moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

srijeda, 28.04.2021.

Zašto sam prestala jesti meso

Dok ležim u krevetu na ovaj kišan dan i gledam dokumentarce(jer eto sve filmove sam odgledala pa sam se bacila na dokumentarce), razmišljam malo o tome kako je prošlo već 6 mjeseci kako ne jedem meso i skoro niti jedan životinjski proizvod. Mnogima se to čini kao malo vremena, ali nekome tko cijeli život jede meso i životinjske proizvode, to je JAKO veliki napredak.

Dugo sam razmišljala o tome, no kako se nisam previše razumjela u taj način prehrane i kako imam kroničnu anemiju, nisam bila "spremna" misleći kao i većina ljudi da samo sa mesom i mlijekom mogu unositi vitamine i minerale.
Nakon 3 godine odlučila sam ipak probati jer mi je užasno žao životinja i razmišljala sam na način da malim koracima krenem spašavati životinje. Tako je i bilo. Nije mi bio problem ne jesti meso. Zapravo mi je najteže bilo bez fast fooda. Taj miris me mamio kada god bih ga osjetila.
No, činjenica koja je mene zaprepastila u daljnjem istraživanju veganstva je ne samo ta da se životinje u industriji hrane tretiraju kao roba i iskorištavaju se za profit nego su usmrćene klanjem, prolaze izuzetno bolna sakaćenja najčešće bez anestezije. Hranjene su na način kako bi postigle neprirodnu veličinu i težinu u svrhu maksimiziranja proizvodnje. Kako njihova tijela nisu u mogućnosti podržavati ovakav umjetan rast, ovo rezultira deformacijama i konstantnom boli. Preko 150 milijuna životinja na farmama ubijeno je svakodnevno.
Ali ne samo to...
Uzgoj životinja kao grana agronomije je vodeći uzrok zagađenja vode, oceana i nastanka njihovih mrtvih zona. Uzgoj životinja za ljudsku konzumaciju zahtjeva neizmjerne količine vode, zemlje, energije i hrane. Stoka i njezini nusproizvodi odgovorni su za 51% stakleničkih plinova širom planete.
2.500 galona vode potrebno je da se proizvede samo 400 g govedine!

Nije mi žao šta sam napisala ovako dugačak članak i potrošila vaše vrijeme. Sigurna sam da je ovo bio moj prvi i zadnji članak na ovu temu jer to nije tema mog bloga. Samo želim osvijestiti ljudima da se ovo događa. I da smo mi krivi za ovo!

Pisat ću vam... sretan



28.04.2021. u 16:21 • 15 Komentara • Print • # • ^

petak, 23.04.2021.

Vino i muškarci...

Kasno je navečer, znam. Legla sam, Lavić spava, sipnula sam si čašicu vina. Kažu da je zdravo čaša crnog na dan. Ja mislim da je zdravo sve u čemu stignem uživat, jer većinom nemam vremena za neka velika uživanja. Moja psihologinja kaže da trebam češće pisati, da je i to dobro... Kaže da ću tako otkriti mnogo o sebi.

Razmišljam već danima o muškom rodu, ali ne zato jer imam nekoga ili zato što žudim za nekim nego zato što me jednostavno to "fascinira"!
Nekidan sam pričala s frendicom o tome kako danas nema više onoga "stariji, iskusniji". To više ne vrijedi u ni jednom području muškog roda.
Čak štoviše, bolje je biti sa mlađim likom ako želiš neku budućnost.
Razmišljala sam o tome kako su likovi iznad 30 godina već predugo sami, naučili su da ih nitko ne dira, naučili su da imaju svoje vrijeme za utakmicu, druženje s dečkima, karijeru po 12 sati na dan. Takvi se punoooo teže mogu skrasila. Dok likovi u dvadesetima nisu još formirani. Već samim time što kasne za nama ženama u sazrijevanju, time nisu izgradili sebe, ne znaju još šta žele u životu. Uz jednu pametnu ženu takvi mogu postati odličan materijal za brak i zajednički život.
E sad je pitanje, zašto je većina likova slobodnih već prešla 30tu i time ušla u onu kategoriju "formiranih"?!

Pitam se, zapravo, jesmo li i mi žene u 30tima iste kao i oni? Moje frendice, što su starije, sve manje žele brak. Kad kažem brak, ne mislim na papir nego općenito suživot i obitelj....


Pisat ću vam... sretan

23.04.2021. u 22:48 • 11 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.