Kontroverzna

subota, 26.06.2021.






Jedan dio RAJČICA je komad dana u sjeni šljive na kojoj je rodilo grožđe. Ja stvarno ne znam zašto se ljudi drže kao pijan plota one - kad na vrbi rodi grožđe, uvijek kad žele dati do znanja da nešto neće/ne može biti. A može, kako ne može... mi imamo lozu i na šljivi i na trešnji. Porasla, uplela se, otežala... pa kad je rodila ovako, kakav bi onda problem bio da rodi bilo gdje :O

Veći problem je to što drveće pod lozom može pucati, pogotovo suho, kao što je danas pukla šljiva na kojoj je grožđe rodilo :I
Istina, meni je ta grana smetala jer RAJČICAMA treba puno sunca, i stalno sam lomila one sitne koje su bile suvišne i stršale unaokolo, a trešnju sam i malo više 'oblikovala' :O... al' sad kad je cijela grana pukla, sad mi ide na živce to što će mi propasti jedan istraživački projekt kojemu sam se u međuvremenu posvetila, na temu 'Rast i razvoj RAJČICA u različitim uvjetima: u sjeni, polusjeni i na suncu'.

A niš'... sad kad mi je to propalo posvetila sam se drugom projektu i dala tati da mi naoštri malu motičicu s kojom ću uskoro ići umlatiti svaki i najmanji korov oko RAJČICA. ... onaj kojeg jedva da sam i dirala do sada.
Baš da vidim koliko će biti tvrdoglav(i) :D


Što vi radite kad vam pukne neka suha grana?

I da.. što vi više volite, kad ljudi puknu ili kad se naoštre?





Paparazzo




Jučer sam zaspala s fotoaparatom u podnožju kreveta. Fotoaparat s tendencijom pretvaranja u ginekologa... koji sam ja fuc*in paparazzo, pomislim ujutro i obrišem mu memoriju.


Spavate li vi ponekad s fotografima?



In game

petak, 25.06.2021.





Level: 2

Name: V

Strength: low
Agility: low
Intelligence: low
Equipment: rope, snips, garden hose
Superpower: tying up tomatoes
Enemy: duck Patak


pause pause pause pause


Igrate li vi dječje igrice?

Generička

četvrtak, 24.06.2021.





Susjeda ide u kupovinu i pita treba li nešto i meni.
O, odlično - treba, i sad ću ja napraviti spisak.
I ulovim se nekoliko puta kako razmišljam o jeftinijim markama. Nisu mi jeftinije strane, dapače... ali sad sam razmišljala i o zamijeni onih kojima sam dugo 'vjerna'...
Ostavljam njih... a ono najskuplje, što se inače i ne kupuje tako često, to križam i dodajem najnižu cijenu. Znam da mi je to zapravo skuplja opcija ali... nemam ja ti' para .


Koliko često vi pristajete na zamjenu?


Ugrižena




Kad ono što i inače cijelo vrijeme radiš ne, ali... ljeto je, vruće je, i svi se na sve žale i svi rade ne... pa ti onda konačno više nemaš grižnju savjesti.



Kamo vaša nestane kad svi rade ne?

Prisiljena

srijeda, 23.06.2021.



Kuham za večeru prisiljeno zelje. Ja to inače zovem - slatki kupus s rajčicom, ali nazvati stvari njihovim pravim imenom nikada nije bio moj problem.

Kakvi ste vi s prisiljavanjem?

Iznervirana



Jučer sam u pet ujutro povezivala rajčice (e, da je lako biti seljak, ne bi njih toliko odselilo u ... Irsku). U pet ujutro sam imala čak i pravu rosu, ali sam se iznervirala jer se zbog nje stalno nešto lijepilo po meni. Bio je tu još prisutan i strah da će se pojaviti roj komaraca zbog kojih ću ponovno sve ostaviti i vratiti se u kuću. Srećom, nije ih bilo osim dva koja su se pojavila nešto kasnije i koji su me toliko iznervirali kad sam ih ubila, da sam svejedno otišla ranije nego sam planirala.
A prije toga su me iznervirale rajčice. To su one mini koje sam sama sijala, i pored njih sam još prije tjedan dana postavila štapove za vezanje, ali kako su još uvijek bile čvrste i uspravne, i čuvajući svoja leđa, tako s povezivanjem onda nisam žurila.

Pa sam se iznervirala jer su ove sad krenule nekakvim Putom zemlje, umjesto Putom štapa, kao da im je cilj u najmanju ruku bio premostiti dva kontinenta, i odgađanja više nije bilo. Usput sam otkrila toplu vodu shvativši kako je onu jednu (zapravo dvije, jer sam ih sadila po dvije zajedno) koja nikamo nije krenula puno lakše povezati nego ove druge što su popadale. Pa sam se ponovno iznervirala pomislivši koliko je sve skupa moglo biti lakše samo da ja nisam ovakva ljenčina.
Poslije sam se još iznervirala jer do kraja nisam znala kako će mi se zvati ovaj emotikon-post.

Jutros ih gledam... prave se grbave, iako su se od jučer već malo uspravile.


Što vas iznervira?








Nevina

utorak, 22.06.2021.





Od prije nekoliko dana, točnije - od utakmice Hrvatska- Češka, moja fotelja više nije nevina - dogodila joj se prva kava.
Istina, moglo se to dogoditi i ranije, s namjerom, nije da nisam padala u iskušenje, ali sam se ipak uspjela suzdržati i pustiti da se sve dogodi potpuno prirodno - mojom uobičajenom nespretnošću i nemarom. Ovo potonje je malo više zaslužno, hebiga... nitko nije savršen (razmišljala sam nakratko da vam ovaj podatak o svojoj nesavršenosti zatajim... al' naša braća Česi tvrde da - Pravda vítězí ... pa reko', onda se ja nemam što bojati svog priznanja)
Uglavnom, nije loše imati nekoga tako debelokožnog, od koga se sve odbija...
Pravi gušt je bio poslije samo je protrljati kratko vlažnom maramicom, i kao da se ništa nije ni dogodilo... bez straha od mrlja i skakutanja oko iste...

