Pita sa sirom

četvrtak, 26.07.2018.











Recept star nekakvih dvadesetak godina - prepisan iz jednog od prvih izdanja časopisa 'Mila', a njegova zasluga je što sam ovakvu vrstu kolača počela cijeniti. Naime, do tada se: tete, ujne i strine koje su takve kolače radile, pa i moja zajedno mama s njima, nisu baš od mene nakupile komplimenta - čak štoviše, uvijek sam ih odbijala i tvrdila kako me takvi kolači guše zubo. Zapravo, i danas tvrdim kako su ti kolači bili nejestivi i sve poduzimali kako bi ugrozili moj život... bili su ili suhi, ili tvrdi, masni... i kojekakvi još, a sve s tendencijom zaštopavanja mojih dišnih puteva i i na taj način i ugroze mog života, kao što sam već rekla nut

No dobro, bilo pa prošlo... onda sam otkrila ovaj recept, poslije još nekoliko i sad više nemam takvih problema cerek


A evo i recept:


Tijesto:

300 g brašna
100 g šećera u prahu
150 g hladnog maslaca
1 vanilin šećer
1 prašak za pecivo
5 žutanjaka
prstohvat soli


Nadjev:

500 g svježeg, dobro ocijeđenog, kravljeg sira
200 g šećera
sok i nastrugana korica jednog limuna
snijeg od 5 bjelanjaka

Dodatak:

2-3 žlice finog džema od marelice
šećer u prahu s vanilijom - za posipanje

Izrada:

Prosijati brašno i sve ostale sipkave sastojke, dodati hladni maslac narezan na listiće pa ga malo prstima umrviti u brašno.
U sredinu stavite žutanjke i umijesite tijesto.
Podijelite ga na dva dijela i ostavite ga u hladnjaku najmanje pola sata.
Nešto dublji, četvrtasti, lim za pečenje (širina i duljina oko 40 cm) premažite maslacem i pospite brašnom. Jednu polovicu tijesta rastanjite i prebacite ju na dno, premažite tijesto džemom od marelice, pa na njega izručite nadjev od sira i prekrijte s drugim rastanjenim dijelom tijesta.

Za nadjev dobro izmiješajte sir, šećer i limun, umiješajte dvije žlice brašna, a onda smjesu lagano s kuhačom pomiješajte sa snijegom od bjelanjaka.
Pecite na 180°C do zlatnožute boje.
Ohlađen kolač posipajte šećerom u prahu.








Radna

subota, 21.07.2018.






Danas sam ponovno glumila električara, pa sam dobila i jednu 'mrzlu' party
















Družba Pere Kvržice

ponedjeljak, 16.07.2018.





Eto, gotov je i taj 'medeni mjesec', mjesec 'godišnjeg odmora' od svakodnevice i briga koje ona nosi, ovisno kako ga je tko doživio...
Još jednom hvala našim nogometašima što su nam priuštili toliko lijepih trenutaka i čestitke njihovom uspjehu, a mi se sutra vraćamo toj našoj staroj, dobroj... no s manje briga, nadam se. Ako ništa, sad smo barem 'poletniji' za rješavanje istih :)
'Perini' će sutra predati obnovljeni 'mlin' odraslima, i okrenuti se novim poduhvatima, a tako ćemo se i mi na Blogu, koji smo se također lijepo zabavljali proteklog mjeseca, okrenuti novim 'projektima'.
Za početak - pripreme za sutrašnji ručak :)







I još nešto - kao glazbena podloga, iznimno i neuobičajeno za mene - Thompson.
Ne, nije me ova nogometna euforija zanijela u nekakav drugi glazbeni pravac, ja naime Thompsona ne slušam - nije to moj 'cup of tea', ali je ta 'šalica' bila omiljena jednom dragom, dragom dječaku, koji već godinama nije s nama, a ja, sad već iz teže objašnjivih razloga, najmanje jednom na godinu pustim suzu kad ga se sjetim. Jedna takva je 'pala' i sinoć.

