raditi. I neka nikada ne spušta svoje kriterije, ni zbog koga, nego da ih, naprotiv, shvaćajući svoju vrijednost samo još više podiže.
No s druge strane joj govorim i to da će se kroz život sigurno mijenjati, da je to normalno i da takve faze ne moraju imati veze sa spomenutim spuštanjem i podizanjem vlastitih kriterija, nego samo s odrastanjem i stjecanjem novih znanja i iskustava.

***


Donosi susjeda veliku torbu punu krastavaca i tikvica. Smrači mi se pred očima. Tikvice spadaju u one 3-4 namirnice koje ne konzumiram, a tati se nikako ne uklapaju u ona 3-4 jela koja jedino konzumira :I No, na njima piše 'hrana' i ja ih s dužnim poštovanjem spremam u hladnjak.
I gledali smo se tako oči u oči nekoliko dana svaki puta kada bih vrata hladnjaka otvorila, a onda sam se konačno odlučila s njima uhvatiti u koštac.
Kada mi je ugledao tikvicu u rukama, tata je poviknuo - Bundeva!- i frknuo nosom, i tom gestom jasno dao do znanja što misli o njoj. Koliko on zna, a to često i naglašava, bundevama su se uvijek samo svinje hranile.
Mama je bila drugačijeg mišljenja - ona ih je, naprotiv, baš jako voljela i često pripremala. Ja sam, moglo bi se reći - dosljedna sebi, i tu držala onu treću, najnezahvalniju stranu, koja je tikvice smatrala hranom ali ju je maksimalno izbjegavala.
Pa sam ih tako po maminim željama i uputama ponekad znala i pripremati, na tatino nezadovoljstvo.Obično su se radili popečci, juha i štrudla sa sirom i tikvicama, a kako je mama voljela masniju hranu i inzistirala na takvim receptima, tako sam ja onda morala izbjegavati jela pripremljena na takav način, čak i kad sam ih sama radila :I Tek zalogaj, dva od popečaka i štrudle, a juhe su mi bile nejestive, sve dok ih negdje pred dvije, tri godine nisam počela raditi na svoj način, a pod izgovorom dijete na koju je mama konačno morala pristati.
Kod juhe od bundeve je zapravo najveći problem bila čudna kombinacija začina koju je mama koristila, i s njenom promjenom sam ju čak i ja mogla jesti, ali to sada nije bitno, uspjela sam joj je skuhati tek 2-3 puta... poslije više nije bilo vremena.

Kakogod, svjesna da manje-više sve mogu napraviti na svoj način, ili to barem pokušati, od poklonjene tikvice sam ispekla popečke koji su bili dovoljno ukusni da se ni tata nije bunio nego je pojeo sve servirano :D
Mala razlika u ovim popečcima koji su i meni bili ukusni je ta da nisu bili popečci od tikvica, nego popečci s tikvicama. Tikvice su tek 'gostovale' u njima.
I nisu bili masni onako kako ih je mama radila, a što je mome organizmu jako smetalo, ovi su bili više 'light', tako da sam na kraju svoju porciju pojela s tartar umakom, što inače također izbjegavam - kombinaciju masno i masno. Ja naime nisam baš od onih koji razumiju kako se može jesti masno svinjsko pečenje s francuskom salatom... obzirom da znamo da je glavni sastojak salate majoneza, jednako kao i tartar umaka, a majoneza se radi s ogromnom količinom ulja, i kao takva prolazi mi jedino s s povrćem ili s kuhanim mesom, ako se baš mora.
A eto, moji popečci su bili toliko 'light' da su i majonezu u tartaru podnijeli bez problema... a možda se samo i ja mijenjam... :)


Ah, da... ostali su još i krastavci koje ja nikako ne mogu jesti svježe - moj želudac ih odbija, a za ukiseliti su bili preveliki i prestari. Tata ih čak i voli, ali su mu ovi bili pretvrdi (a kako mu ja stalno udovoljavam, tako je malo postao i izbirljiv :I) pa su na kraju krastavci završili kod kokoški i pataka.
Na kraju krajeva, moraju i oni jesti, zar ne? :)



Spuštate li svoje kriterije... zbog koga, i koliko često?
Odričete li ih se pred prijetnjama i ucjenama, ili ih pak ne date ni pod koju cijenu...?
Mijenjate li se... kako, i koliko često?