Koji su vaši debelokošci?



Razbahaćena





Tražila sam sestru da mi kupi tankih i kratkih ljetnih hlača - za po doma. Našla je dvoje, ne baš kratke onoliko koliko sam htjela, ali to se da urediti, a tanke su tako-tako... Jučer ih uspoređujem i pojašnjavam koje su mi bolje (tanje/lakše), iako su naizgled skoro iste.
- Vidii jeee... što se razbahatila - poviče ona, aludirajući na neskromnost, gramzivost nezahvalnost...
- Pa nisam rekla da druge ne valjaju, nego...
- Vidii jeee što se razbahatilaaa - prekida me.
- Je, baš... kupi još pet pa ću onda biti bahata, ne mogu to nikako s dvojima :))
- Sebi nisam kupila još niti jedne, ja još uvijek hodam u dugačkima... čekaj da prvo sebi stvorim bradu...- smije se i ona.
- Da znaš da ćeš sutra u post!
- Aj.


Što vi mislite - je li bogat onaj koji ima, ili onaj koji može...?
Kakav je vaš stav o bogatstvu?

Nosite li bradu?





(O)puštena

ponedjeljak, 21.06.2021.




Zvrcnem prijateljicu... imala je nekakvih težih zdravstvenih problema, pa poželjeh čuti kako je, kakvi su nalazi...
Nije se javila, ali za nekoliko minuta pošalje poruku - na moru je, odmaraju, uživaju i nazvat će me kasnije.
- O! - uzviknem ja razdragano, i odgovorim joj - Pa ne moramo (ništa kvariti), samo ti uživaj.


Puštate li i vi vama drage ljude da su sretni negdje daleko od vas, ili radije iskoristite priliku pa i za sebe ugrabite malo (od) te sreće?



Tračerica




Jučer smo se sestra i ja malo istračale. Nije bilo planirano, nije to bilo baš ni pljuvanje, ali kad dvoje ljudi u razgovoru spominju osobu koja nije prisutna, i procjenjuju neke njene postupke bez da ih ista može obraniti, onda je to ogovaranje.

- Eaaeah... evo sad smo puno bolje i sretnije osobe - rekoh ja na kraju.
- Mheee... aj, idem kuhati - reče sestra.


Jeste li vi često sretni?



Drama Queen

nedjelja, 20.06.2021.




Jučer sam nešto malo dramila. Dopustim si povremeno takvo što uu... terapeutske svrhe, ili u odgojne, tu i tamo i preventivno... kod već poznatih situacija gdje se problem rješava jedino po principu - klin se klinom izbija.
Ništa strašno, obično su to neke banalne situacije kojima ne dopuštam da se previše razigraju. Poslije si uvijek ostavim vremena za analiziranje svakog koraka, preispitujući ih i tražeći razlog za posramljenost... strahujući da bi to jednom mogla biti ona pred samom sobom.


Dramite li i vi... i koja uloga vam je bila najdraža, a u kojoj ste briljirali?


Detoksična

subota, 19.06.2021.




Jučer je trebao biti taj detox day - dan kada zaboravim hranu i ne zamaram se s njom, jer na meniju cijeli dan bude samo voda. Dosta jednostavno, jer nekako ispada da ti i ne treba ono na što ne misliš...i da tako može za stalno, ne bih ja nikada ni jela.

Da može... ali nije uvijek tako, jer kad već sam na nešto ne misliš, obično postoji i nešto što će te opomenuti. Konkretno, u ovom mom slučaju je to jučer bila iznenadna nesnosna glad i bol u želucu koji se nisu dali ukloniti :I Zapravo, nisam se previše ni trudila, jer u svemu što radimo, u svim našim odlukama ne bi trebala postojati nikakva prisila... nikakvo silovanje bilo koga/čega... pa ako nešto ne ide, nema uvijek razloga za mučenje.

I tako sam se ja jučer fino zaputila u kuhinju i skuhala si večeru - pol' kuhanu, pol' konzerviranu :O, i postigla da je i vuk sit i ovce na broju... jer, (za sve drugo) uvijek(?) postoji novi dan...
Recimo ovaj danas u kojemu će bokal vode s limunom i đumbirom biti sasvim dostatan.
Aj, možda odem i po melisu.

A kako se vi rješavate otrova u sebi?



Shizaru

petak, 18.06.2021.




Imam osjećaj da ovdje ljudi jako rijetko otvaraju linkove, a toliko puno ih ima...
Nema veze, da su nekome potrebni, vjerojatno bi ih onda otvarali.

Da, a je li vama danas vruće? Meni je, ali sam svejedno išla prati zavjese (ponovno na lojtrice nut) Bijele su još uvijek, ali sam ih htjela malo osvježiti.., a na kraju se po vodi ipak vidjelo koliko se nešto može zamazati samo zato što stoji izvješeno...
Enivej, kako ih ne bih pogužvala, pa ih takve onda morala peglati, nosila sam ih van da se tamo okapaju, pa dok sam nekoliko puta izlazila, pa ponovno ulazila u sobu, jako sunce me vani strašno zaslijepilo tako da unutra nisam ništa vidjela. To sljepilo zna trajati po nekoliko minuta, što je meni bilo previše za čekati da prođe, pa sam sam onda oči potpuno zatvarala. Nekoliko puta sam ovdje spominjala da sam jedno vrijeme bila potpuno slijepa. Naravno, nije isto kad je netko slijep cijeli svoj život, svjestan da mu nema pomoći, i kad je takav samo godinu dana, ili čak i manje, kao to sam ja bila, ali isto nije lagano...
Ja sam, za razliku od nekih drugih, nakon operacija progledala... no ostala mi je navika iz vremena sljepoće da zatvaran oči kad nešto dobro ne vidim, jer slijepa osoba uvijek mora znati gdje joj se što nalazi kako bi mogla hodati...

