wunderbar https://blog.dnevnik.hr/wunderbar

ponedjeljak, 09.02.2009.

Šalji dalje mali!

Oni nisu veliki, mislim veliki su, ali nisu dovoljno veliki da ne bi bili mali...

Šta im to fali ?

Aj reci bobo!



Ping pong je umjetnost zdravog đira! Tako mi mLIJEKa u PRAHu...



09.02.2009. u 14:25 • 6 KomentaraPrint#^

petak, 05.10.2007.

stara skica postaje novi nacrt!

Sjedio sam na krevetu kasno navečer i čitao o klincu koji nikako ne može zaspati, oči su mi se lagano sklapale. Zaspao sam i sanjao o sadržaju koji sam čitao, pomislio sam da sam ja taj klinac. Pitao sam se
koliko sam već budan? Zašto ne mogu zaspati? Jesam li kao mali upao u lonac pun kave? Jesu li mi dok sam
bio mali dok sam spavao puštali pjesme Vlatke Pokos i Petra Dragoljevića? Odbacio sam tu drugu mogućnost, nijedan roditelj nije toliko okrutan! Tada se preda mnom pojavi Frederico Garcia Lorca na konju
i upita me da li mi treba prijevoz do Cordobe, tamo je ostavio otvoren frižider. Rekao sam mu da sam pročitao Konjikovu pjesmu u čitanci i da radije ne bi išao s njim. Kaže on da je to smislio radi turista, pa sam
odlučio ići s njim.

p.s. reče mi evo sve činim novo! Ecce omo! stara odbačena skica, postaje nacrt fantastičnog života...

Skica je bila privremeno odbačena na zanimljiv datum ... koji za sad prešućujem ...

Za ovu igru trebaš pokeraško lice, psihodelično progresivnog sinesteta, srčanog arhitekta, i metka metka...

05.10.2007. u 21:59 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 27.07.2007.

A što ako ?

Baš sam se vratio s kave, pio sam ju s Andrejom. Ma znate njega, onaj što se uvijek mota oko škole i dovikuje mladim djevojčicama da ga se sjete kada postanu manekenke.. Uglavnom, rekao mi je par zanimljivih stvari koje su me potakle da razmišljam. Rekao je na primjer, da se cijela njegova životna folozofija svodi na to da nađe nevinu žrtvu i zajebava ju. Zamislio sam se nad tim, Andrej je jako inteligentan tip, stvarno jako inteligentan, jedan od onih što su počeli čitat s devet mjeseci i riješavat' Demidovič-a s dvije godine. A ipak čitav mu se život svodi na besmisleno zajebavanje random žrtava. Možda je tako sa svim velikim umovima kroz povijest, svim velikim filozofima, matematičarima, fizičarima i sličnima. Samo što se oni nisu kao Andrej zadovoljili povremenim maltretiranjem pojedinaca, nego su odlučili podjebavat' čitavo čovječanstvo all the time.. Što ako su sve velike teorije znanosti samo psine velikih umova? Što ako smo žrtve Descartes-ovog, Kant-ovog i Einstein-ovog uvrnutog smisla za humor? Što ako su nas uspjeli navesti da slijepo vjerujemo u neke bedastoće kao što su zakon ne-protuslovlja "Svaki predmet ili jest ili nije"? Koji ku*** im to uopće znači? Sjetite se svih onih svi-
njarija s osnovinim pojmovima u geometriji koji se ne definiraju: pravac, točka, ravnina? Koliko su samo ljudi sje**** s tom svinjarijom? Andrej mi je rekao još neke stvari koje su me dodatno utvrdile u već izloženom tijeku misli.Kada sam ga pitao zašto ne napravi nešto vrijednije sa svojim životom, rekao mi je "Meni je skroz lako uvjeriti bilo koga u bilo što, problem mi je uvjeriti samog sebe u očite stvari." Tako je zapravo bilo i s Descartesom koji je bez po beda stvorio analitičku geometriju ( na čemu ti Rene, onako usput ako čitaš, hvala jer ću sutra dobit' keca i jezikovu juhu ), ali nije sebe uspio skroz uvjeriti da postoji. Na to bi mu svaka trendy tinejdžerica koja drži do sebe i do svog društvenog položaja, a usput i poznaje njegov filozofski opus, rekla "HELLOUU?!". i da nastavim....
Ajde Martine šuti je**** ti sve po spisku ne možemo spavat' od tebe!!

27.07.2007. u 22:23 • 2 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 30.04.2007.

