Želja...

petak, 28.06.2019.











Pa si mislim... V, baš si tuka/kokoš što si uskraćuješ svoje ljubavi... a zbog čega - zbog glupe grižnje savjesti. Zar?
Dakle stvarno, nevjerojatno je koliko volim sladoled, i još nevjerojatnije koliko malo ga konzumiram :I
Pa onda, i kad jesam, obićno je to nekakav loši, kupljeni...( i opet ta grižnja savjesti... bolje da sam nešto drugo grizla).
I, kad sam zadnji put svoj napravila (a ti su najbolji)?
I ne sjećam se.
I zato sad idem!

I ne, nije ovo nikakva alegorija (ccc...)... već sam pripremila i mlijeko i jaja... samo još da vidim s kakvim dodacima (boje, arome... tj. voće, orašasti plodovi, kava...) će biti.
Mljac :)


No... a kakvi ste vi s takvim stvarima? nut







______________________________________________________________________________________________


Update:


A ništa, kad nećete surađivati, onda mi ne preostaje ništa drugo nego ne mijenjati konja koji (ne)pobjeđuje .)
Evo onda malo povrat(a)ka iz budućnosti :)

https://blog.dnevnik.hr/yulunga2/2015/05/1631944043/prvi.html



Prvi sladoled ove sezone.
Dobro...lažuckam malo, nije prvi nego drugi, ako ne računam još i dvije smrznute kreme od svježeg sira i višanja (mmm... jako fino. Mislim da ću to više puta raditi jer izrada traje jako kratko i nije puno kaloričan...po želji se može raditi i bez šećera) i onog jednog kupljenog sladoleda (a taj nije vrijedio svog novca), ali je svakako prvi kojeg "prijavljujem" na blogu.:)


However, htjela sam samo naglasiti kako je otvorena sezona cerek













Da ne pišem ponovno recept, objavit ću još jednom prošlogodošnji post s ovim sladoledom.
Dobro, nije baš potpuno isti: sada sam radila malo jednostavniju verziju... bez vrhnja i karameliziranog šećera, ali bez obzira... preporučam da iskušate bilo koji.
Isplati se :)



*****




Ledeno doba II (sva moja jutra za smrzavanje)
09. 06. 2014. g.


Lista najnovijih zadataka:


1. Povremeno svoje "bistre misli" istresti na hrpu.
Pa ako si kojim slučajem i pomislim da sam nešto pametnija, nakon što to ispisano bijelim na crno pročitam, svaka sumnja će nestati.




Svako moje jutro je kao lutrija, nikad ne znam kakvu ću kombinaciju izvući,i lagala bih kad bih rekla da u posljednje vrijeme učestalo ne osvajam "jackpotove".
Jer, svako moje ustajanje iz kreveta je dobitak, a ako je bez ikakvih problema, onda je to prava "premija".

Ako se prisjetim nekih, u kojima bih uspjela ustati tek nakon prevrtanja u stranu, spuštanja koljenima na pod, te nakon što bih nekako uspjela "odlijepiti" glavu od kreveta i smoći malo snage u rukama za odraz i konačno uspravljanje na noge, ova današnja jutra su mi kao melem na ranu...
Sva ona škrcanja, kočenja i lupkanja koja povremneo osjetim, su ništa u odnosu na neka prijašnja.

Jep, ja sam sretnica.
Sretnica sam čak i s današnjim jutrom koje me probudilo s osjećajem boli nalik onoj u kralježnici prelomljenoj na pola, naknadno još zarotirane, s "veselim povikom", naglo u desnu stranu. Kao da me bol želi podsjetiti da je vrijeme plaćanja za privilegiranost buđenja u mekoj postelji s odnedavno anatomskim jastukom za moje nesanice.
Moram priznati da me ta lihvarska bol zatekla malonespremnu, te u prvi mah i pokleknuh pred njom.

Mrmljajući sam počela "peglati" bolna leđa, a onda se sjetim Neverina i njegove nedavne želje da konačno može negdje reći: "I'm too old for this shit..", pa se nasmijem i pomislim kako bez imalo finoće i skroz neženstveno (a bez drskog izazivanja sudbine) , "this shit", odavno, a sjećanjem na nekakve već plaćene račune, imam pravo poslati tamo od kud je prvobitno i poteklo (brzinom svjetlosti, da ne bi kasnilo...).
Dan je isuviše lijep za nepotrebna savijanja kičme.