Jednako tako bih mogla pričati i o godinama šutnje, tj. o godinama kada sam bila osuđena na jednu do dvije rečenice u razgovoru s drugima, a nekad čak ni toliko... pa i to teškom mukom. Strašan je to osjeća - nemoć je strašno frustrirajuća, ali, zato sam uvijek jako puno razgovarala sa sobom... strašno smo se puno nas dvije narazgovarale kroz to vrijeme ... i danju i noću :)
Jedino nikada nisam bila gluha... zapravo, lažem - jesam kao dvanaestogodišnjakinja zbog nekakve upale bila gluha cijela dva tjedna - potpuno, kao pod vodom... ali mi se u životu jako rijetko događalo da se na nešto oglušim.

Danas nema pitanja, neću vas ništa pitati... nemojte ni vi mene :)








Reprizna




Uz kavu





Sanjate li?






Rosna

četvrtak, 17.06.2021.





Krenem jučer zaliti onih svojih desetak rajčica, pet paprika, četiri kupusa (bilo je i njega pet, al' je jedan nešto pregrizlo :I) i hektar trave što ponovno divlja... i dođem do ograde, pa se odmah polukružno okrenem i vratim u kuću.
Izgrizli me komarci do krvi... ne znam što im je ove godine da ih je ovoliko, a divlji k'o da su osječki. Nije bilo šanse da tamo ostanem i jednu minutu.
Aj, reko', ujutro ću, s pričom - djevojka sam mlada, noga mi je bosa, prekrila ih rosa...
I bi tako - izvučem se ujutro nekako iz kreveta, zgrabim ono veliko crijevo kao zmiju za vrat, pa u vrt... al' vidim odmah da sam nešto zeznula - nigdje rose. Pogledam na sat a on kaže da sam za rosu zakasnila najmanje 2-3 sata... aj, reko', dobro, bitno da nije do moje mladosti (evo sad dok ovo pišem čujem kako vani netko viče da otkupljuje staro željezo.. oj, Svemire, kakve su ovo poruke, je l' si ti to malo drzak?!), sve drugo se da riješiti, pa odmah prsnem malo vode iz crijeva uvis, pa se još i umijem, i onda tako orošena prsnem 'rosu' i na Zlaju koji je ljenčario dva metra dalje od mene, al' njemu se to nešto i nije svidjelo, a bome ni poslije kad sam ponovila - iako je skočio uvis kao kakav dječarac :)))

Mda... al' barem je onaj dio s nogama bio kako treba - ono kad sam ostala bosa kako bih oprala kroksice i blato na njima koje više nisam mogla vući... a i dok sam bježala od Patka, jer tko će bježati u mokrim kroksicama... Polomit se još.
E, a onda sam se sjetila da ni bježati baš ne mogu, ni bosa, ni bez bosa, pa sam malo 'rose' prsnula i na Patka...
Ajme, kako je kriknuo i otrčao u sklonište do gospođe. Eno, još uvijek ne izlazi od tamo :D

I tak'... onda kad me krenulo zašljaštila sam 'rosom' malo i cvijeće po dvorištu, pa onda i cijelo dvorište - baš je sve bilo lijepo i šareno, i dugice sam radila i dijamantiće, i sve posipala biserjem... skoro da sam i vodoskoke počela graditi, a mini Plitvice već jesam napola nazidala. I sad se mislim kako bih mogla i nastaviti u sličnom tonu - možda malo prskati po prozorima, pa ih oprati, uključiti perilicu... jednom, dvaput, tri...
Da, mislim da će još puno vode danas teći... osim ako ne, jer ja se često znam ne držati svojih planova :O


Kakvi ste vi s puštanjem vode?


Kuhana i pečena

srijeda, 16.06.2021.



Kad vidite da ste se još ujutro vani na 30°C ispekli, pa umjesto da pametno zaključite kako je najbolje ostatak dana provesti u fotelji, vi produžite do kuhinje, pa se još tamo i (s)kuhate... i to ravno tri sata :I
Aj, kad već radiš tijesto za tagliatelle, što ne bi malo i onih finih, tankih rezanaca za juhu... pa znaš koliko je voliš, a poslije ti se neće dati. A i stigneš, evo dok propirjaš luk, pa meso, pa dok se to skuha, ti taman... pa lupiš tako još nekoliko jaja - ima se, može se :I
A i što je tri sata kuhanja... pfff...


I to sve zato što vas nema tko savjetovati, pa ni kad pitate... evo recimo kad Kupusa tražite savjet, nikakve koristi od njega. Farizej:I
O.K., ovako na kraju dobijete ukusnu večeru, pa dok nakon nje gledate u ruke, shvatite da ste pored pečenja i kuhanja, sad još i premazani svim mastima... al' ipak, pa što bi nedostajalo i jelu kojeg biste napravili od makarona iz vrećice i pomiješali to sa sardinama... iz konzerve?
Pa ništa...e, samo da vam je to imao tko reći... :I


Pitanje - imate li vi ikakve koristi od Kupusa?

Bezvezna



Jutros sam u Patkovoj pojilici - posudi s nekoliko litara pitke vode, pronašla malenog vrapčića kako beživotno pluta.
A bezveze, pomislih... takve me stvari uvijek oneraspolože.
Vrapčići su mi inače i asocijacija na istoimenu udrugu za unaprijeđenje mentalnog zdravlja iz Slavonskog Broda- https://www.udrugavrapcici.hr/ pa onda nerasploženje bude i veće.

Pogledala sam okolo ne bih li otkrila uzrok ovome, ali ga nisam vidjela. Ove ptičice su tu česte, Patku uvijek ostavljam puno hrane, puno više nego kokoškama, tako da se uz njega i druge životinjice stalno hrane. Sinoć kad sam ih zatvarala, vrapčića nije bilo, dakle Patak mu nije mogao nauditi, ni slučajno. Da su krive mačke. one bi svoj posao dovršile, i pticu iskoristile za svoj obrok...
Moguće da je bila stara i samo uginula, i možda je onda takva pala u vodu...
A bezveze, pomislih još jednom.



Hranite li vi ptičice, i čime?





Farizejka

utorak, 15.06.2021.



