Frank Horvat - fotograf

petak, 13.09.2019.



Dok čekam da se netom ispečena orehnjača dobro ohladi, kako bih ju mogla obilno posuti šećerom u prahu i onda fotografirati... odmaram oči (danas mi sve nešto ispada iz ruku, pa sam napravila malu pauzu) na lijepim fotografijama s Interneta... usput tjeram s ramena jako, jako, jako dosadne muhe, i onda, ponovno, po tko zna po koji put, vraćam se jednom od dražih mi fotografa...

Ne znam da li ga je Toco do sada spominjao, evo promaknulo mi je to, ali ako i je, nije naodmet spomenuti ga još koji put...

Inače, ovaj odlični fotograf s adresama u Francuskoj i Italiji, naše je gore list, točnije - rođen je u Opatiji.
Pa, ako do sada niste čuli za njega, evo, ja vam ga preporučujem

Frank Horvat - Wikipedia
Frank Horvat - JutarnjiKultura
Frank Horvat - https://www.teds.com.au/blog/featured-photographer-frank-horvat


I još, meni jedna od dražih njegovih fotografija iz 70-tih - https://onlineonly.christies.com/s/photographs-classics/shoe-eiffel-tower-a-paris-france-1974-5/39349


Eto... kako bi se malo odmaknuli od kuhanja, politike i nadasve dosadnih ljudi... možemo malo o jako dobrim fotografima.
Bilo bi lijepo kada bi se i vi u komentarima osvrnuli malo na one vam drage, rekli ponešto o ovoj vrsti umjetnosti .. što vam se sviđa, zašto.. i tako...
Nema veze ako ste nestručni... većina nas je, ali to nas ipak ne ne smeta da otkrivamo ljepotu i o svemu nešto lijepo i kažemo, zar ne? :)



______________________________________________________________________________________________











Neš ti kuhanja

četvrtak, 12.09.2019.









Nikada sebe nisam vidjela kao osobu koja bi mogla 'sijati strah i trepet'... posijati nešto cvijeća, začinskog bilja, pa i salate... to da, ali ovo drugo mi nikada nije padalo na pamet.
No, eto, silom prilika nekad postaneš i 'aždaja'. Konkretno - kad imate tvrdoglavog roditelja sa zdravstvenim problemima kojega skoro mjesec dana moljakate i nagovarate da ode liječniku, a on/ona neće... onda vam ništa drugo ne preostaje nego da u jednom trenutku, a zbog očuvanja zdravlja roditelja i ono malo živaca svojih (te nešto zdravlja i živaca od uže rodbine) 'okrenete ploču' pa malo zaprijetite i 'dreknete'.
E, tada se nešto pokrene, (lako moguće i navrat - nanos, al' dobro sad...) pa onda malo hodate i po bolnicama... ali, svakako je bolje to nego hodati po sprovodima.

U svemu tome, pizza, koja usput ostane malo nedopečena, zaista je nebitna.






Kupuusuuu... dođi, skuvala sam ti dinju s pršutom!

utorak, 10.09.2019.









Eto, i to se dogodilo... nakon nekoliko desetljeća izbjegavanja (i sama njena blizina mi je smetala), prije dva, tri dana ja sam se lijepo najela dinjeee...
Eeee... i nije mi se ništa dogodilo.
Istina, bila je lijepa i slatka i zrela, baš taman... pa je lako moguće da je i to bio razlog moje nemučnine i nelošeg reagiranja na nju.






Doduše, nije se ni to dogodilo preko noći... prvo sam ju prije četiri godine, prvi put od svog djetinjstva, držala u rukama.
Onda sam ju prije tri godine i razrezala, pa snimila.
Prošle godine sam napravila sladoled, pa ga malo i pojela...
I evo, ove godine otišla korak dalje. Za sada dosta... lagana štucavica me upozorila :D
Iduće godine ćemo vidjeti što dalje.





A moram priznati... dok sam motala ovaj pršut oko dinje, mislila sam na Kupusa... a na koga bih inače, možda mi je i zato lakše... trep












<< Arhiva >>