(I uz dužno poštovanje Gospođi Sudbini, koju pokorno molim da me ipak ne testira ni na jedan način, moram joj reći da je najveća bol koju sam uspjela osjetiti bila puno veća, i nije bila moja....)


Ipak, da ne bih pretjerivala, podsjetim se i na to da čovjek vrijedi onoliko koliko je nečega napravio...za druge, ne za sebe.
Velike riječi traže i velika djela, a ja sam žena od malih djela.
I sukladno njima, oprezna sam i s velikim riječima.


Zbog završne misli, prisjetit ću se još samo nekih jutara obilježena letargijom s velikim "L", kojima bi možda uspjelo trajno me prikovati za krevet, da kojim slučajem na svijetu ipak ne postoje mala čuda koja na nekakav način uvijek pronađu put do nas i svaki put nas ponovno podignu...
I cijeli ovaj uvod, zapravo, nosi samo jednu misao; čovjek postoji dok stvara, i nešto dobro stvoriti je uvijek bolja opcija od rušenja.

***

U svom malom stvaralačkom zanosu koji me drži ovih dana (kojemu ne cijepamo dlake, i ne gledamo u zube), meni je uspjelo stvoriti pravo malo savršenstvo :D.
Barem je tako zaključio tročlani žiri, među kojima su i moji (pristrani) okusni pupoljci odlučno podigli pločicu s najvišom ocjenom.

Sladoled s okusom karamela, s rumom i prženim orasima je kremasti užitak na jeziku, koji kao da govori sve svjetske.
Pravi poliglot među sladoledima :D









Besplatno dijelim recept i ovaj put, ako netko slučajno odluči provjeriti ovu moju tvrdnju.
A ja svakako preporučam.


Za ovaj sladoled je potrebno:

- 1l mlijeka
- 8 žutanjaka
- 400g šećera
- 0,3 dl ruma
- 1/8 žličice soli
- 4 dl slatkog vrhnja
- 60 g poprženih i nasjeckanih oraha
- vanilin šećer

U dublju posudu usuti 300 g šećera i od njega napraviti svjetliji karamel.
Naliti ga mlijekom i otopiti u njemu. U međuvremenu žutanjke, vaniliju i preostalih 100 g šećera izraditi dobro mikserom te u njih, i dalje ih miješajući, polako ulijevati vrelo mlijeko u kojemu se otopio karamel.
Smjesu ponovo vratiti na štednjak, i na nižoj temperaturi miješati kratko vrijeme (nekoliko minuta) da se smjesa malo zgusne. Ne smije dosegnuti stupanj vrenja, jer će se u protivnom žutanjci zgrušati.
Na kraju u smjesu dodati popržene i nasjeckane orahe, slatko vrhnje i rum, te sol koja će pojačati okus šećera i spriječiti nastajanje ledenih kristalića u sladoledu. U ovom sladoledu skoro da ih i nema čak i bez miješanja u procesu smrzavanja, ali ipak bih preporučila nekoliko puta dobro kuhačom izmiješati jer će se tako postići lijepa kremasta struktura.
Dakle, potrebno je još samo smjesu uliti u posudu predviđenu za zamrzivač, u procesu smrzavanja je nekoliko puta dobro izmiješati kuhačom i dbit ćete, kao što sam već napisala, barem po visokim ocjenama mojih okusnih pupuljaka, izvrstan desert.

Uz ovaj sladoled sam napravila i čokoladni sirup, za čiju izradu sam potrošila oko 5 minuta vremena i 100 g kakaa, dvije šalice šećera, 1/8 žličice soli, žličicu ekstrakta od vanilije i šalicu vode (šalica od 2.5 dl)

Ako se odlučite na izradu ovog preljeva, koji je stvarno odličan i toplo ga preporučam, dobit ćete oko 6 dl istog, tako da pomiješate dobro suhe sastojke u posudi i zatim postepeno ulijevate vodu miješajući žlicom dok ne razbijete sve grudice. Posudu zatim stavite na štednjak i na skroz laganoj vatri miješajte nekoliko minuta dok se sav šećer ne otopi i ne stvori sirup željene gustoće.
Na kraju je potrebno samo ohladiti sirup, umiješati vaniliju, uliti ga u staklenu bočicu i spremiti u hladnjak. Ako ga u međuvremenu ne potrošite, tamo može ostati mjesecima i neće se pokvariti.







P.s. preporučam konzumiranje ranim jutrom :D










<< Arhiva >>