... i to naspavana :O

Što vi radite kad vas san prevari, pa vam proda ponoć pod jutro rano?
Kako se odupirete takvim trgovačkim putnicima, prevarantima... koliko vjerujete u onu - uzdaj se u se i u svoje kljuse... treba li kljusetu uopće vjerovati??

Al' je majstorica, al' je nesretnica...




Nesretnica sam, nego da sam (neesreetniik saam od roođeeenjaaa...).

I tako smo kronologijom jučerašnjih objava i apela, koji, očekivaano, i nisu nešto rodom urodili... jer nesretnike nitko ne voli, došli i do one čuvene povijesne - Pomozi si sam, pa će ti i Blog pomoći.
E, i pri tom samopomaganju pazi koliko ćeš i na koji način zamazati ruke.

A što je nesretnici, koja je vidjela kako ni gladnoj Klocky ( a kako bi onda njoj) nitko skoro da nije priskočio u pomoć, preostalo drugo nego da prestane zapomagati i sama si pomogne.
Pa je tako nesretnica lijepo popravila onaj pali lanac na biciklu i otišla si kupiti nešto fino.

Zapravo, nisam odmah otišla u kupovinu. Kad sam zamazala ruke lancem, naoblačilo se nebo i činilo se da će pljusak, pa sam pomislila - a ništa, idem onda ponovno u fotelju... tko zna zašto je i to dobro (ak' neće ovako, može i onako...), no ubrzo se sunce vratilo pa sam se i ja vratila prvobitnom planu.
A kad sam već zamazala ruke, pomislih što ne bi malo i trepavice zamaskirala... u slučaju da maskara nije prestara. Koliko se sjećam, koristila sam je samo dva puta, ali od posljednjeg korištenja prošlo je već dva, tri mjeseca.
Bah... na kraju nisam ni provjeravala, odlučih se maskirati, pa što bude.

Trepavice su inače duge, ali svjetlije pa se same ne ističu previše, i zato im je potrebna maskara. A nisu nešto ni guste - ja i nisam neka vukodlak-žena i ne moram nešto previše čupati po sebi, recimo obrve uopće ne. Oblikovane su tako da ih se baš i ne mora dirati, ali sam zato trepavice morala jedan, dva, tri puta zacrniti 'volume million lashes - extra black', tak' da mogu njima napraviti propuh kao u onoj jednoj reklami... A što, barem nisam od onih koji moraju lijepiti umjetne.
Jest da su se trepavice poslije ovog maskiranja nešto petljale pa su oči ponovno suzile, i suzile, i suzile... pa shvatih da sam se ja malo i od njih i od ženskog treptanja odučila. Tko bi rekao... a valjda je pauza malo previše trajala :O
I onda sam još nakon tog očopotopa shvatila da ova maskara nije vodootporna, iako sam ju i takvu kasnije navečer teškom mukom svukla sa sebe :I

A niš', premazala sam ta malo raskvašena mjesta još jednom, pa još jednom... Šesti puta nisam htjela. Prepao me heroin-chic iz ogledala sa svim onim crnilom oko očiju.
E, a onda sam se još morala presvući. Hlače koje sam prve obukla, crne , jasno, bile su nešto pogužvane, a kako mi se nije dalo peglati ih, obučem druge. Te druge, crne i opet, nisu bile pogužvane ali su imale milijun nekih vezica za stezanje i rastezanje, i mislim si kako su baš super za samoubiti se na biciklu, al' to mi nije bila namjera, nego samopomoć, pa sam svukla i njih i obukla one u kojima sam do tada bila. Te su bile dobre.
No onda sam obukla majicu, crnu, jasno, i pukla se vezicom, kojih je i ona imala u izobilju, u oko pa sam onda ponovno malo suzila...
A zašto ja vama ovo pričam... pa da vidite kako samopomaganje nije nimalo lako... ovako ispada da kad si na kraju nekako i uspiješ pomoći, Blog ti onda više i ne mora :O

Enivej... kad sam ja to sve lijepo uspjela zacrniti, zašljaštila sam se s još malo 'juicy tubes ultra brilliant lip gloss', a oči, i sav onaj trud oko njih, i još pola lica pride, prekrila crnim sunčanim naočalama.
Te naočale mi je dala sestra, zapravo -'posudila' mi ih je, jer ja imam običaj gubiti i lomiti takve stvari, pa me je ovako pokušala natjerati da malo više pazim. Naočale sad nisam smjela skidati s glave, jer sam zaboravila kamo sam nakon zadnjeg nošenja spremila njihovu kutiju...
Dobro da sam i njih uspjela pronaći, i to u košarici za kruh :I
I tak'... kad sam zaključila kako sam se uspjela dovoljno uljuditi za izlazak van, sjela sam na popravljeni bicikl, otišla podići novac i pomogla sama sebi kupovinom nove (dvije) šalice, sladoleda i vina.
Nije da su mi to prioriteti, ali od nečega se mora započeti, ne?

Update:

Vid', zaboravila pitanje... e tako je to kod samopomaganja - kad ti je dobro onda te drugi i ne zanimaju.
Dakle - kako vi samopomažete, sebi i drugima?




Dobra

ponedjeljak, 14.06.2021.



... a k'o kruh...što ću - tak'a sam.

Eto, ako bi pošli od teze da je blog svijet u malom, onda nam je jasno zašto u njemu ništa ne funkcionira kako treba...
Da je ikome i do čega stalo, onda Klocky ne bi morala na teren gdje bi afanala od gladi, opet - jer nikoga nije briga je li ona jela ili nije... i ja se ne bih jedina morala ubijati od posla, jer bi svatko radio svoj...a što mi vrijedi i što sam jedina kad me ni Uredništvo koje ne postoji ne prati u objavama, pa onda kao da i nisam...
Je l' vidite vi sada u kome je problem?