Neš' sam kuhala 3

srijeda, 21.07.2021.









Ono kad u marinadu stavite više komada mesa pa to onda treba u što skorije vrijeme i potrošiti...
A kad ste od onih koji hranu nikako ne vole bacati, onda se trudite da to bude i jestivo... a kad ste od onih koji se bave i snimanjem te iste hrane, a nju isto ne volite bacati pa se ne služite s puno trikova kojima se inače food fotografi bave - nije da ne biste, nego opet gledate da ta hrana bude i za fotkanje i za jelo, e, pa onda se isto trudite da bude ukusno, jer ćete, kao što rekoh, to na kraju najvjerojatnije i pojesti.
Naravno, ništa se ne mora... ali kad ste od onih koji ne vole bacati hranu, je li... da, hm...

Ovo se nije bacilo, pojelo se i bilo je izvrsno (mmm... pečeni češnjak je fantastičan...).
Pojeli smo Zlajo i ja.. tata to ne bi ni u ludilu... dobro, možda baš u ludilu i bi, al' to nije bilo ovaj puta :D
A ako meni ne vjerujete da je bilo izvrsno, onda pitajte Zlaju... on je samo mrmljao - khrmm.. khrmm... :D



Jeste li od onih koji ljudima laskaju? Govorite li često drugima prihvatljive, lijepo upakirane laži o njima, jer je vama tako jednostavnije, ili ste, pak, češće brutalno iskreni?
Jeste li često iskreni prema sebi?










Neš' sam kuhala 2

utorak, 20.07.2021.











Rekla sestri da mi kupi chia sjemenke, a ona zgrabila vrećicu amaranta i pobjegla iz trgovine kao da ju je ukrala...
Kaže da je uvijek iznerviraju nabrijane cijene na odjelu zdrave prehrane pa nastoji tamo što kraće boraviti i tako je došlo do zamjene. A dobro, pomislim, nije da mi treba nešto bez glutena (a amarant je bezglutenska žitarica, barem tako kaže Wiki), ali iskoristit ću ja to već... ne znam trebam li još jednom reći da hranu baš i ne volim bacati... :I

Kako ga ja do sada još nikada nisam pripremala, je li... skoknem onda malo do Interneta da ga priupitam za najbolje recepte koje zna. I vidim ja tamo da se najčešće kuha kao palenta wannabe, i isto takav rižoto... a postoje još i kokice wannabe, ali od njih sam odmah odustala kad sam vidjela koliko su sitne, jer je postojala opasnost da ja prasnem dok pokušavam od jednomilimetarskih zrna/ sjemenki dobiti dvomilimetarske kokice :I

I odlučim se za rižoto... aj, od toga bi i moglo nešto biti, a i upute na vrećici postoje - kuhati 20-25 min i onda ostavit poklopljeno desetak minuta... Baš kao rižoto, taman!
I pripremim ja sve za rižoto s vrganjma koji mora biti savršen, jer što se tu ima fulati.. i s tom mišlju počnem i kuhati... i kuhati... i kuhati... puno dulje no što je preporučeno, ali nikako da primijetim nekakvu promjenu u konzistenciji sjemenki (ili su zrna?).. pa nastavim kuhati i kuhati... sve dok konačno ne shvatih da Godot vjerojatno neće doći toga dana. (a jasniji mi je malo i latinski naziv ove biljke - 'latinsko ime roda znači “ne venem”, od grčkog a (ne) i maraino (venem), a odnosi se na kožasti cvjetni omotač koji ne vene.')

