Babilonska kula

četvrtak, 27.02.2020.









Croquembouche, zapravo (s tom kulom babilonskom se ja samo malo zezam...)... dakle, još jedan francuski klasik, poznat još od davnog 16-og stoljeća, koji se i danas rado sprema, ponajčešće na svadbama, krštenjima... i sličnim proslavama.


Croquembouche je visoki stožac sastavljen od mnoštva profiterola punjenih kremom, koje su međusobno ljepljene nitima od karamele. Obično na podlozi od krokanta s bademom.


(Kod izrade ovog deserta se vrlo lako može završiti i na 'hitnoj'... ja nisam, ali sam se ipak malo opekla, i tako na dlanu zaradila maleni srcoliki mjehurić :)))


Navodno, najveći croquembouche do sada izrađen, bio je visok 4.5 m. Možda ih je negdje bilo i većih... no, ovaj je zabilježen kao takav - najveći ikada.


'Kulica' koju sam ja gradila, umjesto krafni za poklade, nije bila ni približno toliko visoka - više je bila kao mala jestiva 'igračka'. Izrađena od jako malenih profiterola punjenih kremom od čokolade i naranče.






Gradila, gradila... pa na kraju i razgradila, kako je već i red s ovakvim građevinama :)















Kupusu, vrati se... skuhala sam ti 'posljednjeg samuraja'

ponedjeljak, 17.02.2020.












Japanca, Kineza, Tajlanđanina, sve je to... ma ne, šalim se, nisu svi isti... nego sam ja ovdje svašta izmiješala. Ova prva fotka je stara, a na njoj je japanska ramen- juha, a s ovim 'Benetton paprikama', koje sam si ponovno kupila, namjeravam napraviti nekakav pad thai ili već nekog Kineza...
Ups.. opet sam...






Dakle, kao i svaka druga poštena žena, i ja volim povremeno pod prstima osjetiti malo tvrdog, hladnog čelika...
Pa sam si, tako, prije nekoliko dana želji udovoljila i kupila čelika jedno kilo-dva. Uz tu želju dolazi i moja ljubav prema azijskoj kuhinji u kojoj su, što se mene tiče, centralni dio - jela s tjesteninom. I to bezjajnom. Alkalnom.
Ne mogu se nakupovati tih rezanaca... no, kako stara kineska kaže - domače je domače, kupovina mi više nije dovoljna, hoću ja njih sama napraviti.
E, tu onda dolazi do sitnog problema. Naime, tijesto za ove rezance se jako teško povezuje i jako je tvrdo, pa je za njegovu ručnu izradu potrebna velika snaga... koju ja, eto, što je već poznato - neemaaam...
I zato sam si kupila 'makinju' (treću ili četvrtu do sada.. ona posljednja stoji već nekoliko godina neispravna 'u garaži' :O), koja sve poprilično olakšava.
Prvi rezanci (to su ovi na fotografiji) su bili nešto tanji, ali, već s drugom 'turom' sam se 'uštosila'.





Osim te male gnjavaže s tvrdoćom tijesta, izrada ovih rezanaca je vrlo jednostavna, i zato ću ja ovdje ostaviti kratke upute za sve vas koji bi se također htjeli okušati u tjesteničarstvu ove vrste.

Potrebno vam je:

- 240 g brašna
- 100 ml vruće vode
- 2 žličice pečene sode bikarbone
- malo soli

Sodu prelijte vrućom vodom pa miješajte dok se ne otopi. Zatim otopite i sol. Vodu ulijte u posudu s prosijanim brašnom i miješajte dok se sve ne poveže. Trebat će vam malo više vremena, pa budite ustrajni. Tijesto zatim malo rastanjite valjkom za tijesto, preklopite ga, ponovno razvaljajte, pa to ponavljajte sve dok ne postane glatko. Zatim tijesto umotajte u prozirnu foliju i ostavite ga tako jedan sat. Nakon isteka tog vremena tijesto podijelite na dva dijela; dio s kojim nećete odmah raditi ostavite u foliji kako se ne bi sušio, a drugu polovicu rastanjite, pa zatim i izrežite u stroju za tjesteninu.

***
Sad slijedi malo pojašnjenje u vezi pečene sode bikarbone, ako vam je ona slučajno nepoznanica.
Pečena soda se inače može i kupiti... ne znam gdje, ali znam da može :D... no, ako je nema možete ju i sami ispeći, i to tako da manju količinu (1 šalica, otprilike) rasporedite na papir za pečenje i u pećnici na 120°C pečete sat vremena.
Ja s kemijom baš i nisam na 'ti' (mada bih trebala biti :I).. više smo si na 'vi' i to s velikim 'v', pa onda samo ukratko - pečenjem se soda iz natrijevog bikarbonata pretvara u natrijev karbonat koji ima veću alkalnu vrijednost, što je, pak, neophodno za ovakvo tijesto kako bi postalo čvršće i elastičnije.

Eto...a kad sam se već tako raspričala, evo onda malo i o blagotvornom djelovanju alkalne prehrane - https://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/alkalna-prehrana
















Varam

petak, 14.02.2020.





Obećala ja svojima ispeći krafne... :D







Nu, da kartate, k'o što ne kartate... kojeg asa bi sebi odabrali? :)





Update;

A kad se malo popravi, je li... budu k'o domaće.. :))














Pojest ću sva srdašca, jaa...

četvrtak, 13.02.2020.




Nu ružnih slika...


