A di je dosad, đava ga neodnija...

srijeda, 30.10.2019.




Čekam i čekam, da odgovori što želi, a njega nema...
K'o da ja imam vremena toliko čekati dok se on odluči... treba staviti prati veš, usisati (a aj ti usisavaj kad se onaj glupi Devil strgao), pospremiti, skuhati...

A niš', dobra sam ja, nije problem okrenut' ploču kad treba... evo mu njegove omiljene pevaljke :O














Bulgur pilav

ponedjeljak, 28.10.2019.




Izvrsno jelo; bulgur mi je strašno dobra namirnica... jedino sam ovaj put jedva ostala na granici jestivosti, a sve zbog upotrijebljene kombinacije začina. Ono - e sad bih ovakav okus, ali bih dodala i ovo... pa što ne bih i ono, a to nemam i ne da mi se ići potražiti gdje ga još imam spremljenog...
Bez ovog drugog može, i... ide li ono s onim...?
Aj, dodat ću.
Uglavnom, lagano sam se unervozila na kraju zbog pomisli da bih mogla sve pokvariti.
Evo, i sad sam neurozna, iako sam skoro sve već pojela, i zbog toga mi se ne da završavati započeti tekst.
Dodat ću ga poslije.
Ili sutra.
A možda su u šumi.





Update:

Napisala nastavak... no ispao je predugačak i preopširan, pa kao takav nije za objavljivanje.
Ne mogu ni zamisliti koliku bi štetu mogao napraviti onaj tko bi prošao kroz tu crvotočinu... Kupus recimo... pa on bi sve popalio nut
Njee... za svaki slučaj sam ja to još i zakrpala.
Hm... 'krpljenje je baš krasna riječ... zar ne? :)





Oznake: osobna zakrpa

Alzo...

nedjelja, 27.10.2019.




Ona što puno priča (tj njen alteregoist) je jako opaka, i naručila je juhu od šampijona...
I sad, kako se ja nje puno bojim, onda vi tu juhu kusajte.






A, da... volite li vi kusati? Odnosno, volite li jesti sa zlicom ili vi licom?
Hm... neš mi se pošemerilo s tipkovnicom pa odvaja riječi i ne stavlja uvijek kvačice... al' neka ostane sad tako.
Dakle, kusanje?







Humor(II)

petak, 25.10.2019.





Bolesna gadno, skoro nasmrt, ostanem ipak živa i podignem se nekako nakon par dana, pa još nekakije, na uporni nagovor cimerica izađem s njima na kavu do obližnjeg kafića.
Obučem na sebe prvo što sam imala, a da da ne moram peglati - košulju i sestrine traperice. Košulja 'čedna', zakopčana do grla, no traperice izderane na dvadesetak mjesta, nešto nalik trapericama kakve se danas (ponovno) nose. Nije to baš moj stil, ali svejedno mi bilo, nisam taj put previše o odjeći ni razmišljala.

Dođemo u kafić, a u njemu nema mjesta za sjesti. Ja hoću kući, no cimerice ne daju, nagovaraju me da pričekamo slobodno mjesto, pa ja na kraju i pristanem - iskreno, nisam bila sigurna ni da bi mi bilo uspjelo vratiti se u stan na nogama, pa se nakon pristanka prihvatim spremno šanka kao jedinog sigurnog oslonca na vidiku...

I dok sam se tako još nekoliko minuta klackala i razmišljala o tome da li da nekoga zamolim da mi ustupi svoje mjesto, ili da čekam još malo pa pozovem 'Hitnu' :D, polako postajem svjesna smijeha iza sebe i sve glasnijeg razgovora iz kojeg razabirem nekoliko riječi koje imaju veze sa mnom i s mojim izborom odjeće za taj 'djevojački izlazak'. Osluhnem još kratko, sad sve razumijem, no cimerice signaliziraju da bi mi pametnije bilo da ne reagiram, pa ih još jednom poslušam i pristanem i na to... no, kako smijeh nije prestajao, zapravo, postajao je sve jači a izgovorene riječi sve drskije, odlučim se okrenuti i vidjeti tko su vlasnici tako dražesnih smjehuljaka.

