Što se to događa?!!!
Čitam svako malo na svakom drugom blogu djevojke kako pišu o tome koliko su smršavile i koliko ima ostaje do cilja itd...
halooo
nisam glupa da ne znam d aje to trend raditi, ali nikad nije ovoliko uzelo zamaha to sranje po internetu
to je čisto traženje pažnje, jer onaj koji želi smršaviti treba šutiti i to napraviti, a ne na sva zvona pisati o tome ne bi li privukao pozornosti
kao drugo, ajde da te SVE cure imaju razloga smršaviti, ali
NEMAJU
čitam neku curu koja piše kako je 168 visoka ili tako nešto i 53 kile
i mora to stepsti do 50
a jbt...to je premalo kila za nju
Trebala bi imati barem 2 kile više, al nije bitno sad to
već ta curica ima iskrivljenu sliku o sebi
što se to pobogu događa svima da misle da nisu dovoljno dobre ako ne izgledaju kao da su sišle s naslovnica
da moraju biti savršeno utegnute, ispeglane, narajcane
bez ičega suvišnog na sebi
ako nije tako, javlja se osjećaj neke nepripadnosti i doživljavaš sam sebe odbojnim
strašno...
pa di bih ja završila da me brine moja tibica (koju by the way volim)
koja nije savršeno ravna, nit će ikad biti jer otkako znam za sebe
imam malo trbuha
di bih završila da se povučem u sebe za svaku nepravilnost na sebi, a fala bogu ima ih kao i na svakoj drugoj osobi
plus da ne govorim kakvom me lošom kožom majka priroda podarila po pitanju sposobnosti obrane od raznih sranja tipa gljivice
i stalno s nečim imam problema
ali bože moj...
to nisam JA
ja sam ja..ona koja lako plane, koja se smije kao budala i kad treba i kad ne treba, koja pomaži kako god zna i može
itd...
ja volim samu sebe
i žao mi je samo da ima toliko cura koje ne vide SEBE
i koje se obaziru na okolinu koja ne gleda NJIH
to je tako plitko i alarmantno
za kraj
kopirat ću post s jednog bloga samo da vidite
koliko to strašno izgleda
Jebemu, kad se ja mislim samoaktulizirat u svojoj mršavosti?
Za 500 godina kad budem kostur pod zemljom? Tada neću imati ni grama sala!
Vrijeme me na čeka.
Preko vikenda sam ugledala najveću brojku koju nisam vidla zadnje dvije i pol godine. Prestrašno!
Krenula sam na vježbanje. Ali to nebu imalo učinka ak ne prestanem žderat.
Jućer je bio ok dan, 2 jabuke i mali slanci.
Danas sam dobro krenula. Vegetarijanski meni u menzi na ekonomskoj i to je trebalo biti to za danas. Ali onda je uslijedio binge sa voćem nakon treninga. Dobro, to je samo voće, tješim se.
A onda, vidim da moji susjedi organiziraju kestenijadu u ulici. I naravno, pa valjda sam 400 grama tih kestena unjela u sebe. A koliko samo kalorija ima 100 grama? Ja to dobro znam, ali nemogu sad ni mislit o tome. Zakaj se nemogu odreći tih užitaka?! Pa postoje puno uzvišeniji i više uzbudljivi užici u životu od hrane. Pocjenjujujem li time sebe? Smatram li da nisam dovoljno vrijedna nečeg višeg pa se spuštam na nisku razinu najobičnijeg okusa?
Jebemu, vitkost, sloboda, osjećaj lebdenja moraju biti puno lijepša stvar od bijelog šećera koji se cijedi niz nepce i masti koja nestaje za grlom i stvara mrlje koje se nikada nedaju oprat.
Jednom sam okusila obuzimajuć osjećaj pobijede kada si na vrhu i kada si jaći od slabosti (hrane).
Želim opet!!!
meni je ovo zastrašujuće
ostavi trag… (7) | printaj. | x | ^
Fresh start
dakle
od mnogih postova
i stvari na blogu sad nema ništa
želim novi blog, ali ne da mi ga se raditi
sam Bog zna koliko je debilno kad trebaš izraditi adresu a sve su zauzete
btw..moja me baš dobro opisuje
otišli su i linkovi, a bilo je mnogo dobrih blogova među njima
no što je tu je...nećemo se time zamarati
***
malo nabrijana pišem ovaj post...ne znam se bolje izraziti
to je neka unutarnja ljutnja proizašla iz razočaranja
naime, opet (kao i uvijek) ima ljudi koji se samo predstavljaju prijateljima u mom životu, a zapravo me ne šljive ni 2%
nije da je to nešto novo, ali smeta te...
svaki puta vidiš kolika si naiva uopće i pomišljajući da će možda neke stvari sad biti drukčije
isto tako moram reći da me tuđa odjednom 'hladna' raspoloženja jako iznenađuju
ima ljudi koji su bili vrlo prijateljski prema meni raspoloženi
i odjednom...nula
doslovno kao da me nema
pretpostavljam što je to uzrokovalo jer znam vrijeme kad se to dogodilo, ali nije mi uopće jasno zašto se to dogodilo
jer mislim da doista to nema nikakve veze s nikim
i 100% nisam nikome ništa skrivila (ja se tako ne osjećam)
zato me to sve skupa i ljuti i čini neraspoloženom,
zbunjenom da ne govorim
doista se pokazuje da čovjek ima malo pravih prijatelja u životu
što ne valja sa mnom???pitam se.......
it makes me sad
***
nadam se da ću biti bolje raspoložena
jer sad nisam ni za što
u potpunom neraspoloženju razmišljam o idućim danima
i o mom nadolazećem rođendanu kojeg ću slaviti u Sarajevu
i to ''slaviti''...
ne znam..ne želim propustiti odlazak u sarajevo zbog samog grada
tj. te prilike koja mi se pruža,
ali zapravo mi se ne da ići
pogotovo uzevši u obzir s kim ću ići
(čast iznimkama)
***
trenutno se samo zbog jedne osobe osjećam dobro i bez greške se zna na koga mislim
(tko me zna, zna i o komu je riječ (a takvih nema tu))
najbitnije mi je da se uz svoju Sreću
osjećam odlično i tada jednostavno u mojoj glavi nema mjesta za moje trenutne probleme i neraspoloženja
moja Sreća ponekad djeluje tako na mene da jednostavno u trenutcima kao da nisam dio vlastite stvarnosti, već kao da sam u nekoj utopiji
gdje je sve savršeno i teče ko po loju,
gdje se osjećam prekrasno....
prvi puta imam takav osjećaj uz neku osobu
i mogu reći da sam nemalo iznenađena i to vrlo ugodno,
čak štoviše...postajem ovisna o savršenstvu koje mi ta osoba daje
obožavam svoju Sreću i želim da se osjeća uz mene kako se ja osjećam uz nju...
želim učiniti sve da se moja Sreća osjeća posebnom jer zaslužuje i 1000 puta više od toga
i želim da moja Sreća zna koliko mi znači
dosvidanja...vjerujem da će mi se ponovo dati pisati (ko da koga boli đon za to uopće)
ostavi trag… (4) | printaj. | x | ^