Dakle, ovaj komentar je čekao da ga sama sebi ostavim ispod prethodnog posta....međutoa, Uredništvo koje ne postoji je ipak odradilo svoj dio posla, i ja sad nemam nikoga ni za što okriviti... ali očekujem da svijet bude barem mrvicu bolji, barem danas :)

Brižna




A niš'... vidim da manipulatore baš nitko ne voli, pa reko', ajmo onda okrenut ploču i zaboraviti ovu epizodu, šmrc... pa ću sad postati brižna.
I onda sam se mislila... a kako to, a kako to, a kako to... i tako dumala i dumala, kao prof. Baltazar, i na kraju se sjetila kako ću biti najkorisnija!
Alzo daklem, kako je Klocky danas na terenu, gdje vrijedno radi... malo sam se zabrinula zbog nje... Mislim, pa hoće li se tamo imati tko brinuti o njoj, sjetiti se da je vrijeme za gablec, polomiti noge da joj nešto dostavi...
I evo, još uvijek se brinem...

I sad, nagradno pitanje - obzirom da znam kako ste svi vi isto brižni kao ja, zanima me što bi svatko od vas njoj sada potrčao skuhati... da ne afana od gladi...
Ajmo, ovonijeprobaovonijeprobaovo... samo neka proba netko ne sudjelovati. No?








Manipulatorica




Sestra i ja se čujemo po nekoliko puta na dan; nazove ona da pita što se događa, ili nazovem ja kad trebam nešto... tek nešto naglas izreći...
Tu i tamo se dogodi da ona ima neodgodivog posla, pa mi to onda i da do znanja... da ako ja nemam baš nešto važno za ispričaati...
I onda ja uvijek zacvilim, prvo jednim dugačkim - Ajoooooj.... - pa onda u jednom dahu izbiflam nastavak - baštebebrigazajadnujedinunajdražubolesnuusamljenudepresivnu.... sestru....

Onda ona kaže - E meni si našla nabijati grižnju savjesti!- pa prekine vezu.
Ja se nasmijem i čekam da telefon zazvoni... najviše 5-10 minuta...


A kako vi manipulirate jadnim i nevinim blogerima i blogericama?




Foteljašica

nedjelja, 13.06.2021.



Danas ništa ne radim. Neću čak ni kuhati; jedino ću otići u vrt po salatu.
Relax fotelja je namještena i za leđa, i za noge... skuhana je svježa kava - jučer sam pila onu kuhanu preksinoć rolleyes... vani sipi kišica, sve je živo i zeleno, a obradovale su me i mini rajčice svojim prvim cvjetovima. Njih sam sama sijala, i bojala sam se da sam malo zakasnila.
Uglavnom... ništa ne radim, i ne mičem se iz fotelje(!)... vjerojatno sve dok ne zaključim kako mi je ipak malo dosadno :)))


A kakve su vaše fotelje?



Neodoljiva... krajnje

subota, 12.06.2021.



Imam ja tu jednu poznanicu/prijateljicu... udala se, tamo gdje se već udala, dovoljno mlada da bi je se moglo, i pokušalo, oblikovati po nečijem ukusu... pa se i pokušalo.
A i moglo.
A voljela je ta moja prijateljica nositi jako usku odjeću.. a zašto i ne bi, ako joj se baš takva sviđala. Uostalom, i dovoljno mlada i dovoljno zgodna je za nju...
I voljela je ta moja prijateljica nositi i jako dekoltirane majice, i uske, kako sam već rekla. A zašto i ne bi... imalo se preko čega i rastegnuti...
No tu bi priča o tome što moja prijateljica voli i želi nekako stala, naime, ona je oko svega drugog bila neodlučna i nesigurna, i za sve je tražila savjet, i trebala potvrdu. A kako se udala, tamo gdje se već udala, gdje se htjelo i moglo oblikovati je, po pravilu tog oblikovanja ja sam bila jedina njena prihvatljiva prijateljica. Navodno, jedina: ozbiljna, nekonfliktna, razumna i nepetljajuća u sve i svašta, ponajprije nepetljajuća u tuđe odnose.
Pa je tako ta moja poznanica/prijateljica boravila najviše nekako baš u mom društvu. I u njemu je često tražila savjete. A ja bih ju skoro uvijek odbijala i tjerala da, bez obzira na sve, sama odlučuje o tome što voli i što je dobro za nju.
Težak i trnovit put je to bio, po kojemu niti jedna nije baš napredovala; ona je i dalje sigurna bila jedino u svoju ljubav prema uskoj i dekoltiranoj odjeći, a ja sam ustrajala u nemiješanju u bilo što. Osim u jednu stvar. Naime, moja prijateljica tu svoju odjeću nije znala nositi. Pogrešno oblikovana tuđim umom u njoj su se borile najmanje dvije osobe, pa bi tako sa svakim dekolteom koji je bio sve veći i veći njena glava bila niže spuštena, leđa povinuta a ruke i ramena neprirodno savinuta prema naprijed - nakaradna tvorevina srama i grižnje savjesti koju je osjećala kad god bi pokušala biti svoja.
I tu bih se ja jedino 'petljala' i govorila joj da sebe mora znati nositi, i neka podigne glavu, ispravi ramena, uspori korak...
Mda... trajalo je to neko vrijeme, s ne baš pohvalnim rezultatima, a onda je L. odselila, malo smo se udaljile, i onda, iznenada, negdje na samom pragu četrdesete, L. je postala neka druga osoba - više ne savija ramena, i odbacila je sve tamne 'dosadne' boje, njena ljubav je svjetloplava, ona voli ružičasto, i žarko, i jarko... i miriši nježno cvjetno.
Na površinu je sad isplivala njena potpuna vedra narav, ona se voli smijati, komunikativna je, srdačna, pristupačna... sa svakim razgovara kao da se godinama poznaju, iako o svima baš i nema uvijek lijepo mišljenje... i na svaki kompliment uzvrati razdraganim osmijehom, pa bio on i na samoj granici dobrog ukusa, ili čak i debelo preko njega...