Listen kid, you be good to me, and I'll be good to you... Cappyshi?

Moj prijatelj Šime i ja šetali smo ulicom u Maloj Italiji u New Yorku. Živjeli smo ondje otkad znamo za sebe i otkad drugi znaju za nas, no nismo se baš uklapali. Nas dvojica bili smo jedini koji nisu bili uvjereni da su mafijaši, ja čak nisam ni pogledao Coppolinu trilogiju Kum.
Odrastali smo okruženi gangsterima, velikim mafijašima, wannabe gangsterima, uličnim razbijačima i ostalim šljamom.. Čudna stvar je bila to što su to redom bili maloljetni ljudi, klinci poput nas... Njihovi roditelji nisu bili mafijaši, zapravo jesu dok su odrastali ali bi kasnije shvatili kako je nezrelo pretvarati se da si gangster. Jedini koji je još donekle bio u tom filmu bio je lokalni mesar Đuro the boss Matrić, meso su mu uvijek dovozili na stražnja vrata u prtljažniku Corvette..
Šime je bio stariji od mene, ja sam još pohađao državnu gimnaziju, a on je već bio na drugoj godini fakulteta.Bio je sjajan student, nažalost... Područje njegova zanimanja potpuno ga je izmjenilo. Studirao je lingvistiku. Od malih nogu bio je fasciniran riječima, njegov vokabular širio se u svim smjerovima, a među bandom iz kvarta uvijek se služio slang-om i to nam je bilo totalno cool. Svi smo smatrali da je pravi frajer. Na prvoj godini postao je opsjednut čistoćom jezika i zarekao se da više nikad neće koristiti niti jednu stranu riječ. Televizor je zvao dalekovizor, egzinstencijalni kvantifikator je zvao opstojnosni količitelj a kontenjer smećenka. Problem je bio u tome što ga je ponekad bilo sasvim nemoguće razumjeti..
"Hej pazi!" -vikao je Šime i mahao mi "Što je?" -odviknuh
"Dvonožni duposjed!" "Štaa??!" "Dvonožni dupo... BANG!!
"Šime shvaćaš li da me upravo pregazio bicikl?" "Pa, nemoj mi sad reći da te nisam upozorio.."
Takve scene događale su se stalno. Jednom mu je oca i majku pregazio autobus jer se nisu izmaknuli na njegov urlik upozorenja "PAZI!!Motorni mnogo-dupe prijenosnik!!"
Ovakve bih epizode mogao redati unedogled, ali neću jer moram preći na stvar. U našem kvartu posebno neugodna pojava bio je
Ranko. Ranko je bio juniorski boksački šampion i bio je uvjeren da je najopakiji gangster od Al Capone-a, naovamo. Istina je bila da je bio najgluplji gangster od Tutu-bekija čovječolikog majmuna koji je švercao jagode u prethistorijsko doba, naovamo.
Dugovao sam Ranku 4 dolara i 12 centi, i on je došao naplatiti taj dug. Ta odvratna mrga nam se približavala u falšem Armani odjelu s lancem oko vrata i dječjim sunčanim naočalama..
"Bok Ranko!Kako boks? Čujem da si pomeo konkurenciju!" - veselo je rekao Šime. "To mu je u genima, stara mu je bila čistačica."-dobacih. Ranko je reagirao kao što bi reagirao svaki priglupi gangster na njegovom mjestu. Složio je grimasu kao da je našao pseće govno u hamburgeru, unio mi se u facu i zapitao me "Jel se ti to meni rugaš?" Rekao sam da se ne rugam i to ga je smirilo. zatim je nastavio po poslu koji ga je doveo ovamo.
"Slušaj mali seratoru! Ne vratiš li mi kintu kladioničar će me ubiti mene, ako se to dogodi ubit ću te!"- izderao se. "Kako ćeš me ubiti ako te kladioničar prethodno ubije?"- bio sam radoznao. "BUDALO! To sam rekao u prenesnom značenju metartroforički!!" Kad je Šime čuo ovaj izraz složio je facu kao da je pojeo onaj hamburger s psećim govnom!
"Slušaj prištu! Ne vratiš li do sutra kintu zadavit ću te golim nogama koje nisam oprao već mjesec dana!"- nastavio je Ranko u svom stilu. "U redu, u redu dobit' ćeš paru.Nema frke." - rekao sam mu našto je otišao
Stajao sam tako na ulici sa Šimom pitajući se gdje ću dovraga do sutra nabaviti 4 dolara i 12 centi... no

30.04.2007. u 01:15 • 3 KomentaraPrint#^

utorak, 17.04.2007.

