The Last Broadcast

četvrtak, 20.03.2008.

Gumenjaki


Talentiraniji od vas svih objavljuju. Trude se marljivo, netvorkiraju, pazljivo pišu zareze, točke i dvotočke. Pokatkad i trotočke. Objavljuju u raznoraznim publikacijama. Uglednim. Onako, onim kulturnim. Obasiplju se kulturom pa im kultura uzvraća udarac. Tu bi se čak sad mogla upotrijebiti riječ ‘umjetnost’. Ne moš’ kročit od umijeća ljudi ovije planete. Sabljama se mora čovjek probijat kroz silinu umijeća. Slikaju se u raznoraznim pozama. Pa sad, kad se već hvasta kako kače svoja imena i prezimena u izdanjima drzavnih, provincijskih i inih novina, fanzina, magazina, biljeznica, portala, portuna, baluna i ostalih raznoraznih stranica, e, pa neka se pojedu sa kruhom i putrom te pospu sa biberom i soli – jos samo malo pa objavih članak. Ali ne bilokoji umjetnički, a-a. Nego bogami u mjesečniku nacionalne udruge, ne samo za gumu, nego čak i plastiku. Aj sad neka netko prevazidje ovo! Neka se samo usudi popet u više i vratolomnije stratosferne visine, ja da ga vidim! Osjećam se ponosno kao kauboj-revolveraš. Iako si taj revolver mogu okačit za uho.

Neka mi sad netko parira! U medjuvremenu samo da je o brkovima sve najbolje
- 11:00 - Komentari (56) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2008.

Proleterijatski bilježnički zapisi


I sad kao ajde ti napiši priču. Ne samo bilo kakvu nego ljubavnu sa dodatnom dozom sode bikarbone za Dekameron. Sa toliko ljubavi satkanoj u njoj koliko i štaubšećera na piti od jabuka. I sad… Postoje oni čije riječi kližu kao klizaljke na ledu. Pa se raspišu. Stave malo egzistencijalizma. Pospu sa liricizmom, cinizmom, stilizmom, apstrahizmom te jos kakvim inim –izmom. Tu i tamo stave kratke i jasne rečenice od po dvije-tri riječi da utvrde poantu. Malko zavrnu ovratnik, otkopčaju po koje dugme na košulji, počiste prašinu, ustanu se kao veliki i riječi se samo valjaju iz njih kao valjušci. To su talentirani ljudi koji talenat mogu sipat u duboke i plitke tanjure.

Postoje pak i oni koji su ko prazne čaše. Dočim dobiju zadatak ušute se ko čitava flota zalivenih fikusa. Umuknu ko ribe u vodi. Zamru ko zamorci. Sjednu da prospu po koje slovo, riječ, a kad ono, nula, ništa. Prosti nihilizam. A u glavi zuji prazan hod. Da se i dan danas piše olovkom zagrizli bi u inu i ne pustali dok drvo ne omekša, a grafit se ne otopi. Možda bi krajičak olovke močili u mast ili čokoladu. Za bolju stilističku opciju.

Pa se svrbi po čelu. Masiraju se sljepoočnice. Legne se na ledja, noge u zrak, i kao mozga se. Jednom mi je susjeda prodala foru da studenti i filozofi mudruju na licu mjesta tako da sjednu na bundevu, skupe noge pod sebe i podboče se. Poslije sam se gorko razočarala, ali to je tako kad dječji idealizam presječe. Dobro, probam i to. Kao da se i ovo malo –izma izlilo u izvor smrti. Pokušavam raznorazne položaje. Sve što uspijem je zadrijemati i probuditi se sa šupljinom u glavi veličine omanjeg kontinenta. Stilizam postaje samo neka daleka riječ od osam slova, od kojih su tri samoglasnika, ostali suglasnici.

Pa gledam kroz prozor: gledati kroz prozor, to je začeče sigurne i pouzdane ljubavne inspiracije. Namjestim se udobno, te misaono i škrljavo bacam oko kroz staklo na parkirane aute. Umjesto da osjetim preplavljenje svakakvih atributa i aforizama, jedino što osjećam jest ukočenost udova i vrata. Pada mi na glavu barem jedna rečenica koju ubijam već u prvoj fazi začeća: “Ponio ju je kao vreću krumpira u skladište.”

Pa legnem u krevet: u krevetu ću sigurno dobiti bljesak ljubavnog fiktivnog predskazanja toliko pogodnog za takozvanu ljubavnu priču. Sa budilicom koja radioaktivno svjetli i u tami, lezim kao klada i proto-filozofski prizivam umjetničku verbalnu muzu. Otvaram jedno, pa drugo oko, osjećajući plimu svakojakih –izama, paradigmi i ostalog. “Smije li mu se uvući pod brk i uštipnuti ga za obraz, pa povući za onaj rijetki snop proćelave kose i mazno mu izjaviti da je brkata ljubav to sto joj treba? To, i biti šeficom septičko-jamskog poduzeća sa ograničenom odgovornošću.” Ovo je bilo kao da radjam sedmorke sa dvajes’ glava. Tresla se brda, rodio se skočimiš. Brišem rečenicu, otapam je alkoholom da ponestane. Ali lijepi se sve više. Sklapam oči. Puštam da me dokusuri.

Nikad od mene pisca. Samo proletera bez revera.
- 11:00 - Komentari (44) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Boxeve ionako nitko ne cita, moze se stavit svakojaka svakakavo jaka stvar.

    Blagoteleci osvrt na sve i nista; tj, kaj tak puses ko kravosrc!
    Radiotelevizija "Moravski plićak"

    Novo, novo, novo! Meron na deke! Klikni i osvoji emocionalnu i duhovnu nagradu! Moze i broncanu medalju. Ima Strizivojne, sode bikarbone, mesine, a ponajvise ciste i nevine ljubavi.
    Image Hosted by ImageShack.us


     

    Odje kopirajta neima poradi jednostavne cinjenice da nemam bas kaj pametno, ni kvalitetno za reci. Dakle, mozete me slobodno pokrast. Fala.



    "Dress as though your life depends on it, or don't bother."
    Leigh Bowery

    "Women aren't cats, we aren't pets, we are just people trying to cross the freaking street to get an ice-cream."
    Beth Ditto

    BAJ POPJULAR DIMAND
    Nu, mail!

Linkovi


Caught out there