Kako zračiš, tako privlačiš, jedan je od glavnih zakona privlačnosti, i taj zakon je mojoj prijateljici priskrbio jako puno poznanika, kako žena, toliko, ako ne i više, i muškaraca. I to poseban soj, većinom oženjenih koji bi iz svog sigurnog brloga namirisali laki plijen i kružili bi oko njega kao g(l)adni vukovi...
I onda je došlo do toga da bi moja prijateljica, kad god bi se neki od tih muškaraca spomenuo u razgovoru, spustila glavu, podigla pogled i rekla - Meni se čini da je on u mene zaljubljen..., što ti misliš?- a sve skupa je na kraju dovelo do toga da bi, kad god bi se negdje spomenula L., i slučajno, u bilo kojem kontekstu, i neki muškarac, uvijek bi se našao netko tko bi pitao - A je l' i on zaljubljen u L.?


Alzo, pitanje... na koji način se osloboditi nasrtljivih muškaraca, kako vi to radite?
Pitam za prijateljicu.



Čista... k'o suza

petak, 11.06.2021.




E, takva sam vam ja sada... To vam je ono kad napravite dubinski piling i zbacite sa sebe sve mrtve stanice koje su se taložile u posljednje vrijeme (a dali ste im ohohoho... vremena...:)), pa se osjećate lakši zaa... 200kg.
Aj, nije baš toliko, nešto malo manje je, al' osjećaj je takav, tak' da nekako odmah malo bolje razumiješ i zmije, i njihov 'piling' svakih nekoliko mjeseci.

A kakve veze ima ovaj suzni dio sa čistoćom, pilingom i mrtvim stanicama, pitate se... e pa to je kad ste šeprtljavi, ili imate pretjerano entuzijastičan pristup čišćenju, pa onda nešto sapunice dođe i do očiju, pa onda suzite i suzite... i suzite... pa tako nekoliko sati, ili čak i do jutra...
Al' što je je, suzni kanali se onda sam' tako pročiste, tako da vam nije više potrebno plakati barem 6-9 mjeseci.


A koja sredstva vi upotrebljavate za čišćenje suznih kanala?


E, da... kokoške još uvijek sve na broju, al' sinoć su ipak morale biti zatvorene... hebiga, moralo ih se cijepiti :I

Bogata

četvrtak, 10.06.2021.



Jučer sam, dok sam stajala u svom 'pedalj vrtu', ugledala kunu. Ne kunu kao novac, nego kunu životinju... iako, moram priznati, kad ju je mozak registrirao i povikao - Kuna!- moje oči su na trenutak prvo izdajnički zavrtjele razne: trešnje, višnje i ananase, kao slot aparat, i na kraju još zazvocale zlatnim simbolom za dolar.
A kuna, životinja, protrčala je preko susjedovog dvorišta, uz dugačku staru zgradu, kraj tanana šadrvana... i onda uletjela u nju kroz razbijeni prozor.
Ja sam za to vrijeme samo stajala, zatečena (mislim da kunu nikada prije nisam vidjela), pa dok su se oči smirivale, pored slot aparata pomislih i na fotoaparat, koji nije bio u blizini, i na moje kokoške koje su bile, pitajući se kolika je to opasnost za njih, obzirom da ih već nekoliko mjeseci noću ne zatvaram; zatvaram samo Patka i gospođu Patku.
Al' pomislim - kokoške su već odrasle i samostalne, trebale bi se znati brinuti za sebe, i, uostalom, tu je i pijetao... pa ako je znao Patka ozlijediti onako nemilo - ravno u glavu, valjda bi onda znao i kokoške zaštititi, istom tehnikom...
I tako ih onda prepustim njihovoj sudbini, iako, ponovno moram nešto priznati - ne bez malo tjeskobnih misli :I
Jutros su sve/svi na broju, a ja se osjećam bogatom... jer, kako ćeš se drugačije osjećati ako nisi ništa izgubio...

Bogati?






Bezdušna

srijeda, 09.06.2021.



Ljudi su bezdušni.
Tko god da kaže kako je lako samo prstom upirati i određivati što će drugi raditi, taj laže. Laže k'o pas... i mačka, zajedno.
Ja kad jučer od toga nisam izdušila - glava mi je sinoć samo pala na jastuk i zapala sam k'o zaklana. Moram priznati da me jutros bilo malo strah provjeravati jesam li živa ili ne.
Ozbiljno.



A što mislite vi o tome... i imate li vi duha, jeste li duhoviti?
Mislim, znam ja da duša, duh i duhovitost nisu isto... al' koga još briga za dušu... nek' izduši.



Neuredna, neurednija, još neurednija

utorak, 08.06.2021.











Ne... sad sam se čak i umila i počešljala i obukla drugu majicu... još veću od one prijašnje, ali zato imam strašno neuredan stol :O
Pitam ju što će jesti, da skuham nekakvo varivo možda, a ona kaže - Ne, neću ništa, idi ti lezi ako hoćeš... ili, ako ti se da, mogla si nam narezati ananas i oprati jagode...
Pa dobro, da mi se, a ona još doda - I meni mlijeko. Ali bademovo, ponijela sam ja sebi...
Eno sam je sad poslala da orezuje grmlje i počupa travu po mom 'pedalj' vrtu, a kad se vrati kući pitat ću je što že večerati :D
Ja sam došla malo k sebi, u svoj mrak, da u miru dovršim ove jagode.
Sreća pa ima sladoleda.





Neuredna




Danas dolazi sestra s nećakom. Ja sam se trebala malo uljepšati/uljuditi/upristojiti tako da me nećak može odvesti obaviti nešto što je već ranije trebalo biti riješeno. Usput bi me odvezao i u kupovinu, i za još štošta bi se našlo vremena dok bi se sestra bavila ocem... A hoće on - pitomo dječače, zna me čekati na parkiralištu i po sat i više vremena dok se ja odlučim kupiti sve ono za što sam neodlučna.
Al' nije mi se dalo, baš nije išlo...
Evo, sjedim na podu: čupava, u širokoj majici i još širim hlačama i i prebirem po nekim računima koje bi im mogla utrapiti i poslati ih da plate, a onda ću, jednako ovako raščupana i šlampava, otići s kavom (rekla sam joj da mi kupi 'moju') pod trešnju, staviti mačka na rame i tražiti sestri posla kojeg bi mogla raditi dok je ovdje.
Za sadnju cvijeća smo se već dogovorile, ostalo ću ja isto izorganizirati...
A što... što joj fali, pa sposobnija je od mene... :O