Nosim li se uspješno sa svojim godinama?

Smatram da se uspješno nosim sa svojim godinama. Što ne mogu reći
za svoju mamu, ona se veoma neuspješno nosi sa mojim godinama.
Imam 13 godina i ne brinem mnogo o nesloženom krevetu ili o tome da
li je majica koju nosim opeglana. Živjeti svoj život i pritom imati samo 13
godina, odlično je! Smatraš se samostalinim a ipak roditelji rade sve za tebe.
Moja jedina briga je škola, premda je to velika briga i o njoj mi ovisi
budućnost, ne opterećuje me mnogo. Ne dopuštam da mi išta pokvari dan.
Dajem sve od sebe (yeah right) da prođem s odličnim, a na kraju imam
dovoljno vremena za gledanje u zid i za zurenje u plafon i šetnje bez
određenih putanja. Svijet je s 13 sasvim bezazlen.
Iako ne shvaćem što to znači nositi se uspješno sa svojim godinama,
mislim da mi to ide prilično dobro!

Moja sestra

17.04.2007. u 19:50 • 4 KomentaraPrint#^

petak, 30.03.2007.

On, Arthur Rimbaud!

Napomena: Ovaj post je vraćen zato jer ste Vi to tražili, u potpunosti se ograđujem od njegova sadržaja. Jedina pojedinost koja me veže za ovaj post je ta što sam isti napisao... E da, i zamislite da likovi koji se
pojavljuju nisu ljudi, nego neka pandimenzionalna bića iz paralelnog svemira čija pojava nije bez sličnosti našoj.....

"Sjećanja su mutna k'o zamagljena stakla, šest miseci ekstaze i godine pakla... Ma ne!Ne!Ne! Ne valja mi ovaj line..." -pomislio je Arthur Rimbaud dok je pokušavao napisati novu pjesmu. Bio je totalno razvaljen, soba je bila ispunjena privlačnim muškarcima, smotuljcima marihune, listićima iz kladionice... Više nije znao šta je popušio! Bijeli smotuljak za njega je predstavljao značajan trenutak, jer odvodio ga je na nazanimljiviji vrtuljak, u luna parku koji se u literaturi nalazi označen pojmom "život". Odnekud je iz svjetlosne puške, kroz nečije oči, pucao pogled na njega. Ležao je na podu ili se tako barem pričalo, ali on nije vjerovao svojim očima što čuje. Nanjušio je toplinu vatre, kojom ga je zapalio joint koji mu je ispao, pa je krenuo ispuhati nos. Ali nije bio u stanju napipati maramice u džepu, budući je nosio sunčane naočale. Plamen se širio, on je izgarao od zvuka turbo-dizel folka koji mu je parao bubnjiće... Oh proklet li je ovaj nevoljeni sin sudbine. Prokleta sinestezija i osjetilni receptori koji u pauzi i nakon posla izmjenjuju iskustva s radnog mjesta.. Arthur je zapaljen trčao po prostoriji, čuli su se komentari "Vidi Richard Pryor!" "Ma znao sam da je ovaj tip izgoren!" "Ovakav je bio i u školi, uvijek bi lako planuo..." "Samo da ne prdne..." "Ovo me tako napaljuje!" Jurio je zapaljen po sobi poput manijaka vapeći, moleći za pomoć.. Napokon mu se približila neka mlada hipijevka.. Osjetio je olakšanje jer je bio uvjeren da će ga ugasiti, ona je rekla "Jel' ti možeš jedan sekund stajat' mirno da pripalim duvan?" Ugasili su ga, da nebi oštetio super cool tepih. A budući je već bio prilično ispečen, mašili su se jedaćeg pribora, jer ipak, bila bi šteta da propadne... On je ležao na kuhinjskom stolu gdje mu se ukazao, samo glasnik kralja Arthura, njegovog imenjaka iz davnina...

30.03.2007. u 14:39 • 4 KomentaraPrint#^

petak, 16.03.2007.

