Burek

četvrtak, 22.04.2021.












Paratha. Burek ni s čim.
E, tako je to kad su i Bosanci bogatiji od tebe, pa za razliku od njih ti nemaš ništa s čime bi napunio taj burek...
Mislim na Indijce, jer je paratha, ili porota, indijska mekana, slojevita lepinja od: brašna, vode i soli, čije ime, kao spoj dviju riječi parat i atta, doslovno znači - slojevi kuhanog tijesta.
Ja sam to radila danas, jer sam obećala.... Poslikala sam, i pojela jednu, a što ću s ostatkom, ne znam. Tati to sigurno neću ponuditi, jer njemu sve moraš napuniti... ne zna ti on jesti ništa prazno...
Možda ću ostatak dati kokoškama, jer meni je ovo dosta... al' to je sad nebitno, bitno je da ću ove fotografije ostaviti na blogu, a mene neko vrijeme neće biti (ma, nije ni to bitno, zapravo, tek je to nebitno... ali, eto, da ne bi slučajno nekome palo na pamet pitati gdje sam...). Tjedan, dva, ili mjesec, dva, ili više... još ne znam.
Da nije Klocky bila blog tjedna, ne bi me bilo već ni ovog tjedna, ali ostala sam zbog nje kako bi joj imao tko pisati komentare :O... ili da se ne samoubije od komentara tipa - Draga, ovo ti je prekrasno... (što ću kad sam draga, mila i dobra)

Inače, paratha se radi na isti način kao i burek, kojega naša Klocky toliko voli, samo do onog dijela kad ga treba napuniti, naravno... a onda se rastanjeno prazno tijesto zarola, malo spljošti i peče na suhoj tavi... i jako je jednostavno jer zahtijeva jako malo prostora za rad i sve se radi rukicama, nisu potrebna skoro nikakva pomagala. Tako da, ako se odlučite na izradu ne morate glumiti nikakvu punokrvnu Bosanku sa sinijom i oklagijom kako bi dobili nevjerojatno tanke i prozirne jufke. Eto, i meni, koja sam inače polukrvna Bosanka, ovo je jako lagan način, pa ću vjerojatno uskoro i raditi prave male burekiće, tako da i tata nešto pojede... a valjda će... u svakom slučaju, ja nekako moram potrošiti ono mljeveno meso koje čeka svoj red :I

Dakle, prazno tijesto ostaje... a ako ga ne želite takvoga, možete zamoliti Klocky da vam ga napuni. A u slučaju da ga ona bude punila samo s ćevapima, vi ju onda natjerajte da promijeni punjenje... ako ju uspijete nagovoriti :))
Ili pokušajte sami, kao što sam rekla... ne trebaju vam skoro nikakva pomagala, samo vaša dobra volja i vlastite rukice... :)

Ja sad idem, nije mi vrijeme za biti ovdje, jer je vrijeme takvo da mi nije za dokone razgovore, ispraznost, gluposti, prepucavanja, a iskreno - niti za smijeh.
Kad budem ponovno spremna, vratit ću se. Nije da baš možete potpuno odahnuti :PP
















Oznake: Milli Vanilli

<< Arhiva >>