Gdje smo ono stali...

srijeda, 12.05.2021.







Prošla je i ta prva godina otkako te nema, a ja još uvijek ne znam što s time...
Tek ponekad znam nešto: izgovoriti (ti), napisati(ti), sanjati (te), i nadati se da ti je sada bolje (ma ne, sasvim sigurno znam da je, i da se smiješ često i glasno, zvonasto... i to je ono što me u svemu ovome neizmjerno tješi), poslati (ti) pozdrav... i pustiti (te)...
Do nekog novog susreta.

I ne, skoro nikada ne plačem... to samo kiša ponekad padne.








A i bureke sad radila, vidiš? :)







Burek

četvrtak, 22.04.2021.












Paratha. Burek ni s čim.
E, tako je to kad su i Bosanci bogatiji od tebe, pa za razliku od njih ti nemaš ništa s čime bi napunio taj burek...
Mislim na Indijce, jer je paratha, ili porota, indijska mekana, slojevita lepinja od: brašna, vode i soli, čije ime, kao spoj dviju riječi parat i atta, doslovno znači - slojevi kuhanog tijesta.
Ja sam to radila danas, jer sam obećala.... Poslikala sam, i pojela jednu, a što ću s ostatkom, ne znam. Tati to sigurno neću ponuditi, jer njemu sve moraš napuniti... ne zna ti on jesti ništa prazno...
Možda ću ostatak dati kokoškama, jer meni je ovo dosta... al' to je sad nebitno, bitno je da ću ove fotografije ostaviti na blogu, a mene neko vrijeme neće biti (ma, nije ni to bitno, zapravo, tek je to nebitno... ali, eto, da ne bi slučajno nekome palo na pamet pitati gdje sam...). Tjedan, dva, ili mjesec, dva, ili više... još ne znam.
Da nije Klocky bila blog tjedna, ne bi me bilo već ni ovog tjedna, ali ostala sam zbog nje kako bi joj imao tko pisati komentare :O... ili da se ne samoubije od komentara tipa - Draga, ovo ti je prekrasno... (što ću kad sam draga, mila i dobra)

Inače, paratha se radi na isti način kao i burek, kojega naša Klocky toliko voli, samo do onog dijela kad ga treba napuniti, naravno... a onda se rastanjeno prazno tijesto zarola, malo spljošti i peče na suhoj tavi... i jako je jednostavno jer zahtijeva jako malo prostora za rad i sve se radi rukicama, nisu potrebna skoro nikakva pomagala. Tako da, ako se odlučite na izradu ne morate glumiti nikakvu punokrvnu Bosanku sa sinijom i oklagijom kako bi dobili nevjerojatno tanke i prozirne jufke. Eto, i meni, koja sam inače polukrvna Bosanka, ovo je jako lagan način, pa ću vjerojatno uskoro i raditi prave male burekiće, tako da i tata nešto pojede... a valjda će... u svakom slučaju, ja nekako moram potrošiti ono mljeveno meso koje čeka svoj red :I

Dakle, prazno tijesto ostaje... a ako ga ne želite takvoga, možete zamoliti Klocky da vam ga napuni. A u slučaju da ga ona bude punila samo s ćevapima, vi ju onda natjerajte da promijeni punjenje... ako ju uspijete nagovoriti :))
Ili pokušajte sami, kao što sam rekla... ne trebaju vam skoro nikakva pomagala, samo vaša dobra volja i vlastite rukice... :)

Ja sad idem, nije mi vrijeme za biti ovdje, jer je vrijeme takvo da mi nije za dokone razgovore, ispraznost, gluposti, prepucavanja, a iskreno - niti za smijeh.
Kad budem ponovno spremna, vratit ću se. Nije da baš možete potpuno odahnuti :PP
















Oznake: Milli Vanilli

A nakon kiše...

srijeda, 21.04.2021.




























