moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

petak, 06.01.2017.

Psihičke i fizičke pripreme

Prolazio je još jedan mjesec, a D. i ja samo samo sanjali o našem susretu. Jednoga dana, krajem 9. mjeseca, D. je otišao u ured kod šefa i izazvan ljutnjom, tugom i svim negativnim emocijama zatražio godišnji jer mu je tata ''bolestan''. Nazvao me toga dana,bilo je oko tri sata u noći kod mene i rekao kako dolazi, ali razlog zbog kojega je dobio godišnji slamao mu je srce. Rekla sam mu da mi je žao što je lagao i da nije to trebao raditi zbog mene. On je samo nadodao: ''Jesam, trebao sam.''

Mjesec dana imala sam psihičke i fizičke pripreme za njegov dolazak. I on također. Nisam više grizla nokte, kupila sam si haljinu za njegov dolazak, odlučila sam malo i smršaviti. Znala sam da će me on voljeti kakva god da jesam, ali tko još ne želi ostaviti dobar prvi dojam?! D. je stalno išao u teretanu i govorio kako mora smršaviti prije dolaska iako nisam znala zašto jer zbog mene nije trebao. Voljela sam ga više od svega i bojala sam se više od svega osjećaja da ga vidim i da ne osjetim ništa. Obećali smo si da koliko god bilo bolno iskreno ćemo si reći ako bilo tko od nas ne osjeti ništa.
Limun
Tih mjesec dana prolazilo je užasno sporo, kao da je sekunda postala minuta, a minuta sat. D. i ja smo rezervirali Hotel 9 u Zagrebu i odlučili biti tamo prva dva dana kada on dođe kako bi bili malo sami prije nego odemo u Osijek da on vidi svoje. Kupio je kartu za 29.10. i trebao je stići na aerodrom u točno 11h ujutro. Ja sam ga trebala čekati u svojoj novoj plavoj haljini, s leptirićima u trbuhu i svijet je trebao stati barem na trenutak.
Je li došao saznat ćete u nastavku sutra…

Pisat ću vam…sretan


06.01.2017. u 13:39 • 1 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.