A niš'.. utrpam ja još malo maslaca i parmezana i poslužim ručak. Sebi samoj, tata to ne bi jeo ni u ludilu.
I što da vam kažem... ako ću vam lagati onda ću reći da je bilo izvrsno, a ako vam neću lagati... onda vam neću reći da je bilo izvrsno :))
Zapravo, okus je bio očekivano dobar, samo sam stalno imala osjećaj da jedem nešto s pijeskom... a to onda nikako nije dobar osjećaj :I

No, još uvijek nisam za bacanje hrane pa ću ostatak zrna samljeti u brašno i s njim ispeći nekakvo tijesto... možda ga umijesim u kruh. Vidjet ću još, ima vremena... odlučila sam da će ga biti - ja ni život ne volim bacati.

Srećom pa je barem piletina bila očekivano ukusna i mekana... a i rajčice su fino reš :))



Sviđa li vam se pjesma?
Zapravo, ovo su dvije pjesme... sviđaju li vam se?
Ako da, koja vam se više sviđa?










Neš' sam kuhala 1

ponedjeljak, 19.07.2021.









Primjećujem u posljednje vrijeme da se na blogu pojavio natjecateljski duh. Nije da njega i inače nema, uvijek je on tu i vidljiv je svakomu tko ga želi vidjeti, ali ovaj koji je sada prisutan, on je malo drugačiji, prigušeniji, kao ispod pokrivača... i može ga se samo naslutiti. Skoro nikada ne nastupa otvoreno...
Iskreno, ne znam uzrok ove pojave, da li su krivi masoni, korona, trenutna konstelacija planeta... nije ni bitno, uglavnom, on je prisutan, a razlog što ga možda svi ne mogu uočiti, pretpostavljam, bio bi i taj što on nastupa 's odgodom'. On svoju žrtvu označi, da joj dovoljno vremena da se ispuca i isprazni, tj. da pokaže sve svoje talente, a onda kada se to dogodi i njegova žrtva onemoća, e tada se on pojavu u nekom od 'izazivača' koji prezentira iste ili slične talente, dovoljno agresivno da se može shvatiti kako se radi o izazivaču, a ujedno i dovoljno prigušeno da ga se nikako ne može u lice izazivačem i nazvati.

Recimo, danas je netko nešto skuhao i malo se pohvalio svojom izvedbom, ili već nečim... pali su svi mogući komentari i pitanja i naš junak dana je na sve njih odgovorio, rekao što ima i tik pred odlazak na počinak i zatvaranje umornih očiju on zatvara i tu priču. Ili barem misli kako je to učinio... jer upravo tada, u trenutku dok je najranjiviji, dok spava, naš izazivač smišlja taktiku i pojavljuje se za dan, dva u barem jednom blogeru, a nekad ih bome ima i do pet. Što je je, nije da sam brojila... al' nekad samo baciš pogled na prste i odmah ti ta matematika bude jasna.

I onda onaj naš junak od jučer primjećuje da se nešto čudno događa, kao da mu netko poručuje - Fuck you, ja mogu bolje od tebe! - ali, kasno je za bilo kakvu reakciju - već je previše vremena prošlo od njegove objave, jedva da ga se netko i sjeća više, i novi bloger neometano uživa status zvijezde, kojega, primjećuje ovaj bivši, on dobrim dijelom gradi i na njegovom terenu, tj. na njegovim idejama... I šuti naš bivši, i pati, ali šuti jer karma je kučka, i zna on da će ona jednom stići i ovog novog, i šuti, ubire što još može- barem on malo stare slave na plodovima svoga rada po kojima ga se neki još možda sjećaju...

