moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

četvrtak, 21.02.2019.

Majka sam djeteta sa Down sindromom i NE, ne trebate me žaliti!

Pozdrav svima! Svi koji me prate znaju već dugo da imam dijete s Down sindromom i znate šta smo sve prošli do sada. Htjela bih napisati nešto svima koji me prate i svima koji će me možda zapratiti u slučaju da upoznate roditelje djece kao ja...

Sama spoznaja da ste rodili bolesno dijete, nije laka. Teška je i ljudi se trebaji nositi s njom na neki svoj najbolji način. Kada sam ja to saznala mene nije previše dotaklo. Ja sam cijelu trudnoću znala da se u meni događa nešto neobično, ali nisam znala šta. Doktori nisu spominjali da im je nešto sumnjivo. Kada sam sutradan, nakon poroda, saznala da moj Lavić ima kromosom više nisam pustila ni suzu. Za mene je to bila samo još jedna vijest. U zadnje vrijeme sam sve počela doživljavati samo kao neutralne vijest. Počevši od muža koji je... Takav kakav je(ali ne zadugo) pa sve do diagnoza koje moj Lavić ima. Od tog trenutka kada bih bilokome rekla za Down svi su reagirali slično:"Jao žao mi je", ili :"Jadna djevojko", ili :"Pa kako ćeš ti to sama?"
Znači ovako, nisam jadna i moje dijete je savršeno i posebno na pozitivan način! Ne treba vam biti žao jer sam sretna što je Bog baš mene odabrao za ovaj izazovan put i moći ću sama. Sve se može uz malo volje i živaca.

Moj mali Lavić je borac, a borac nije postao preko noći. Svaki puta kada mu je teško ili se razboli ja samo zamolim Boga da prenese svu moju snagu i hrabrost i zdravlje na njega. I vjeruj te mi, uvijek upali!

Pisat ću vam... sretan

21.02.2019. u 21:41 • 11 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.