Vremenska putnica




Da... ja sad ne znam što ste vi na osnovu naslova očekivali da ćete ovdje pročitati... vjerojatno puno više no što vam ja nogu dati :O
Naime, ja vam slabo izlazim - moj najozbiljniji izlazak u posljednje vrijeme je bio onaj kod Blogyja na sladoled, a prije toga... a prije toga je puno toga prije...
Ma kakvi izlasci, kakvo putovanje, kakvi bakrači... ovaj naslov je čista navlakuša za sve naivne blogere koji misle da sam pronašla način kako da ih prebacim u 17. st. u kojemu bi se oni u nekakvom muškom nadmetanju iskazali kao vrli vojskovođe.
Kajgod. Nema toga... ali, kad ste već tu mogla bih spomenuti englesku dokumehtarnu seriju Život na otoku 1900-tih koja se ovih dana prikazuje na TV-u. Danas je na redu posljednja, četvrta, epizoda.
Pa kažu:

'Serija žanra "oživljene" povijesti prati četiri suvremene obitelji koje će se okušati u načinu života od prije 100 godina, odnosno s početka 20. stoljeća. One će živjeti životom ribara u dramatičnom i divljem krajoliku na otoku Llanddwyn, uz obalu Angleseyja, koji za vrijeme oseke postaje poluotok. Život je sveden na puko preživljavanje.'


Manje-više svi znamo kako se živjelo prije stotinjak godina, i s kakvim su se sve nedaćama ljudi tada suočavali, i zanimljivo je pogledati kako se suvremeni čovjek snašao u istim/sličnim uvjetima, iako pojam puko preživljavanje u ovom slučaju baš i nema pravu težinu, obzirom da su svi sudionici (pretpostavljam) mogli u svako doba napustiti ovaj show, ukoliko bi im isti bio pretežak.
Zanimljivo mi je bilo i kada je muški dio ekipe primijetio kako žene rade skoro sve...

I onda je mene tak malo prebacilo unatrag... Nije tih sto godina bilo ni tako davno, a u to vrijeme su žene još uvijek bile strašno obespravljene. Pa si onda mislim - a što da me nije zakačilo ovo malo modernijeg vremena, da sam se rodila prije stotinjak godina, ili još malo dalje, kakav bi moj život bio...
I da se ne zavaravamo... svi mi volimo romantizirati ta neka prošla vremena, snatriti o raskošnoj odjeći i prekrasnim dvorcima u kojima se tada živjelo, no stvarnost je takva da bi se većina nas rodila kao siromašni seljaci koji bogatih halja i dvoraca ne bi ni izdaleka vidjeli, a kamoli ušli u njih.
I kakav bi onda naš život bio u vrijeme kada su samo najjači i najsposobniji opstajali, pogotovo život žena...

Što smo mogle... mogle smo možda imati 'sreću' da se rodimo u zajednici u kojoj bi koliko-toliko bile zaštićene sve do vremena kada bi netko odlučio da je vrijeme da se udamo (za koga oni odrede... o ljubavi i o vlastitom izboru nije bilo ni govora), još uvijek jako mlade izrodimo djecu i ostatak života posvetimo njihovom odgajanju i svakodnevnom teškom i mukotrpnom radu. Do smrti.
One žene koje se ne bi htjele udati imale su opciju odlaska u samostan... i opet ako bi imale 'sreće' da ih tamo prime. One treće kojima ni ova opcija nije bila prihvatljiva, a nisu se htjele udati... ili se nisu ni mogle udati, ako su bile siromašnije i nisu imale miraz, tj. nitko ih bez miraza ne bi htio oženiti, e one su mogle raditi. Ali, avaj... kakvi su se tada poslovi ženama nudili? Radno sposobna žena u ondašnje vrijeme je mogla raditi kao: sluškinja, najamni radnik, guvernanta (ako je bila otmjenijeg roda, ali osiromašena)... i još nešto sličnih poslova koji su bili strašno potplaćeni i nisu ni u kom slučaju osiguravali pristojan život. Samovolju i okrutnost ondašnjih poslodavaca, točnije - gospodara, kojoj su bile izložene, možda bolje da i ne spominjem :I
Četvrta opcija, za one najočajnije, bila je prodavanje svoga tijela svakome tko bi ga poželio (vjerojatno ne zadugo)... i još jedna, za one mlađe i ljepuškastije, ako bi imale sreću - pronalaženje mecena koji bi se skrbili o njima, kupovali im sladolede, vraćali izgubljene blogove i sl.

Dakle, drage žene, ovo je pitanje za vas - da ste se rodile nešto ranije, da vas nekim slučajem nije uspjelo zakačiti ovo malo modernijeg vremena, što mislite, kakav bi vaš život bio... gdje se vi ovdje vidite?

A za muške... imam samo poruku za Jelena - Jelene, vraćaj se iz tog 17. stoljeća. Znaš da ne možeš biti ništa više od običnog plaćenika (ako budeš 'sreće' da se ubaciš u vojsku), i onda bi takav mogao naletjeti negdje na mene, pa bih ja morala zadići skuta i dati se u bijeg...




Razmetna

ponedjeljak, 07.06.2021.




'Čovjek neki imao dva sina (Lk 15,11)...'
(Izgubljeni sin )


Danas se osjećam... paa... pa osjećam se. Živa sam.
Sita sa, dobila sam i sladoled...
I što mi fali.



A što vama fali?
Pitanje za nagradu, jasno.







Čangrizava

nedjelja, 06.06.2021.




Danas sam u modu - Daj mi prst, odgrist ću ti i nos.
Sam' tako... da ne bude nismo znali jer si ti uvijek tako mila, draga i dobra.

A današnje nagradno pitanje glasi - Kakvi ste vi kad vas napadne mrzovoljno ludilo... svjesni ste da niste normalni i povučete se negdje na osamu gdje ćete gristi samo i jedino sebe, ili vam, pak, takvo što nikako ne pada na pamet, nego se obrušavate na sve i svakoga, a najviše na one za koje ste sigurni da vam neće/ne mogu uzvratiti?