E, tom novom duhu sam ja dala ime - Fuck you, ja mogu bolje od tebe! Malo je dugačko, ha, kao indijansko? A dobro sad, što fali indijanskom, opisnom načini davanja imena, a vjerujete mi, to mu ime puno više odgovara od recimo... od recimo imena Bloom. To veze s vezom nema.
Sad kad malo razmislim, mogao se zvati i Prigušeni, ili Prigušivač...
Ha, al' kasno je sada, ako mu se ne sviđa neka ga mijenja kad bude punoljetan!

Naravno, možda ja malo i pretjerujem, ne bi mi bilo prvi puta :O, moguće je da samo nešto utvaram jer imam bujnu maštu pa vidim i ono čega nema, ni to ne bi bilo prvi puta :O, a moguće je da ovo sad namjerno izvodim jer... moguće je, ne bi mi bilo... aaahaa ha ha ... kako god, ja imam ideju, i nekako sam vam je morala iznijeti.
Onak', da vas barem malo zainteresiram.

Daklem...dugo već nismo imali nikakvu nagradnu igru, nikakvo natjecanje, a zna se da od svake vrste suše svi malo podilkanimo.. pa sam si mislila da organiziramo nešto.
Evo recimo natjecanje naziva 'Fuck you, ja mogu bolje od tebe!' gdje bi se svakog blogera koji se istakne svojim postom drugi dan išlo tući objavama na istu temu. Tako bi se malo zabavili, a ujedno bi onom duhu koji ne postoji stali na kraj jer naše izazivanje više ne bi bilo prigušeno nego bi javno vikali - Fuck you, ja mogu bolje od tebe!
Ha, što kažete?

Btw. na mene se ne osvrćite i ne računajte, znate da ja samo radim fotografije .







E a kad smo kod fotografija, ovo što vidite na ove dvije je prisiljeno zelje od jučer. Pitate se kako od jučer, i tko to još kuha kupus nedjeljom? Pa eto - ja :I
Morala sam u vrtu odrezati dvije manje glavice, a kako je kiša padala onda sam ih morala i oprati, a kako su bile mokre bojala sam se da će takve istrunuti, pa sam onda jučer uz ručak kojeg sam radila za jučer skuhala i ovaj kupus za sutra... odnosno - kupus od jučer za danas... ili tako nekako.
u svakom slučaju, ideja nije ni bila loša jer jučerašnji kupus nikako ne može biti loš, to vam je isto kao i sarma - što ju više podgrijavate, ona je bolja.

Da... a zelje sam prisilila prvo s malo pancete popržene s lukom, a poslije i s kranjskim kobasicama, pa onda još i s malo tortelina s pršutom :D


Volite li se vi natjecati?
Jest li samodopadni?
Uzvraćate li zadobivene udarce, ili okrećete i drugi, treći obraz... ili koliko ih već imate?








Bradata

četvrtak, 08.07.2021.








Nastojim ujutro što ranije (kad mogu :I) izvući se iz kreveta i otići u vrt. Prije njega pustim i nahranim životinje, a onda u vrtu ostajem oko pola sata... sat... sat i pol - ovisno što ću taj dan tamo raditi.
Pola sata je obično rezervirano za otkinuti dva, tri zaperka s rajčica i skidanje pokojeg putnika namjernika, čitaj: smrdljive stjenice, i onda još zalijevanje onih pet paprika ili čupkanje nekoliko travki...
Ostatak vremena znam popuniti meditacijom - sjedenjem na niskom drvenom stolcu i gledanjem u pet centimetara prvoizrasle paprike ili u dugačku grančicu fino posloženih (još uvijek zelenih) 'Sunstream' rajčica....