Kad sam se okrenula, imala sam što i vidjeti - u udobnom separeu, sjedilo je desetak snažnih, mladih muškaraca. Svi sa razdraganim osmijehom od uha do uha, a nekolicina ih se, koliko im je to prostor dopuštao, udobno zavalilo u sjedala s rukama na potiljku ili laktovima na naslonu,
Bila bi to zapravo krasna slika mladosti koja se zabavlja, e da se ta mladost nije zabavljala na moj račun...
Možda vi to nikada niste primijetili - ali ja to baš ne volim :D
I onda, 'nevoljna' takva, kako sam se upravo opisala, zažarim malo očima, mrko pogledam i usput ispalim nekoliko strelica... pa zinem i počnem pričati...

Ne sjećam se točno svega... pričala sam i pričala, nesvjesna svih ljudi oko sebe (nesvjesna možda i zato što su svi umuknuli :D), spominjala ponašanje mladih majmuna puštenih iz kaveza, spominjala ljude nedostojne uniforme koju su nosili (jep, svi do jednog su bili u uniformi)... bez imalo patetike spominjala svoje stanje koje zdravi mladi majmuni ne bi mogli shvatiti da žive još sto godina, a probleme s kojima se ja skoro svakodnevno nosim, oni jednom možda tek na samrti upoznaju...

U početku tog mog govora, da ne kažem tirade :O, dvojica onih 'najveselijih' je pokušavalo još nešto 'duhovito' reći, u započetom stilu , no, kako se ja nisam gasila i nisam im nikako dala da dođu do riječi, ušutjeli su i oni.
Zastala sam tek jednom ili dva puta, jer je i moja bolest takva da voli odlučivati o tome kada bih ja trebala, a kada ne bih trebala pričati... kada su mi i suze nemoći htjele grunuti na oči, no kratko... pa sam nastavila dalje.
Nisam se lako zaustavljala ni onda kada su se oglasili neki ljudi iza mojih leđa, podržali me i rekli kako sam u pravu, ni kada su se ovi u uniformama počeli ispričavati... jedan za drugim, pa neki onda i izašli van... jer, neke se stvari teško pokreću, ali jednako teško se i zaustavljaju...

Kad sam konačno stala i malo mirnije pogledala preostala lica ispred mene, na kojima više nije bilo ni naznake smijeha (a došlo meni da se smijem...), rekoh cimericama da idemo u drugi kafić na kavu.
Trojica od onih zabezeknutih upitaše mogu li i oni s nama, pa kad smo mi pristale, onda smo se fino, svi uz smijeh uputili u susjedni kafić.
Ova trojica rekoše poslije kako se ne sjećaju da su sličnu 'paljbu' ikada čuli.

U nekom kraćem periodu u kojem smo se još susretali, malo sam češće ja njih maltretirala... ali to je sad već druga priča, je li.. :O


A zašto ovo?

Pročitala sam prije dva dana OVU kolumnu Andree Andrassy... i onda se vremeplov sam pokrene...






A vi, dragi moji... kakvi ste vi s pričom; pričate li samo kad vas se nagazi, ili pričate i kad je nagažen netko drugi. Nagazite li vi ikada nekoga?
Možda samo trpite i nikada ne talasate (ili talasate samo iza leđa, uz 'puno pojačanje'?)... dajte, recite malo... na ovom blogu samo neka bonaca...



Humor




Peljugo, Peljugo... što to dobroga imaš... daj nama, mi ćemo to bolje!



Jeste li i vi dobri u svome poslu?
Zavide li vam drugi zbog toga?
Mislite li vi da ste bolji od drugih, nenadmašni i nezamjenjivi u tome što radite?
Zaslužujete li više (od drugih) zbog toga što jeste/znate/možete?
Koliko ste (prokleto) dobri?

Aj, iskreno





No, no, to... pec, pec...

četvrtak, 24.10.2019.



Na što sam alergična...


Kopate li vi svojim ukućanima/partnerima po stvarima, pretražujete li im računalo, mobitel... zabadate li svoj nos u sve, i... koliko je vama stalo do vaše privatnosti?

Hajde, iskreno?





Tortica

srijeda, 23.10.2019.





Evo, konačno Zlatna dobila svoju torticu...
A to što torta ovako izgleda ne znači da sam htjela reći kako Zlatna i iz paštete iskače... nego da onaj Emil ne prestaje slati bukete :O


























Oznake: Fault Line Cake

Doručak




Kupusu, aj dođi... skuvala sam ti doručak














Oznake: Full English Breakfast

E sad, kako ovo nazvati...

utorak, 22.10.2019.





