Jureki i Katice

utorak, 30.06.2015.




Utrapimo mi tako neki dan onu vražju petorku bratu, pa nek se on malo muči s njima takvima nespašenima.
I trljam ja ruke zlobno i zadovoljno, kadli stiže zahvalnica od njega.
Moram priznati da sam kutiju otvarala kao da je bomba u njoj...polako i nesigurno, a prethodno sam je malo i protresla.
A onda zamalo vrisnem od iznenađenja!
U kutiji tek malena grudica od sedam Jureka i Katica - hrvatskih patuljastih kokoši.
Aaa, tako sam se raznježila. Posljednji put sam jednog takvog pjetlića vidjela prije dvije godine, a prije njega... prije njega, hm, ne sjećam se.
Jako puno vremena je prošlo od tada.

Ljutko, Glupko, Stidljivko, Srećko, Pospanko, Učo i Kihavko (je, pa ne mogu se svi zvati Jureki i Katice) su me oduševili i svojom mirnoćom (za razliku od onih pet beštija).
Stavim ih skoro sve na jedan dlan, a oni se i ne pomaknu...stavim ih na svaki prst po jednog, a oni i ne trepnu. Pa na vrh nokta, ali ni da pijuknu....samo sjede i gledaju kao mali sokolići. Male dobrice - (k)O.K.e sokolovke :D


















Oduševljena, ponovno protrljam ruke i zamolim ih za foto session idućeg dana.
Istina, nisu ni tada pijuknuli...ali sam ja ipak nekako shvatila da imamo dogovor, i sad zamislite iznenađenje kad su sokolići ujutro izletjeli iz kutije kao pržene kokice (kao onaj kukuruz, a ne razna pernata bića), jedva sam ih polovila, a kako sam ih danas uspjela slikati, ni sama ne znam.naughty













Ne mogu vjerovati, samo nekoliko sati je dovoljno da kod mene sve poševeri i podivlja...i da od pitomih Jureka nastanu prave divlje jurilice :D


























Pa stvarno...mislim da ću dati uzorke tla na ispitivanje, zatražit ću i analizu podzemnih voda, pozvat ću i onog Feng Šua ako treba, sve dok ne razriješim taj fenomen!
Još ako mi brat kaže kako su one beštije kod njega mirne, e ...tek ću se onda svašta zapitati...još će biti dobro ako ne bum, ako ne bum...puknula!








<< Arhiva >>