Always look on the bright side of life :)

Sumorno tupilo i beznadnost, ništa više nema smisla. Ma krivo sam to rekao, jer kada kažete: "ništa više nema smisla" dajete naslutiti da ga je nekada bilo, a sada ga više nema. Nisam to trebao dati naslutiti, takva pomisao, pomisao da se to može makar i naslutiti ozbiljno me je naljutila.
Užina je danas imala okus bivolje balege prelijevene smolom i posute ovčijim brabonjcima. Radoznali među vama se možda pitaju kako ja poznam okus bivolje balege? Vjerujte mi da ne želite znati. Kako je došlo do ovog stanja ili je prikladnije reći sranja?
Prije par mjeseci sam ,na maloj pošti, ugledao ljubav svog života, anđela svojih Lakersa, najljepši cvijet s božanske livade,ukras najljepše slike ili je najljepša slika mrlja koja se nalazi oko nje ukoliko je ona mali dio te slike? . Ugledao sam je jer mi je željela nešto poručiti. Pitao sam se da li je to ono što sam čekao cijeli život?Da li je ovo ispunjenje mojih snova? Da li ju je zbirka od 500 ljubavnih soneta, prožetih bolnom nadom za sjedinjenjem, koju sam joj napisao takla sred srca?Da li sam dovoljno vrijedan njene pažnje, njene božanstvene percepcije, njenog ljupkog talamusa?Da li je večeras na novoj repriza Brisanog prostora? Da li će mi dopustiti da joj uljepšavam život najbolje što mogu? -Odgovor na sva pitanja bio je ne. Ono što mi je htjela poručiti moglo se nedvosmisleno isčitati iz njezinog prpošno, rumenkastog uzdignutog srednjeg prsta, koji je bio usmjeren prema meni. U prvi mah bio sam toliko naivan da sam pomislio "Kako lijep prst!", te sam pošao da je pitam kako da joj uljepšam put kroz blatnjavu cestu života.Pitala me ,polako se okrećući prema meni gracioznošću Evgenija Plušenka, "Voziš li mercedes?" Slagah "Ne." Jer nisam htio da me voli zbog novca.Rekla je nehajno provlačeći prste kroz svoju kosu"E pa onda fino crkni kmico!" i otišla iz mog života.
Odlučio sam ispuniti svoju misiju, koju mi je ona na tako romantičan i suptilan način povjerila. Istog trena pojurio sam kući i pitao stariju sestru gdje je obiteljski pištolj. Pitala me je "Kaj će ti štolj-pi te-bra ono?" Rekao sam "Da se ubijem sestrice!". Ona je odgovorila "Aha, u kuhinji je, na frižideru..." Krenuo sam po pištolj, a ona mi je zabrinuto doviknula "Hej braco!? Pa što radiš tikvane? Najprije isprazni nove metke i stavi one starije, mama je rekla da te nove čuvamo za posebne prigode. "

16.03.2007. u 16:42 • 6 KomentaraPrint#^

subota, 17.02.2007.

stara skica postaje novi nacrt!

Sjedio sam na krevetu kasno navečer i čitao o klincu koji nikako ne može zaspati, oči su mi se lagano sklapale. Zaspao sam i sanjao o sadržaju koji sam čitao, pomislio sam da sam ja taj klinac. Pitao sam se
koliko sam već budan? Zašto ne mogu zaspati? Jesam li kao mali upao u lonac pun kave? Jesu li mi dok sam
bio mali dok sam spavao puštali pjesme Vlatke Pokos i Petra Dragoljevića? Odbacio sam tu drugu mogućnost, nijedan roditelj nije toliko okrutan! Tada se preda mnom pojavi Frederico Garcia Lorca na konju
i upita me da li mi treba prijevoz do Cordobe, tamo je ostavio otvoren frižider. Rekao sam mu da sam pročitao Konjikovu pjesmu u čitanci i da radije ne bi išao s njim. Kaže on da je to smislio radi turista, pa sam
odlučio ići s njim.

p.s. reče mi evo sve činim novo! Ecce omo! stara odbačena skica, postaje nacrt fantastičnog života...

Skica je bila privremeno odbačena na zanimljiv datum ... koji za sad prešućujem ...

Za ovu igru trebaš pokeraško lice, psihodelično progresivnog sinesteta, srčanog arhitekta, i metka metka...

17.02.2007. u 19:14 • 3 KomentaraPrint#^

četvrtak, 08.02.2007.