Peta sreća





Zove sestra u subotu, išla je po neke sadnice i kaže da ima i magnolija, i da su na akciji. Zna koliko dugo ja bezuspješno pokušavam doći do neke i uzgojiti je, pa 'ajd, ponijet će jednu ako hoću.
Da hoću... pa naravno da hoću, ali ne jednu, nego dvije (b(l)ože, ona nikako da se navikne na ovakve moje preokrete, a s njima je u braku skoro dulje nego s mužem i djecom :))).
I ponese ona dvije.. a da što će sa mnom...
Inače, dvije koje sam ranije pokušala uzgojiti isto mi je ona nabavila. Od te dvije jedna je bila izvađena s premalo zemlje, pa se osušila prije no što je i stigla do mene, a drugu su trimerom pokosili kosci trave :I
Sad nisam htjela ništa prepustiti slučaju, zato odmah dvije...
Fotkala ih je sestra kad je došla kući... malene su i nježne, malo me strah bilo i gledati u njih... a onda je još i ona dodala - Eto, ako prežive... ako ih moji psi ne zapišaju. Hoće oni to.
I pitala je još gdje ću ih posaditi, ali joj na to nisam mogla točno odgovoriti...
Mjesto koje mi najviše odgovara je ispod velikog oraha, a ispod oraha druge biljke ne uspijevaju...
A da siječem orah...hm...
A niš', čekat ćemo sad malo dok se nečemu domislim :I





Jučer pak, ulovilo me malo nešto , tako da nisam bila sigurna hoću li se uspjeti dovući do kreveta. A kad sam na kraju uspjela, stropoštala sam se kao vreća, malo niže od jastuka no što sam planirala, ali popravak položaja neko vrijeme i nije baš dolazio u obzir.
I onda stiže poruka s ovom fotografijom :DD

-Ha- rekoh - ista moja poza , viš' što ti je pasji život... ili barem viđenje istog kod različitih skupina :))





Padeži

utorak, 20.04.2021.




Tko o komu/čemu, ja o... :)




Juros me sestra ugnjavila pričom o Kristinama Mandarinama, Avama, Nevenkama...
Nije bilo planirano, tema se nametnula spontano, kroz razovor nakon što je jedna od nas prokomentirala nešto drugo pročitano u novinama. Slušala sam ju neko vrijeme, ali mi se onda učinilo da predugo priča pa sam joj to i dala do znanja. Ne da predugo priča, nego da se predugo zadržala na temi koja mene ni najmanje ne zanima. Na to je ona rekla da šutim i slušam, jer da to isto i ja od nje tražim kad god se na moje povremene žalopojke ona umiješa nekakvim savjetom.
Odgovorim joj da to nije isto... ja obično odmah naglasim kako ne trebam savjet ili analizu događaja kojeg prepričavam; ja sam do tada već sve izanalizirala i donijela i zaključke i potrebno je još samo naglas izreći ono što me muči, jer će nakon toga moja muka biti puno manja... a ponekad čak, nakon što joj dam nekakav oblik - i smiješna.

No ona je odlučila malo me ispreklapati, pa je rekla kako sad ona ima takvu potrebu... na što sam ja onda njoj uzvratila kako to sve nema smisla, jer tema nema nikakve veze ni s njom, a ni sa mnom, i da ja nikako ne vidim razlog za takvim mučenjem mene, pogotovo što sam već jasno dala do znanja da mi je to mučenje. I da, uostalom, zašto inzistira na temi za koju se inače obje slažemo da je hrana za ljudski šljam, a da sve njih obično iskorištavaju pokvareni mediji kojima je stalo samo do zarade, i u tu svrhu im nije teško iskoristiti ni bolesne, psihički labilne osobe, kao ni s druge strane ljudsku potrebu da se naslađuje tuđom nesrećom, i tjelesnim i psihičkim nedostacima, u namjeri da istaknu i uveličaju svoje 'vrijednosti'...
Ne gledam 'rialitije', ne komentiram 'rialitije'...

Nije se dala odmah (ne znam što ju je primilo... nekakav zli demon valjda :O)... no polako smo ipak postigle nekakav kompromis - ona je smanjila doživljaj s traženjem argumenata kojima bi opravdala ovakvo svoje ponašanje, a ja sam prestajala biti stalno u pravu.
Nakon toga smo se ubrzo tiho rastale, svaka za nekakvim pametnijim poslom :)

A o komu/čemu/koga/s kim/čim vi...? :)







Oznake: krpice sa zeljem/kupus s flekicama

<< Arhiva >>