nemam ime. samo čičak

nedjelja, 24.07.2005.

...more, moreeeeeee

jej! napokon odlazim... ja odlazim...

tako je ljudovi, danas idem pravac more!!! ne mogu vjerovati da je napokon došao taj dan. samo još trebam spakirati robicu i spremna sam za polazak. već osjećam miris velikog plavetnila... ok, malo sam pretjerala (malo više), no što je tu je.

no, da se ja vratim malo unazad, tj. jučerašnji izlazak... prvi put sam nakon više od godinu dana otišla do densa (oprostite na pravopisu, no shvatit ćete), kad ono... NARODNJACI!!! šok...nisam imala pojma da ih sad puštaju i subotom (sigurno sam jedina u gradu koja to nije znala ;)))) ja skoro pa poludila. bila sam unutra oko 15 minuta i više nisam mogla izdržati... morala sam pobjeći van! mislim ono, nemam ja ništa protiv te glazbe, al ja ju organski ne podnosim... no, sad bar znam...

evo, za kraj, pozdrav svima i čujemo se za desetak dana (a možda i prije ak naiđem na kakav internet cafe)

nedjelja, 17.07.2005.

nešto malo o meni...

evo, jučer navečer ili bolje rečeno, danas jaaaaaaaako rano ujutro, nakon što sam kući došla nisam mogla spavati. pa sam se ja eto bacila malo na razmišljenje, jeld. znam da zvuči nevjerojatno za one koji me poznaju, jer ja nakon završetka nastave potpuno isključim mozak. ponekad se doslovno ponašam kao biljka. i tako sam ja u sobi, ležeći na podu (najbolje za opuštanje, zdušno preporučujem), slušajući evanescence u glavi složila koje stvari volim, koje obožavam, a zbog kojih bi zadavila... i tako to ide...

5 stvari bez kojih ne bi mogla:
1. obitelj
2. prijatelji
3. voda
4. naočale
5. glazba

5 stvari koje obožavam:
1. ples
2. dobra knjiga
3. pisanje
4. crtanje
5. životinje

5 stvari koje volim:
1. kava u roku
2. šetnja parkom
3. kupanje na lapežu
4. internet
5. zimske radosti (grudanje, sankanje...)

5 stvari koje ne volim:
1. učenje
2. čišćenje, spremanje...
3. metal glazbu
4. loše filmove
5. dosadne ljude

5 stvari koje ne podnosim:
1. licimjerje
2. velike laži
3. preseravanje
4. da me zajebavaju za vrijeme pms-a
5. britney spears

petak, 15.07.2005.

povratak

evo, tek toliko da i ja nešto napišem... danas mi se seka nakon tri tjedna vratila iz zagreba. upala je na faks, tak da idući tjedan opet povratak u metopolu na upise, no ovaj put ću se i ja povest. tek toliko da guzica vidi puta, a možda si i kupim neke krpice za more...

tako, meni prolaze dani... ljudi su na moru, a uskoro ću i ja... ne radim ništa, samo se izležavam po cijele dana. ak bude lijepo vrjeme idući tjedan, idem na lapež... opet da počne sezona kupanja. mislim, ono, bilo bi i vrijeme... koliko sam ja čula, ovo ljeto bi trebalo biti najtoplije u posijednjih pedeset godina, a samo kiša pada... bez veze... ajd pozdrav svima i vidimo se... negdje u sistemu

nedjelja, 10.07.2005.

evo i mene

napokon na netu!!! joj, jedva sam izdržala ovih ne znam koliko dana.... totalno sam bila odsječena od svijeta - bez interneta (zapravo, računala uopće), nisam smjela biti previše vani... jednostavno osuđena na tv na kojem nema ništa zanimljivo. već sam počela pričati sama sa sobom... a zašto? zato što sam dobila jaku upalu očiju. nisam mogla spavati po noći koliko su me pekle i svrbile i oči. i stalno su mi curile suze tak da nisam baš ni vidjela previše. još uvijek nisam potpuno ozdravila, ali je malo bolje. pa i mora biti nakon kapi za oči koje peku i neke kreme od koje mi se kapci lijepe!

