moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

ponedjeljak, 23.03.2020.

(Ne) ljubav u doba korone

Evo me nakon sedam mjeseci. Svašta se izdogađalo, a opet ništa posebno bitno svima vama. Baš smo prije dva dana proslavili Down sindrom dan jer ipak samo borci imaju svoj dan! :)

Još uvijek živim u Zagrebu, sa D.-om i Lavićem. Lavić je odlično s obzirom na diagnozu. Počeo je puzati u 11.om mjesecu, posjeo se u 1.om mjesecu, a počeo se ustrajati u 2.om mjesecu. Sada trenutno učimo korake i to će potrajati. Ljubav mamina, toliko je uporan i zainteresiran kao da zna da će njemu ići sporije pa pokušava nadoknaditi. Još uvijek čekamo drugu operaciju koja će biti odgođena do ko zna do kada radi ove cijele situacije sa koronom. Lavić se posebno mora paziti radi srca, a i radi slabijeg imuniteta. Još jedna novost je da smo nabavili sibirskog haskija koji je, barem meni, promijenio dosta toga u ova dva mjeseca od kada ga imamo. Više sam vani(što je trenutno loše zbog korone, ali inače je super), Lavić ima prijatelja, uvijek imam nekoga tko mi se raduje kada dođem doma. Ali UVIJEK mi se raduje. D. i ja smo i dalje nikako. Bude dan, dva sve u redu i ponadam se da napokon imam solidan brak, ali onda on pokaže svoje pravo stanje i razmišljanje i pravog sebe i opet sve bude užasno. Znam da ćete svi pomisliti kako sam luda šta sam još s njim, ali naravno da ja to već sve znam jako dugo. Zbog njega mi je jako žao šta sam nabavila psa jer je on njemu postao osoba na kojoj se može iskaliti kada ne može na meni ili Laviću. Ne želite znati.
Voljela bih otići jednog dana jer svaki dan sam sve svjesnija da ovo ne vodi ničemu, da će moj Lavić, ukoliko se ovo nastavi, živjeti jedan težak i tužan život, a to je zadnje šta želim za njega.
Svaku noć legnem u krevet i kada zaspem vidim Lavića kako trči sa psom na livadi, netko mu baca loptu, on ju hvata i baca toj osobi....

Na kraju sna, Lavić ulazi u stan, mali stan, ali uređen točno kako ja želim, nalazi se u Zagrebu, ima veliki balkon sa puno biljaka. Balkon je veći od stana i zato smo tamo većinu vremena. I dalje ne vidim tko je sa Lavićem cijelo vrijeme, ali vidim da je stan opremljen točno za njega i još jednu osobu. Vidim Lavića sretnog, priča, ne zaustavlja se....
Nadam se da sam ta osoba s njim SAMO ja.

Pisat ću vam... sretan

P. S. Svim ljudima koji su pogođeni potresom ili koronom želim sve najbolje da se oporave od svega i da budu spremni, na žalost, na još gore. #ostanidoma

23.03.2020. u 08:25 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.