Njegova najdraža:





Perception twin

subota, 07.07.2018.



“Today is a new day. It's a day you have never seen before and will never see again. Stop telling yourself the 'same crap, different day' lie! How many days has that lie stolen from you? Seize the wonder and uniqueness of today! Recognize that throughout this beautiful day, you have an incredible amount of opportunities to move your life into the direction you want it to go.”
(Steve Maraboli)

Iskrsnuo mi nedavno ovaj citat. Steve Maraboli je nekakav životni trener , što li... pomaže ljudima motivacijskim govorima, na način kao što je, valjda, Ana Bučević pomogla Ivi Todorić u njenim teškim životnim trenutcima.
I ovdje ću stat s ovimi... bojim se da bi mi riječi mogle postati previše trpke, pa ću požaliti. Trpko vino je uvijek O.K. trpke riječi rijetko.
Dodat ću još samo to kako bi mene u mojim mračnim fazama teško bilo tko mogao motivirati ovakvom pričom, i uopće s pričom, a s puno priče bi se lako moglo dogoditi da me ubije prije nego mi pomogne :)
Ipak, zalijepila sam ovaj citat zbog boldanih rečenica... u nedostatku nekakve složenije životne filozofije koje bi bilo moje svijetlo - vodilja pri prijelazu iz dana u dan, ove rečenice bi mogle biti preslika one tanke niti koja mene pri tim prijelazima drži.
Puno ne obećava, ali uporno tvrdi kako je puno toga i moguće - tvrdoglava neka :)

***
Btw. moja nećakinja je prošla prijemni ispit na ERF-u, dva zapravo, i nada se kako će jednom moći pomagati ljudima s posebnim potrebama, i svima onima koji će trebati potražiti svoju nit za prijelaz u novi dan.
Neće to biti lak zadatak, i ja joj želim puno, puno sreće i uspjeha .... i da uvijek pronađe uvijek put ka onim pravim riječima.


































Ja ću s Čarapom... sam' malo 'zrelije' O_O

petak, 06.07.2018.












Aj, aj...jaj, ja...

četvrtak, 05.07.2018.




Umorna sam i boli me svaki mišić
Bole me čak i oni za koje sam mislila da ih više nemam :I
No... to je, malo za promjenu, umor od pretjerane tjelesne aktivnosti.. Trenutačno se ne mogu sjetiti kad sam posljednji put s takvim jednim 'imala posla', i ne znam gdje su se svo ovo vrijeme takvi skrivali od mene... jer ja obično ima veze s drugom vrstom umora, napornijom - a ovaj je čak i uuugodan :)
Nisam sigurna da ću se sutra uspjeti ustati :D, moguće da ću zaraditi i upalu mišića.. ali, o tome ću sutra razmišljati .)
Puno fotografija sam danas snimila... evo jednog malenog dijela;

























Vijesti iz nesvjesti

srijeda, 04.07.2018.





Dok sam se ja razmišljala, hoću li i kad ću li, ispeći nekoliko indijskih paratha lepinja, moja mama je ispekla burek u tavi smijeh - skroz nevegetarijanski i dosta lisnatiji od ovih lepinja, pa sad ja evo podmazujem tipkovnicu masnim prstima rolleyes... i čekam.
Čekam da vidim hoće li mi biti mučno, i čekam da gosti, koji su na putu, sretno stignu, donesu meni: limete, borovnice, ribizle, maline, kupine... i vepra...pa da se onda još sretnije vrate.... a dalje ćemo vidjeti :)
Burek je mama ostavila i za njih smijeh... a dat ćemo im i pivo koje smo hladili za subotu (jasno, samo onima koji ne voze :O)







E da, i vratio nam se susjed, onaj što je otišao zauvijek u Österreich.
Ne znam da li se vratio zato što se pomirio s curom, ili zato što je Slavonac, al' sad će nam ponovno biti zanimljivo .)
Eno ga, kosi nami travu :)
Razmišljala sam da i njemu odnesem pivo, al' on vozi, pa nisam.
Kosilicu vozi, no :I



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>