Polarni medvjed, sjeverni medvjed, morski medvjed ili Ursus maritimus. Svjedno je kako ga zovete. Najpoznatiji je po onoj reklami za Coca-Colu. Ali nipošto nije tako miroljubiv i dražestan. Sčepat će vas ako mu budete dostupni, iako su mu najdraža hrana tuljani.
Eto i to se dogodilo! Nema više Obiteljskog radia, zamijenio ga je radio Antena.
I to me baš nije razveselilo.
Zašto?
Kad su najavljivali promjene, nisam očekivala tolike promjene. Možda koje dvije-tri nove emisije. možda i pokojeg novog voditelja. Nešto novo. Ali nikako novo ime, potpuno novi radio!
Iako su voditelji ostali isti, ali im se radno vrijeme prekrasno promijenilo, to više nije to. Da, nije, to nije Obiteljski radio, već radio Antena. A di su samo smislili novi naziv?
Sad mi se naši voditelji čine nekako ukočeni i neprirodni. Tko zna, možda se ni njima ne sviđa novi ustroj.
Sigurno je teško nakon svih ovih godina, umjesto rečenice :Slušate Obiteljski radio na 89.7, reći:
Slušate radio Antena na 89.7 Više ne osjećam tu 'obiteljsku atmosferu'.
Znam da je meni teško nastaviti slušati to što god jest sada na toj frekvenciji.
Svaki put kad uđem u kuhinju gdje stoji moj radio, samo čujem reklame ili vijesti. Muziku su promijenili. Danas sam čak čula i Parni valjak. Ko bi reko'!
Ali eto. Radio Antena ne odašilje mi baš neke privlačne signale.
Zbogom, Obiteljski radio!
Zbogom, frekvencijo 89.7!
Otkad su dovršili Kvatrić, pitam se ja, pitam, kao što se pitaju i ostali ljudi kad će se napokon na toj drvenoj pozornici održati koncert ili nešto slično.
E, pa to nešto slično, održalo se upravo jučer popodne. Ili bolje reći, održavalo se jučer popodne nekoliko sati.
Ali kako bih sve potanko i lijepo objasnila, počet ću otpočetka. Naime u subotu popodne kad sam prolazila Cvjetnim trgom, uočila sam neke vesele i zanesene ljude koji su nešto pjevali iako nisam obraćala pozornost na to što zapravo pjesvaju, pa sam samo produžila dalje. Usput sam dobila i neke novine, koje sam samo gurnula u torbu. Nisam uopće skužila da su te novine i taj koncert zanesenih i veselih ljudi povezani. Ispred pozornice je pisalo 'srcokret' ali to meni nije niš značilo.
U parku me 'ćopila' znatiželja da prolistam novine naslova 'Samo dobre vijesti' ili tak nekaj, ali odustala sam čim sam vidjela da su to novine tipa 'Isus mi je pomogal da se izvlečem' . Izokrenula sam očima koliko sam mogla, a novine su priznajem završile u smeću. Aleluja.
Sljedeći dan, opet su ti Srcokreti pjevali, i to opet na Kvatriću, kao i na Cvjetnom i pred Avenue Mallom. I pročitam ja u novinama da je to neko okupljanje mladih vjernika,..bla..bla...bla...dobro, nemam ja niš protiv okupljanja vjernika, poštujem ja svaku vjeru i mislim da svatko ima pravo vjerovati u što god želi, pa tako i ja mogu vjerovati da postoje Zvjezdana Vrata, a nitko mi niš nemre.
Ali, tek je oko 6 sati počeo pravi show! Čitam ja knjigu, kad meni sister koja gleda kroz prozor veli 'da se neki tip pojavil u plaštu na placu'. Da, mislim si ja, ziher me zeza, kad ono počne glasna i nadasve dramatična muzika, koja me natjerala na noge.
Kad, eto ti fakat tipa u crvenom plašu sa kapuljačom na glavi, a iza njega hodaju tri cure u uskim kožnatim i crnim odjelima, vezane lancima, a tip dramatično ulazi među stotinjak okupljenih koji čine publiku,
na pjesmu iz Gospodara prstenova ( i to onu na koju Orci napadaju).
Publika se razmiče i skuplja ko crveno more. Zatim, vjerovali ili ne, tip počne lancima tući neku žensku,
koja vrišti i dere se i zavija, i jauče, krišti, vrišti, urla, čovječe, drapa mi uši. Zatim je u lancima odvlači prema tramvajskoj stanici, a ja na prozoru krepavam od smijeha. Ma dajte, molim vas.
Zatim dolazi voditelj koji veli da je to bila neka izvedba koja pokazuje kako sotona odvodi ljude. I počne tip propovijedati :
-I ja sam bio takav! Na dnu! Slijedio sam sotonu! Griješio! Ali više nisam! Okrenuo sam se Isusu! I ja sam imao ugovor s vragom!
i pokazuje neki papir, koji predstavlja ugovor s vragom.
ja se i dalje drapam od smijeha.
Moja sestra u čudu i nevjerici gleda i govori :
-Je**te, koja vjera, ja ću preć na neku drugu, jer me sram. Moram se reinkarnirat.
Onda počinju bojni poklici tipa :
-Nećemo sotonu!
Publika odgovara :
-Nećemo!
-Hoćemo Isusa!
-Isusa!
(kao da viču, hoćemo ožujsko pivo)
Odustajem ja, vraćam se na krevet, i nastavljam sa čitanjem biografije Angeline Jolie, ali tip ne prestaje propovjedati, probija mi uši. Umjesto, Angelininih putovanja u Afriku, ja čujem tipa kako viče Aleluja ili nešto u tom stilu.
Razmišljam o postavljanju plakata na kojem će pisati -Odite doma-
Ali nemam tak veliki papir. šteta.
I na kraju kaj da velim. Grozno je da se jedna vjera sroza na takav način i prisiljava ljude da slušaju nešto protiv svoje volje. Oni su to opisali kao moderno uklapanje crkve među mlade kako bi im pokazala put prema moralu.
A pravi mi je put. ovo je više sličilo nekom okupljanju sljedbenika sekte koja želi preobratiti mlade ljude pod svaku cijenu.
I koji vrag im smeta muzika iz Gospodara prstenova???? Barem ona nije sotonska.
svibanj, 2008 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
zanimljivi i manje zanimljivi događaji iz kvarta.....
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr