Destoyer of nations

Na jednoj je slici cetveroclana obitelj.Svi stoje zagrljeni u bijelom otvorenom stazom,smiju se i gledaju prema meni...Djevojka s desne strane crne kose,pognutog i tuznog pogleda ne gleda u mene...Gleda u pod,njena kosa prikriva joj lice,bijelo lice bez imalo smijeha....Kosa joj je neuredno rascupana,nepocesljana....Crne haljine u crnom kutu,sama sramota bez imalo srama...Jos jednom pogledam u tu sliku,dok ne sjednevsi kraj prozora gledam gluhi mrak ,kad pada kisa...sve se slijeva,ulice su popunjene kisom,ni zive duse vani,kapljice na prozoru izgledaju kao tisuce suza od kojih samo jedna ima dobru cud...Gledajuci malo vani,malo sliku,kad odustanem i kad nemogu gledati sebe u obrazu..Suza padne na sliku pretvara je u prozor s tisucu kapljica...Ne mogu izdrzat i od tuge bacim sliku na pod,dok se ona lomi na tisucu i jedan komadic...Ruka oblivena krvlju,toplom krvlju koja mi hrani mrznju i zlu dusu....Dignem se i gledam komadice,gledam razbijene dijelove mog srca...Odjednom osjetim dodir na ramenu...Preplasim se i naglo okrenem...Crna duga kosa,uredno pocesljana,sjaj kakvo ni sunce nema..Smije mi se crvenih ustiju poput ruze....Crvena haljina,leti za svakim njenim pokretom koji napravi...Pruzi mi ruku,,koju uhvatim...Priblizi mi se i kaze:"You are me,i am you..."Gledajuci u njene duboke plave oci koje blistaju gledavsi moje,mislim da ranit me zeli,hocu odmoci se od nje,no ona me cvrsto i jace primi za ruku i njezno mi primi drugu...Zatvorim oci i osjetim vjetar u svojoj kosi,sum u usima i njen prekrasan miris sto vodi me k njoj..Otvorim oci kad gledam se u ogldealu..Kosa mi je pocesljana i nemam vise crnu haljinu,crvena haljina leprsi oko mene....Duboko prema oci gledaju druge oci...Jos jednom osjetim dodir i pogledam:"Remeber, i will be foever with you and i never let you go...."Dok mi je govorila,zadnje su se rijeci jos nekoliko puta ponovile....Vratim se u stavrnost,jos uvijek sam pocesljana...Slika stoji na istom mjestu od kud sam je uzela....Noc nije gluha,kisa ne pada...Sestra mi ude u sobu,pogledam je pa sebe i vidim se u ogledalu da smede su mi oci,da kosa je kao prije...Osim haljine...Ne podnoseci je zatvorim vrat i pridem prozoru i opet se vratim nova ja....Plavih ociju gledajuci svoj obraz u prozoru.... Svatko ko me gleda,ne videci se ja,a okolina gleda mene onu koju ja ne podnosim...Svijetla se ugase...