Sat vremena uključuje još i zalijevanje svega u (mini) vrtu i povezivanje nekoliko rajčica i nadoštukavanje par štapova kao potporanj za iste (ah... to je ono kad vam se nije dalo odmah visoke postaviti :I).
Sat i pol se mogu oduljiti i na dva sata kada pored svih spomenutih poslova još i životinjama ispirem sve posude za vodu, a gospođi Patki ulijevam čistu u njen bazenčić.
I to bi otprilike bio moj domet :I

Jutros je za vrt bilo odvojeno pola sata - tek malo 'meditiranja' i naguravanja s mačkom. Ne znam zašto ali uvijek ide za mnom i koristi svaku priliku kako bi se uvalila na onaj niski stolac i tamo glancala svoju dlaku. I nee znam zašto joj je to mjesto toliko posebno... ja tamo sjedim jer mi je teško ustati s tla ako na njega sjednem ili ako čučnem... a njoj to nije problem, može kamo god hoće, pa i na drugi stolac... ali ne - ona baš na moj želi i točka! :))
Da... nakon pola sata, pod prijetnjom osljepljivanja (vlaga zraka je visoka, pa em što sam prodisala na škrge još mi se i čelo orosilo, a znoj počeo slijevati u oči...) jutros se brzinski vraćam u kuću i sjedam u fotelju ispred ventilatora... i mislim na @marival koja će vjerojatno cijeli dan provesti u plasteniku/polju...


Jedna od stvari koja mene nervira je ljetna/morska histerija koja se javlja već krajem travnja/početkom svibnja.... pa nam se tako već nakon prvosvibanjskog roštilja ili graha(?) nameće nova kolekcija kupaćih kostima i dijete s kojima ćemo doći do linije potrebne za uvući se u željeni nam i odabrani model i uzorak. Zatim nam mediji ne daju disati od svake igdje snimljene kapi morske... baš svaka mora biti objavljena na: Instagramu, Facebooku, Blogu... i kap po kap nismo mi više slap, nego svih pet oceana - eto koliko smo sami sebi v(l)ažni.
E, a kad se već poslikala svaka ta i najmanja morska kapljica, pa još i njihove reprize, e onda izlaze i apartmani i cimerfraji koji vrište s cjenicima, ili bez njih... ali bez brige, na kraju se sve naplati...

I histerija se zahuktava... svi moraju na more, svi moraju imati novi model kupaćeg kostima/parea/papuča/šešira/naočala/napuhanca... svi moraju biti viđeni na najpopularnijoj destinaciji sezone... pa čak i oni samozatajni i oni koji jedino žele od gradske vreve pobjeći na osamu... bez brige, i te osamljene fotografije će sigurno već negdje osvanuti...
I dok prva tura putuje, oni koji još uvijek čekaju na svoj red mašu maramicama, uz riječi 'Idi dragi/a, zaslužio/la si... odmori se...', s nadom da će iste riječi i njima biti upućene kad njihov red dođe...

I otići će tako na more i posljednja blagajnica, i zadnji internetski i anketni ratnik, i posljednji borac za ljudska prava... ali znate tko neće otići? Marival neće. I neće svaki onaj seljak/ratar, stočar koji obrađuje zemlju i hrani stoku. Njima nema odlaska... i njima nema odmora jer seljak zna - zemlja se nikada ne ostavlja, i stoka se ne ostavlja... (i jer, valjda, nisu zaslužili?)
Je li to sudbina, karma, usud... po kojima su oni dužni ljeto provesti na užarenim oranicama, a sve kako bi se onima drugima, kojima (nisu ništa dužni?) je ljeto bilo neizdrživo i koji su zaslužili odmor, kad se vrate na kopno osigurale elementarne potrebe za život, e kako bi se mogli dalje samoostvarivati... za koje će onda govoriti da su skupe, pa će se malo buniti, pa će malo pljuckati, birati, odbijati... i opet će se oglasiti borci za ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, glumit ćemo humaniste...

Ja ne kažem da među ovima koji se odmaraju nema onih koji su to i zaslužili, ali... tko je mjerodavan po tom pitanju?



Idete li često u kladionice?





Maslowljeva hijerarhija potreba



Oznake: Newtonovi zakoni

Gaussova eliminacijska metoda

srijeda, 07.07.2021.