Demotivirana

subota, 05.06.2021.




Da... dogodi li se vama kada da ste cijeli dan demotivirani... za bilo što, bilo kakvu radnju koja zahtjeva bilo vaš fizički, bilo umni angažman? Baš ništa vam se ne da... možda jedva toliko da (za)molite Boga da vam pronađe kakav-takav razlog za pomicanje i malo života...
I onda vam se čudo dogodi, pa na samom kraju dana budete toliko motivirani... za psovanje kakvo bi se i svaki kočijaš posramio?puknucunutzujo

Ehhh...rofl

Kako god... motivirana sam još uvijek, pa sam evo svome ocu ovo ispekla za večeru. A to dobije kad prigovori da mu je večera bila tvrda...














Mislim, ja ne znam koja to večera nije tvrda ako se jede drugi dan za ručak, a ne onda kad je preporučeno... no dobro.
Al' zato je ovo mekano... da mu se stvarno nema što prigovoriti :O
Pa ako i vama treba: brza, jednostavna, mekana i stvarno ukusna večera (zapravo, samo dio... ali vi ćete već znati kako i s čime kombinirati..), onda vam ja ovo preporučujem, a OVDJE možete pronaći i recept.
Moj je samo mrvicu drugačiji (2 jaja umjesto jednoga, i peče se na nešto nižoj temperaturi... ali nisu sve peći iste...)

Eto... ja idem vidjeti jesam li još uvijek motivirana.. za možda i nešto drugo raditi, ili ću samo nastaviti psovati nut

Inače, prije ovog psovanja sam razmišljala o jednom duljem postu gdje bih ja nešto pametovala...hvalimteb(l)ožepanisam... nut




Šuriken

četvrtak, 03.06.2021.








I prćkam ja tako nešto u svom 'pedalj' vrtu (je mali, i ne znam kako mi uspije izgubiti cijeli dan dok povežem onih nekoliko rajčica :O), čupkam malo travu, i iskopam šta... evo šta... ovaj stari šuriken (a di će suza neg' na oko :O)

I tak', odmah mene napadne asocijacija.. a na što će neg' na hranu...
I onda sam morala napraviti ovaj fini pileći lo mein... Fino kažem, al' iz woka je i inače sve fino... i brzo.
Brzo bilo i ovo, a bilo bi i brže da nisam radila svoje rezance...
Maleni problem je jedino taj što sam ja toga malo više nakuhala tak' da sada moram tri dana to jesti... a možda i ne; jesam li rekla da je fino? :)










Infinitas

utorak, 01.06.2021.




Ležim tako u krevetu i preslušavam pjesme s videa ispod, a zmije su mi uvijek asocijacija na moju sestru...
Ma ne, ne zato što ju smatram zmijetinom :D, nego zbog njenog straha od njih. To je onaj pravi panični strah i od same fotografije zmije, pa čak i od priče o njima... Istina, nešto malo godina unatrag ponekad ju čak i sama spomene, ali najčešće ipak samo kako bi prepričala, po tko zna koji puta, jedan svoj bliski, najbliži susret sa zmijom. A pamtimo ga obje. Ona zbog šoka kojeg je tada doživjela i koji joj je oduzeo i sposobnost govora a i razmišljanja - uspjela je samo nekontrolirano mlatarati rukama i pokazivati njima u pravcu vrta i jagoda, te nakon nekog vremena i nekoliko pokušaja uspjela procijediti - Zmija! - i ja zbog boli u svojoj ruci prouzročene grčevitim stiskanjem njene, kojom mi je branila da odem provjeriti o čemu se radi. Dok sam se ja uspjela osloboditi i s nekakvom lopatom krenuti ka jagodama, zmija je do tada nestala... ostalo je prepričavanje događaja, svake godine najmanje jednom.
A i strah je ostao, iako sada, kako sam već rekla, nešto manji, pa moja sestra o zmijama ponekad može čak i peogovoriti, a nedavno je nešto i čitala o njima pa kaže kako se malo i razočarala jer se čini da ona 'njena' nije bila otrovnica, riđovka kako je godinama mislila. No, naravno, nije razočarana u tolikoj mjeri da bi rado jednom srela i pravu otrovnicu. Ipak je ona osoba koja se boji i sljepića, a šok zbog kojeg je na nekoliko sati prestala pričati doživjela je jednom i zbog obične gumene zmije, a u tom trenutku čak bila i svjesna da zmija nije prava.

Uh.. koliko uvod, po ovom bi se lako moglo zaključiti kako sam luda za predigrom :)
Dakle, slušam ja pjesme i nazovem sestru (bilo je to nekako vrijeme kad se obično i čujemo) pa joj odmah govorim što slušam/gledam (ona inače nije poklonik ovakve glazbe, više je za neke 'mirnije vode') i usput joj pojašnjavam i asocijaciju. I onda nastupi muk od sekundu, dvije, tri... i baš kad sam zaustila nešto reći kako bih popravila situaciju, ona progovori - A i taj 'infinity' simbol, to danas svaka šuša ima istetovirano, nervira me jednako kao i bodljikava žica na nadlaktici koju je devedesetih svaka plavojka (wannabe Pamela Anderson) morala imati.
- Pa dobro... ako znaju što to znači...?
- Pa ne znam, valjda znaju.
- Aha, pa eto, barem to (ali zato ja nemam pojma, pomislih)








01. F8 (0:00 )
02. Inside Out (1:15 )
03. Full Circle (5:02 )
04. Living The Dream (8:26 )
05. A Little Bit Off (12:04 )
06. Bottom Of The Top (15:17 )
07. To Be Alone (18:48 )
08. Mother May I (Tic Toc) (22:34 )
09. Darkness Settles In (26:30 )
10. This Is War (31:14 )
11. Leave It All Behind (34:28 )
12. Scar Tissue (38:01 )
13. Brighter Side Of Grey (40:56 )
14. Making Monsters [Bonus] (45:28 )
15. Death Punch Therapy [Bonus] (48:33 )
16. Inside Out [Radio Edit] [Bonus] (51:44 )



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>