Jahač(i) rumene kadulje, Za dobrim konjem se diže prašina...?
Znate li vi? Evo, ja ne znam... al' nekakav vestern sigurno je :)






Jedan od nedostataka manjih sredina je taj što obično svi o svakome sve znaju, i što je još bitnije - kad nešto ne znaju, onda se svim silama trude saznati :D
Zanima ih i svako odstupanje od uobičajenih normi ponašanja takvih manjih sredina ... pa će se tako onda svako žensko biće koje samo lunja po prašnjavim sporednim putevima, sasvim sigurno morati barem malo 'pretresti po jezicima'.
Na kraju se donesu nekakvi zaključci: nema pametnijeg posla, dosadno joj je... ili je 'samo' luda :D, i ide se dalje. Dobra strana takvih pretresanja je što sve dosta brzo postane i nezanimljivo, pa se onda život može dalje normalno nastaviti.

E, a kad smo sad kod tih drugih, dobrih strana, uz ovakve manje sredine, gdje se svi poznaju i svi o svemu sve znaju, dolazi jedna takva, gdje kad nekoga sretneš na ulici ili na bilo kakvom prašnjavom sporednom puteljku, susret neće proći bez srdačnih pozdrava i podizanja ruku... ili tek kimanja glavom.
Pozdraviti se mora.

Istina, u mom slučaju, više je onih koji svi sve znaju pa će tako znati i mene, od onih koje ja znam... ali kimam uvijek i ja glavom.
U pozdrav.









O.K., I did it

ponedjeljak, 21.10.2019.












Večera

nedjelja, 20.10.2019.








Radila sam feta sir... zapravo, to je sir kakav se u našoj kući oduvijek radi, ali, kažu da se tako nekako radi i grčki , pa onda, eetoo...

U posljednje vrijeme je taj posao u potpunosti prepušten meni; sira k'o u priči, pa stalno nešto s njim smišljam... e, kako ne bi propao :I

Jučer sam tako radila salatu... i, da sam umjesto 'običnog' luka stavila ljubičasti, umjesto žute paprike - zelenu, umjesto zelenih maslina - crne... onda bi to, kažu, bila grčka salata.
Ovako je bila samo miješana... onako kako se otprilike u našoj kući oduvijek radi.

Romeo, o Romeo... zašto si Romeo...

Mda... kakogod, uz nešto malo dodataka, bila je ovo odlična večera... jedino su me malo mučili kukumberi u njoj, jer njih inače ne jedem... no, to je riješila soda bikarbona.
(ovo na kraju je samo zato da ne bi baš sve bilo previše idilično :O)







Juhica

subota, 19.10.2019.




Kao što sam već više puta rekla, nisam o' tikvi, ali ipak hoću nešto skuhati ili ispeći... ovaj put je to zbog mame.
E sad, pošto sam ovu juhu ja kuhala, onda je ona i skroz jestiva... skoro da sam ju i sama jela (kušala sam malo, kako bih znala) :D

Nu je :)




Za ovu juhu vam je potrebno:

- oko 1/2 kg očišćene i narezane muškatne tikve
- dvije veće mrkve
- jedan crveni luk
- jedan krumpir srednje veličine
- pileći ili povrtni temeljac
- sol, papar
- velika puna žlica kiselog vrhnja
- polovica jedne crvene paprike
- maslinovo ulje

Na ulju propirjati usitnjeni luk, dodati ostalo povrće narezano na manje komade pa sve još pirjati desetak minuta. Povrće zatim naliti temeljcem, ne previše, samo da ga pokrije, i na laganoj vatri kuhati dok ne omekša. Skuhano povrće izmiksati štapnim mikserom, dodati papar i malo soli, ako je potrebno... umiješati kiselo vrhnje i juhu još kratko prokuhati.


Eto, brzo i fino :)










Suncokret, bundeva, lan, sezam...

petak, 18.10.2019.




Još vruće... a kako ne zarezati :I























Tikve

četvrtak, 17.10.2019.






Zapravo - peciva s pireom od bundeve, punjena mozzarellom... moj prijedlog, ako ako ste zainteresirani za malo 'kuhinjskog posla'.
Sama ideja nije moja, teško je danas biti originalan i raditi nešto što drugi već nije :I, no, to ipak ne znači da se i sami ne možemo okušati (i možda nadograditi) u realizaciji tuđih ideja. U nekima samo, jasno... ne želimo biti baš ppravi lopovi :)

Na Internetu se može naći dosta različitih izvedbi ovih peciva (ne bih znala reći koji je originalni)... ja sam napravila nekakvu svoju verziju, ali nisam se odmaknula puno od većine.