Zlajo je težak oko 4-5 kg (smršavio je malo :I), tata je teži od Zlaje desetak puta... a ja sam teža od njih dvojice zajedno.
Ja sam jučer ispekla oko 3 kg mesa, od kojih je do maloprije Zlajo pojeo 500 grama, tata je pojeo oko 45 grama, a ja ni toliko.
Je l' vama ova matematika jasna? Meni baš i nije :I





Imate li i vi ovakvih problema za svako rješenje, ili vam je nešto slično poznato u vašoj okolini?











Ona koje nema

ponedjeljak, 05.07.2021.





'U tišini i nepomičnom vazduhu letnjeg dana javi se odnekud neočekivan i nevidljiv pokret, kao zalutao i usamljen talas. I moj napola otvoren prozor kucnu nekoliko puta o zid. Tak-tak-tak! Ne dižući oči sa posla, samo se nasmeših kao čovek koji zna dobro sve oko sebe i živi mirno u sreći koja je iznad iznenađenja. Bez reči i bez glasa, samo jednim pokretom glave dadoh znak da je šala uspela, da može ući, da je čekam sa radošću. Tako ona dolazi uvek, sa ljupkom šalom, sa muzikom ili mirisom. (Muzikom slučajnog, usamljenog zvuka koji izgleda neobičan i značajan, mirisom celog jednog predela ili severca koji nagoveštava prvi sneg.) Ponekad čujem posve nejasan razgovor, kao da pita nekoga pred kapijom za moj stan. Ponekad vidim samo kako pored moga prozora mine njena senka, vitka, nečujna, i opet ne okrećem glave niti dižem pogleda, toliko sam siguran da je to ona i da će sada ući. Samo neopisivo i neizrecivo uživam u tom deliću sekunde...'







Režete li žile?
Ako da, koliko često?


Klocky - Reci nema više mora (feat. Domenico)

četvrtak, 01.07.2021.




Pita sestra - Voz dis?





Haaa...?? - zablejim ja zbunjena, a ona se odvali smijati i pita da kako ne znam to... da ima u Srbiji neka cura koja živi/radi/pjeva/glumi u Americi (nisam odmah sve polovila, ali poslije sam si dala truda pronaći ju...) i da je postala pravi hit na Internetu.
Aj dobro... pa stvarno... di ja to živim??!









Uglavnoom, eto... saznala ja da reper Shaggy jede posebno sjeckane krastavce... čovjek uči dok je živ, a da neće žena :))






'Girl I know you don’t wanna play no more.
Those games make you don’t wanna stay no more.
I know you need to change baby they don’t know.
Say no more.

I love the way that you’re hair falls over my body.
Hey boy, you’re desires are the only thing shy.
Need so fine clothes.
You give me anything that I desiree.
Pushing me, pulling me, taking me high.

Feels like we’re one, making love on the dancefloor.
You’re body stocking so say no more.

Say, say, say no moreee.
Say, say, say no moreee.

I want to do what ever you want me to do.
Don’t stop, you’re body language is calling for you.
You know how to love me boy, hold me tight, don’t let me go.
All eyes on me and you, like .. on the show.

Feels like we’re one, making love on the dancefloor.
You’re body stocking so say no moreee.

Say, say, say no moreee.
Say, say, say no moreee.

Hulala, say no more, no wasting time.
Hulala, say no moreee.

Girl I know you don’t wanna play no moreee.
Those games make you don’t wanna stay no moreee.
I know you need to change baby they don’t know.
Say no more.

Say, say, say no moreee.
Say, say, say no moreee.'


Tekst i aranžman kao da je Kupusovih listova djelo :))

P.S. obećala sam Klocky pojasniti ono jučer-danas-sutra.... prekjučer. Nadam se da se nije naljutila... inače će mi biti neugodnjak :)




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>