no, kako sam imala i prviše slobodnog vremena tih predivih dana vratila sam se crtanju (koliko sam vidjela), pisanju i peslušala sam sve cd-ove koje imam (pa čak i one stare 5-6 godina). čak sam i iskopala neke stare ploče i izvukla gramofon... imam raznih ploča... madonna, abba, novi fosili, srebrna krila, boney m, nena, gloria gaynor.... i još mnogi

sad polako odbrojavam dane do odlaska na more... jao... jedva čekam... pozdrav

nedjelja, 03.07.2005.

pisanje...

evo... ja jučer, nakon dugo vremena (nekoliko mjeseci) odlučila ponovno pisati. eh, da... al naravno, nije me baš išlo... eto dokaza da mi je u glavi jedna velika zbrka...

no, kako god... evo mog pokušaja prvog:



Vrtlog boja i šarenila se postepeno širio kroz pustoš ljudske mašte. Kaos neznanja i neznanje kaosa su uništavali jezgru postojanja. Mrtvilo se isticalo iz mnoštva ostalih nakaznih osobina ljudskog roda. Mrtvilo koje oduzima mirnoću svakog atoma kisika koje ulazi u naš organizam. Moj i tvoj organizam. Organizam koji se raspada i hrani zemlju po kojoj smo nekoć koračali. Zemlju koju smo bezdušno iskorištavali za dobrobit vlastite egzistencije. Sve joj vraćamo. No, ponekad ni sve nije dovoljno da vratimo što smo uzeli.
Šutke progovaramo istinu laži koja se brzinom svjetlosti širi u bezdan. Nijemo vičemo grebući po glatkoj podlozi Majke Zemlje. Njene rane bole. Rane koje smo besprijekorno urezali u bit njene i naše egzistencije. Tek sad shvaćam koliko život boli. Tek sad poznajem patnju koju sam prije ignorirala. Olako shvaćamo bit postojanja. Mi dišemo. Svaki udah donosi život, a svaki izdah ga odnosi. Što su zapravo suze? Suze su znak da živimo i da postojimo. U mojim očima nema suza. Davno su se kapci dana zaledili i ne puštaju sunce u svoje odaje. Odavno noć prevladava. Noć bez mjeseca i zvijezda koje obasjavaju nebo iznad mojih misli. Ne bojim se. Strah je znak slabosti. Slabosti koju si jednostavno ne mogu dopustiti. U ovom svijetu nema mjesta za slabosti. Ovdje vlada zakon jačeg. A jači su oni koji su bez osjećaja. Ponekad se to pravilo čini preteškim, jednostavno nemogućim. No, ovaj svijet lagano i potpuno jednostano ubija osjećaje u svima nama. Uništava ljudskost u našim srcima. No, nikada do kraja. Uvijek ostaje ono poslijednje... najniže od svega. Ostaje mržnja. Bez kompromisa... bez razuma... I upravo to najniže nas tjera da činimo i razmišljamo primitivno. Koliko puta sam samo željela ugušiti svoje misli. Misli koje me progone čineći zlo ljudima oko sebe. Ljudima koji pokušavaju doprijeti do mene. Ljudima koji me pokušavaju voljeti. Nije lako. Nije lako živjeti u grčevitoj tami koja okružuje moj um... i srce. Ono malo srce koje više nema volju kucati i davati život mome tijelu. Zašto? Zašto da iz dana u dan činim iste pokrete bez svrhe. Zasljepljujuća rutina koja ne vodi nikamo. Pa čak ni uništenju... Zašto? Zašto neprekidna pitanja koja se pojavljuju iz dana u dan? Zašto otužna lica jadnih ljudi koja se vuku po pločniku života? Zašto ove beskorisne riječi koje nemaju svrhu... ne znam. Ne želim znati. Želim samo sklopiti oči i zaboraviti sve. Zaboraviti da postojim. Zaboraviti da dišem. Zaboraviti da postojim...

<	srpanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv