body Sada i prolaze dani kao prije, samo je nešto drukčije, nešto nedostaje. body

Summer's passed, it's too late to cut the grass

Znala sam ja to već dulje vrijeme. Samo je neke stvari teže prihvatiti.
Šamar je bio jak i bolan, ali poruka je dostavljena.
Učinila sam što sam mogla, sad odustajem.
Znam, inače nikad ne bih odustala, ali ne mogu se boriti protiv onog što je već izgubljeno.


I see you - the only one who knew me
And now your eyes see through me
I guess I was wrong
And we're falling apart.
You'll say the world has come between us
Our lives have come between us
Still I know you just don't care.

/not as much as you used to.

When will people understand that words can cut as sharply as any blade, and that those cuts leave scars upon our souls.

28.12.2007. | 15:40 | | 20 | Komentiraj

Merry Xmas

"So this is Christmas,
And what have you done?
Another year over,
And a new one just begun..."


Da vjerojatno vam je poznata, ta melodija... Svaki dan ju čujete iz dućana.
Ako ne tu, onda neku drugu od mnogo božićnih pjesama koje se ovih dana vrte i vrte po radio stanicama.

Htjela bih vam pokazati jednu sliku, sliku koju nažalost mi sami često ne vidimo.
A to je slika jednog doma. Velikog, divnog, toplog. Ukrašen je s mnogo lampica, kuglica i iz njega isijava toplina. Prozori su zamagljeni, a iznutra se čuje smijeh. Možete zamisliti zar ne? E pa to je jedna lijepa slika. Nije li?
To je slika koju mi stalno zamišljamo kao simbol Božića.
Međutim mi ne shvaćamo da propuštamo vidjeti dio te slike. Od blještavila ne vidimo ništa drugo.
E pa sad ćemo pogledati pobliže.
Preko ceste, kraj kanti za smeće, stoje muškarac i djevojčica, oskudno obućeni i drže se za ruke. Pretpostavljamo da su to otac i kćer. Malena u ruci drži ofucanog zeku i gleda prema divnoj kući u kojoj se njeni vršnjaci igraju, vesele i smiju. Otac? Njegove oči prate njen pogled i pokazuju ogromnu bol i tugu što malena to nema prilike doživjeti. Osvrće se prema njihovom domu, kartonskim kutijama ionako promočenim od snijega. Suze mu počinju teći.

Ne, nije mi namjera nikoga baciti u bed. Nitko, ama baš nitko, ne bi trebao biti tužan u ovo doba.
Samo želim pokazati da ako ste na toplom, sa obitelji, ljudima koje volite ne možete ne biti sretni.
I da postoji toliko ljudi koji nemaju ni upola onog što vi imate, koji su nesretni i tužni.
I znam, i ja sam nezahvalna i stalno bih nešto drugo, ali da li su uistinu važni pokloni i materijalne stvari, ako nemamo one prijeko potrebne - ljubav, sreću, zdravlje - dom?

Nadam se da će vam se želje ostvariti i želim Sretan Božić Vama i Vašima.

And you ask me what I want this year
And I try to make this kind and clear
Just a chance that maybe we'll find better days
Cause I don't need boxes wrapped in strings
And designer love and empty things
Just a chance that maybe we'll find better days
I wish everyone was loved tonight
And somehow stop this endless fight
Just a chance that maybe we'll find better days



24.12.2007. | 19:00 | | 4 | Komentiraj

He'd seen my enemy. Said he looked just like me.

Hladnoća. Zvijezde. Pogled prema nebu. Hodanje.

"Tako ti i treba kada si glupa.", govorio joj je onaj glasić u glavi. "Tako ti i treba. Praviš se da ti nije stalo i onda izgubiš sve. Praviš se da možeš sama a ne možeš. Praviš se sretna a nisi. Želiš nešto dok to ne možeš imati. U trenu kada to dobiješ, više ne želiš."

Trgnula se. Razmišljala je o svojim postupcima. Baš kao na satu hrvatskog, kada bismo govorili o pojmu "suvišnog čovjeka", osobe kojoj je sve dosadno, koja se ne može skrasiti i vezati za nekoga već skače iz pustolovine u pustolovinu stalno tražeći uzbuđenja i zanimaciju. Znala je vrlo živo raspravljati o tome i smatrala ga je vrlo negativnim likom. Stresla se, a to nije imalo veze sa hladnoćom.

Hladnoća. Zvijezde. Pogled pred sebe. Trčanje.

"Sada ti je žao zar ne? Naravno da je. Odbijaš stvari koje možeš imati jer želiš ono što ne možeš. Ne sviđaju ti se stvari koje su sigurne, koje uz sebe ne nose dozu rizika. I bit će ti teško. O da. Zašto onda zavidiš drugima? Zašto kada si ti mogla imati sve a odbila si? Zašto kada ti je jedan glupi hir bio bitniji od ne samo tvoje, već i tuđe sreće?"

Nije baš najbolje shvaćala posljedice koje njeni postupci imaju. Najgore od svega bilo bi kada bi, nakon što izgubi jednu stvar, sama sebe uvjerila da tu stvar zaista opet želi. Ne samo zbog osjećaja dobitka, kako bi ju kasnije lako mogla odbaciti. Ne. Već zbog te stvari same. No svaki put je ista priča. I nikada se ne mijenja. Bez obzira na to koliko se slagala sa poslovicom na satu engleskog "Actions speak louder than words".

Hladnoća. Zvijezde. Pogled u pod. Pad.

"Zar ne možeš prihvatiti činjenicu da osuđuješ stvari koje ti radiš? Zar ne možeš shvatiti da je cijela ta maska sreće i uživanja čista glupost u koju ni ti sama ne vjeruješ? Stvaraš zidove oko sebe. Zoveš one koji su njima najdalji da priđu. Pokažeš im vrata. Nakon što pokušaju ući ti ih zaključaš. I tako sa svih strana. Bojiš se. Bojiš se nekome pružitit sebe na dlanu jer si krhka i lako se slomiš.
Kako ne shvaćaš da tako nećeš nigdje doći? Kako ne shvaćaš da su osobine suvišnog čovjeka tvoje? Kako ne shvaćaš da ne činiš nikome dobro a deklariraš se kao dobra osoba spremna pomoći?"

Vrijednost života kao takvog je neprocijenjiva. Ti gubiš vrijeme koje ne staje zbog tebe, kao ni zbog bilokog. Gubiš ga na ono što ni tebi nije više zabavno. Umjesto da dopustiš nekome da uđe, ti tjeraš ljude od sebe. Umjesto da probaš, osuđuješ stvari na prvi pogled. Na prvi dojam koji te toliko puta prevario.

Hladnoća. Zvijezde. Pogled u pod. Pad. Suze........ Pomoć. Ruka. Osmijeh. Potpunost.

Saw the world turning in my sheets and once again I cannot sleep.
Walk out the door and up the street; look at the stars beneath my feet.
Remember rights that I did wrong, so here I go.
Hello, hello. There is no place I cannot go.
My mind is muddy but my heart is heavy. Does it show?
I lose the track that loses me, so here I go.
I'm not calling for a second chance,
I'm screaming at the top of my voice.
Give me reason but don't give me choice.
'Cause I'll just make the same mistake again
.

.......
Isprike zbog dugog ne pisanja.
Škola, fejsbuk i tak to.
Napišem nešto bolje kada dođe inspiracija.

09.12.2007. | 17:19 | | 10 | Komentiraj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



dizajn :
patka dizajn

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ja


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ivana

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Petra

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tena

Image Hosted by ImageShack.us


Paolo

Image Hosted by ImageShack.us


Ami&Heke

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Momci

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Iva

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tena

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tihana

Image Hosted by ImageShack.us


Sara

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Lucija

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ana

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Moje cure


warning sign

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nika
16
Zagreb
16.gimnazija
17.04.1991
U2, Hladno Pivo
Glupa. Retardirana. Umišljena.

msn:

coldplay_girl15@hotmail.com