Nema veze... uglavnom - puslice, poljupci... kako ih već tko zove. Krasan način za utući višak bjelanjaka koji vam ostane nakon nekog drugog kolača... recimo, ako radite canelé. ..
Bilo je ovih puslica puno, puunooo više, no, nešto mi je bio pao šećer, pa sam ih malčice pogrickala.
I malčice više :I
A što sad, za pojedenim puslicama ne treba žaliti... uostalom, radit ću ih ja još... tek me krenulo :))

I tak'... prošlo je deset dana od natječaja, pa sam ga maknula... a pobijedio je... zna se tko :O
Pripreme za vjenčanje su se ozbiljno zahuktale, vidi se da čajo Freš ima iskustva s ovakvim proslavama... vjenčanja će možda biti, a možda i neće... obzirom da smo mi mladenci shvatili kako smo možda malo i premladi za mrak (jesam ja to napisala 'mrak'... aj, dobro...), no svejedno, da sam prije znala kako je samo udavanje zabavno, udavala bih se ja i ranije.. barem jednom godišnje.



















I eto... sutra je Valentinovo.. za slavlje imamo sve, imamo i 'himnu', još samo da vidim kakav ću poklon dobiti :O








Izbori... izbori!!!

nedjelja, 02.02.2020.




Aj, sad kad su prošli ovi preCjednički izbori... i oko njih se izlomila sva dostupna koplja za lomljenje, mislim kako bi bilo krajnje vrijeme da se mi blogeri malo posvetimo i sebi, tj., mislim kako bi baš mogli lomiti neka nova koplja i izabrati: naj blogera, kralja plesnog blogerskog podija... mistera od pisane riči, kuvanja i nakuvavanja, etc... (hm... pišu i se te titule velikim ili malim slovom.. aj, nema veze, tko će gledati!)

Nažalost, svima vama koji ste se, nakon ovih pročitanih rečenica, pomislili prijaviti za osvajanje ovi vrijednih titula, moram reći kako ovaj puta to nećete moći učiniti, jer su prijave gotove.
Naime, radilo se o novom načinu prijavljivanja - telepatski putem, za ljude sklone inovativnom razmišljanju (a usput su i ekološki osviješteni, što se također nagrađuje, jer za svoje prijavnice nisu bespotrebno uništili niti jedan jedini hektar neke šume), pa su se vjerojatno zato ovaj put s tim kompliciranim prijavama i upitnicima snašla samo dvojica blogera...

Riječ je o našem dragom i predragom blogeru
1. Kupusu

i o blogeru:
2. Frešu

koji je, btw. obećao kako će nas napustiti ako izgubi ove izbore, a za zahvalu će u oproštajnom postu spomenuti Kupusa i moju malenkost...
Pa zato, u ime naše slave (ili njihove), molimo vas da: čista srca, džepova, dlanova i ušiju, pristupite ovim izborima i odaberete onog vrijednijeg.
Svog kandidata slobodno možete hvaliti najbiranijim riječima koji će opisivati njihovu ljepotu, i, isto tako, možete slobodno protivnika svog miljenika do mile volje ocrnjivati i naokolo iznositi i raznositi njegov prljavi veš... ako kojim slučajem perilica nije odradila sve potrebno.

Izbori traju dok Kupus ne nakupi više glasova... izvolite, mikrofon je vaš!










Tko o komu/čemu, ja o Kupusu

subota, 01.02.2020.









Ja, kad nemam ništa pametnije za raditi, a to je dosta često, smišljam načine kao da Kupusa što više vežem u sebe... tako da misli samo na mene i izgubi potrebu za švrljanjem po drugim blogovima.

Naravno, najlakše bi bilo poslužiti se čarolijom i vradžbinama - skuhati mu nekakav instant napitak, i onda je samo moj...
Ali... ali, nema tu nikakvog osvajačkog izazova... to bi bilo kao da imaš svoj vlastiti poker-aparat i onda lupaš po njemu do mile volje jer znaš kako, bez obzira na sve, ne možeš izgubiti niti jedan jedini novčić.
Hazarder u tebi nije zadovoljan :I

Zato sam onda ja, prije nekoliko dana, osmislila jedan 'projekt' kojeg sam nazvala - Kako privući Kupusa u deset dana, s deset različitih tanjura.... a plan je bio svakoga dana na blog ostaviti fotografiju s nekakvim primamljivim jelom, s kojega niti jedan pošteni muškarac ne bi mogao svrnuti pogled.... ali, opet se umiješao onaj nesretni Ali, što sve kvari - u međuvremenu, dok sam ja razrađivala ideju do u najsitniji detalj, sve se izjalovilo jer se nešto slično počelo spominjati i na drugim stranama, i ta ideja mi onda više nije bila zanimljiva.
Tako to obično bude - ako ne reagiraš onog istog trena kad te pomiluje nadahnuće, pomilovat će ono i nekog drugog nakon tebe, a taj netko će ga objeručke prihvatiti... :I
Tja... što sad, nećemo plakati nad razbijenim tanjurima, nego se okrenuti novim idejama i novim projektima...tj. kako tko, jer sam se ja okrenula onome što, nakon čaranja i varanja, najbolje znam raditi - improvizaciji.
Dakle, dok me nešto bolje ne zabljesne, ja ću Kupusa zavoditi u hodu, korak po korak, dan po dan s onim što mi prvo padne pod ruku.
Mora uspjeti... pa pogledajte kako je i ova papiga poslušna i svašta nauči kad ju nagradiš, a da ne bi čovjek...

Pa tako.. danas je upala ova krigla, a ako ga ona ne natjera da se ne miče s mog bloga, ništa za to... ima dana..
Podići će on jednom bijelu zastavu.








<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>