moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

ponedjeljak, 12.10.2020.

Jos jedan "zanimljiv" dogadaj u mom malom svemiru...

Lijep pozdrav svima u ove kišne dana, kada većina vas u ova doba sjedi doma uz kavicu nakon posla ili samo uz već petu kavicu nakon ljenčarenja cijeli dan...
Ja sam negdje između toga... Na posao ne idem, ali i dalje doma imam posla s malim više nego šta bih imala da radim. Najme, Lavić je dobro, još uvijek čekamo operaciju za koju nitko ništa ne javlja jer je jebena korona sve zajebala i ne znam više kada će se sve vratiti u normalu. Lavić je napunio nedavno dvije godine, još nije prohodao, ali vježbamo svaki dan i sve smo bliže cilju.

Prije nekoliko dana doživjela sam šok koji je uslijedio nakon šta sam saznala da je D.napravio drugoj curi dijete i da se sele u inozemstvo. Nije mi bio šok šta ima drugu ženu, jer na kraju dana ja sam otišla od njega i ne živimo skupa još od petog njeseca, nego me šokirala neodgovornost, nezrelost, laži njegove, zivkanje mog starog samo par dana prije kako on želi mene nazad, u Centru na obveznom savjetovanju prije razvoda spominje kako se ne želi razvesti, i to sve čini, a s drugom je djevojkom i napravio joj je dijete... Na šta je taj čovjek još spreman samo ću čekati da saznam..

Ako netko od vas zna, koja je procedura ukoliko otac ne želi viđati svoje dijete nakon rastave, molim neka mi javi. Ja bih voljela da Lavić ima dobar odnos sa ocem, no međutim D.ga ne želi viđati jer tvrdi kako ne želi vidjeti mene. A na prijedlog da ga odvede na sat dva na sladoled ili u park, tvrdi kako on nije još sposoban biti s njim sam... Znam, sada vjerovatno mislite, kakav je to otac?! Ne znam ni ja kakav je, ali takav je. Ja samo želim da Lavić ne osjeti ovu bol i tugu nikada. Alimentaciju također ne plaća jer se još nismo sudski do kraja razveli, pa još ne mora iako mislim da će s plaćanjem biti problem i kada se sve sudski riješi....
To je taj jebeni život kad se majka bori da dijete bude dobro, da ima sve, da ne osjeti da nešto nedostaje, dok se očevi pokupe i odu, i boli ih ona stvar(naravno, uz časne izuzetke koje znam i divni su očevi ostali i dalje).

Pisat ću vam... sretan

12.10.2020. u 16:28 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.