Na OVOM linku imate recept za peciva koja su dosta nalik mojima... a recept za smoothie sam u potpunosti 'pokrala' :I
Moje tople preporuke, iako skoro ništa od ovoga nisam radila za sebe, nego za roditelje... ja baš i nisam 'od tikvi' :I


Ako se odlučite malo 'zaigrati', bilo bi lijepo sa pokažete kako je vama uspjelo.








































Nije šteta, nije (pa)šteta

subota, 12.10.2019.




Obećala sam Zlatnoj tortu, eno je nestrpljivo čeka... ma što čeka - izgara od nestrpljivosti, kanda još nikada nije čula za onu - obećanje, ludom radovanje.
Ne kažem da je Zlatna luda, nego da ja svašta obećam... (al' ne obećam (uvijek)i kad ću obećanje izvršiti)

No dobro, idem vidjeti što s tim... pa ak' me nema nekoliko dana, to može značiti da se trudim... trudim...

Vi do tada možete... ma, možete što god poželite, jasno, al' evo prijedlog za one koji će možebit navratiti na ovaj blog (možda Kupus, Fresh ili Golden?), eto... možete o izrugivanju bolesnoj djeci, autizmu i bolestima uopće... O nagradama i šupcima isto možete, smetati mi neće... vjerojatno. Ma, zašto bi bilo kome nešto smetalo?







P.s. savjetnik se još uvijek traži, zainteresirani?


Popraviti dan

četvrtak, 10.10.2019.




Malo udovoljiti sebi...





A što ima loše u povremenim malim i kratkim zadovoljstvima...pogotovo u danu kao što je ovaj - kad te recimo bubreg muči u tolikoj mjeri da ne možeš čak ni novi kišobran prošetati (pa poslije onda cijeli dan sija sunce, pa ni opet ne možeš prošetati... :I)... u danu i kojem Fresh davi s nekakvim dugačkim postom, kojega, btw., ja nisam niti pročitala (samo mi još to treba, nek' si ga on čita)
Ništa, je l' taakooo...?
Aj, kažite - Ništaaa...
Jeste? Dobro, onda odemo dalje





Dakle, današnje malo i kratko zadovoljstvo, predviđeno za popravak i oporavak dana istog, stane u jednu običnu (po)šalicu. Zapravo, stane u dvije normalne, tako je i predviđeno... ali ja sam htjela da ova (nešto je veća nego što na fotografijama djeluje) upravo ovako izgleda pa sam onda sve strpala u nju jednu i jedinu.

Radi se o kolaču u šalici, pečenom u mikrovalnoj pećnici.
Vremena vam je potrebno svega nekoliko minuta, a s ostatkom možete što god želite...

Potrebno vam je još i:

- 4 žlice brašna
- 2 žlice otopljenog maslaca
- 2 žlice šećera
- 1 jaje
- 1 žlica mlijeka
- 1/2 žličice ekstrakta vanilije
- 1 žličica praška za pecivo
- sitniji komadići bijele čokolade (oko 30 g)
- 3-4 žlice borovnica (pola umiješati u tijesto, a ostatak posuti po vrhu)

Sve sastojke izmiješati u šalici pa staviti u mikrovalnu dvije minute na najjaču snagu.
Dvije minute ako je mikrovalna snage 800w, za jaču je dovoljna minuta i pol.

Pečeni kolač malo ohladiti, posuti šećerom u prahu... i onda se obavezno dobro osjećati :)








E, sada... što s ovim vremenom nakon kolača...
Kiša ponovno pada, možda da konačno prošetam taj kišobran... ili da skuham još jednu megdansku koprivu, dobro se ugrijem i... šutim?
Uh, ne znam... možda da si nabavim kakvog savjetnika, pa neka se on s tim bakće?
Ha?






Oznake: natječaj za stručnog savjetnika

10.10.2019.









'Ubio' me jutros desni bubreg.
Jedva sam se nakon nekoliko pokušaja (pogađajući neko vrijeme koju stranu tijela bi mi bilo najbolje izložiti tom naporu) nekako uspjela iskobeljati iz kreveta.
Poslije sam se odmah i vratila, al' dobru sad...

Izgleda da su mi se bubrezima zamjerila moja (još uvijek) bosa stopala... je, a tko će njih ukrotiti :))
Eh, da... i to baš danas kad sam namjeravala prošetati svoj novi kišobran... ma kako to... rolleyes
Tja, što je tu je, bit će dana... al' ovaj je onaj jedan od megdana.
Idem sad skuhati jedan megdanski čaj od koprive.







A kakvi ste vi jutros? Boli li i vas što, ili, pak, ništa... ili vas baš boli... što vas boli? :O





Ja ne znam kako vi, ali...

srijeda, 09.10.2019.










Da, ne znam kako vi, ali meni u ovo vrijeme već sve jako 'miriši' na Božić.
I nema veze što je jesen - najljepše godišnje doba, tek nastupila... ja ne vidim tu nikakav veliki razlog za suzdržavanje od stvari koje (usput) isto jako volimo, zar ne ? (ili ipak da?)

Mislim da ću ovih dana ispeći i malo medenjaka.
(idem smotati i nekoliko poklončića)
'Božićna' sam... što ću :I













Rekla sam da ga neću više fotkati... al', netko je naručio?

utorak, 08.10.2019.






Zapravo, radila sam prije nekoliko dana ove 'smotance', tj. peretke... pivo se samo nametnulo :I
Osim toga, pa mjesec je Okto(M)be(e)r

Poslije sam, sitno, grickala i pijuckala skoro cijeli dan
Ommm...








Pouzdanost?

ponedjeljak, 07.10.2019.




... ili tek lijenost?
A, ja ne znam... meni ne uspije za godinu dana promijeniti ni božićnu dekoraciju rolleyes
Sad ne znam kako ću do novog Božića stići ugurati onu uskrsnu... eek

Hm... a kakvi ste vi inače s tim promjenama 'bandi', ide li to vama?










U nezdravom tijelu - zdrav duh

nedjelja, 06.10.2019.




... ono kad ti tijelo baš i ne može, i ne da, ali duh ne posustaje i pronalazi razne načine kako da oboma pomogne.
E, pa smo tako moje nezdravo tijelo ja i jučer dobili svoju loptu za pilates.
Do nekakvih konkretnijih vježbi ćemo još malo pričekati, dok se malo ne priviknem i postanem stabilnija... ali već i ovo cupkanje, skojim ne prestajem dok sjedim za kompom, jako me veseli.
Cupkam i sada (skoro da osjetim miris livade i kas konjskih kopita pod sobom :O) dok ovo pišem... cupkam, pa se malo kotrljam... hop, hop... skok...
Problem bi mogao nastati jedino ako mi se lopta izmakne... tad mi ne gine udarac glavom u ormar :I
Hop, hop... skok!







Dišem

petak, 04.10.2019.







S prvim jutarnjim sunčanim zrakama iznosim sjedalice i šalicu s kavom. Gvore mi - Ljeto je prošlo, sad će kiša... spremi stolice...
Pogledam sažaljivo njihovo nerazumijevanje, pričvršćujem sjedalice za stolce, odlažem vestu na susjedni, nije mi potrebna... i dišem.
Konačno dišem.
Isti ovi stolci i stol su preko ljeta, dok ja sklapam oči iza tri reda gustih zavjesa, puni prljavih šalica od kave, čaša... ostavljenih kora od voća, neuredni i neugledni.
Netko drugi na njima ljetuje... a ja jesenjujem.

Dvorište je puno lišća... volim lišće, volim njegovo šuškanje pod mojim stopalima, volim ga na ulicama i livadama... no, volim i uredno dvorište.



U jesen se pretvaram u glavnog smetlara u selu. Metem, grebem, kupim...
Čistim začepljene odvode; dvoje vrtne rukavice, one jedne gumene i paket jednokratnih nikada ne mogu pronaći kad su mi potrebne, pa guram gole ruke u mulj i puštam kanalićima da i oni dišu... kao što dišem i ja.
Konačno.






Walk between worlds

četvrtak, 03.10.2019.




23.08.2013.

*****************************************************************************************************************************



Sjećam se... puštanje nikada nije lako.
A i ne treba biti...













Oznake: rose

Nu ga

srijeda, 02.10.2019.









U utrci s ranojutarnjom maglom

utorak, 01.10.2019.





Ako ne predvečer, onda zorom najranijom, jasno, dok lijeni blogeri još spavaju... pardon - dok su neki blogeri još jako sneni :)

Kronološki





























































<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>