Univerzum i konceptualna umjetnost Part 7 : The Saga počinje

Posvećeno Charlesu Bukowskom, geniju i nekakvom piscu; i Georgeu Lucasu, čovjeku koji me naučio da stvari ne moraju počinjati od početka

Sven Mirko je u daljini ugledao neku plavo-zelenu čupavu loptu kako se polako, ali sigurno pojavljuje kroz šofer-šajbu njegovog izvrsnog odličnog svemirskog broda «Muy Bien» koji je slovio za brzo, ako ne i brže od najbržeg. Onda je stigao Renesansni. Renesansni nije bio brod, on je bio u brodu. Renesansni se predstavljao kao smeđe, gnjecavo, ljigavo čunga-lunga četverooko stvorenje koje voli robotsku pornografiju i gledanje izravnog prijenosa saborskih sjednica s planeta Opstipacija. Ali kad se on tako predstavljao, nitko mu nije vjerovao. Svi su ga doživljavali kao malog smežuranog guštera nabubrelih spolnih organa. Jedina široko prihvaćena istina o Renesansnom bila je ta da on zaista bijaše učenik Postrenesansnog. Postrenesansni je bio vatreni obruč humanoidnog pogleda koji je u žaru svog razmišljanja otkrio kako se putuje kroz vrijeme, ali su ga veliki Oci Demagogije osudili za vrijeđanje Toka Vremena i osudili na ritualno polijevanje i tako je naš Postrenesansni podimio. No vratimo se mi Renesansnom. Renesansni je, kako se to kaže u dobrim SF knjigama, deterministički artikuliranim brzim varijacijama tlaka zraka pozvao Runju. Runje je bio svemirac. Runje je radio kao kuhar na brodu «Muy Bien», tj. radi, i na njegovu sreću Sven Mirko i Renesansni još nisu shvatili da su mutirali toliko da više nisu morali ništa jesti, pa su i dalje gutali Runjine pilule s okusom intergalaktičkih kroketa i svinjetine pečene ispod fazorske peke. To su bili svi likovi koji će se pojaviti u ovom djelu, osim Stjepana Orlića Krile, nedužnog prolaznika u invalidskim kolicima koji će naše preostale likove uputiti u mračne tajne crne magije noći.
- Tako mi božanstvenog Miomirisa, Renesansni, upravi te komande, zalijepit ćemo se u tlo! - reče kapetan Sven Mirko, prijateljima poznatiji kao Han Više Nije Solo.
- Što?
- Tako mi Miomirisovog sina Kaladonta, rekoh, uredi mi onu komoru za obnavljanje pamćenja, opet sam zaboravio što sam prije rekao.
- Pa pročitaj par redova iznad – odbrusi Renesansni.
- Dobro, tako mi božanstvenog Miomirisa, čekaj! Zašto ti ne bi onda pročitao što sam ja rekao par redova iznad?
- Zato što sam ja mali i gadan! A i nije baš da znam i čitati.
U međuvremenu se čuo udarac o čvrsto tijelo, o puno čvrstog tijela koje bi geolozi, a i ne samo geolozi, protumačili kao zemljinu površinu.
- Konačno smo stigli, gušteru! – sretno će Sven Mirko.
Renesansni je taman podigao zelembaća s ispucalog tla.
- Mislim da tebi govori, sine! – obrati se Renesansi gušteru.
- Zar si i ti imao nemoralnu vezu s mojom majkom? – odgovori gušter Renesansnom.
- Aha, ti si taj gušter kojeg tražimo. Veliki mag istočne galaksije Der Skafander, nesuđeni sin velikog Miomirisa i majke Domestos uputio nas je tebi. Rečeno nam je…- Sada Renesansi počinje govoriti šaptom, ali je dok je govorio šaptom, padne – Uf, sav se uneredi, rečeno nam je da si ti veliki meštar mračnih tajni crne magije noći. Još se sjećam riječi Magnifikantnog proročanstva koje je nam je Veliki mag parafrazirao.
Traži guštera u invalidskim kolicima na zapadnim galaksijama, u dubinama plavo-zelene lopte koja nije lopta nego geoid, i tek kad nađeš, spoznat ćeš istinu o tome zašto je sve dobro nezdravo, ilegalno ili nemoralno, i obrnuto od toga, samo komplementirano!
- I čini mi se da sam te našao! – uzvikne Renesansni.
Gušter, zelembać precizinije, dogura svoja kolica do Renesansnih nogu.
- Da, jesam, ja sam Stjepan Orlić Krile, taj sam kojeg spominje proročanstvo. Znate, ja sam napisao to proročanstvo, a tiskao ga je moj ujak koji radi kao raznosač novina i proročanstava po galaksijama. Što vas zanima?
- Zanima nas mračna tajna crne magije noći.
- Ah, to sranje! Ima i boljih stvari od toga. Ja sam mislio da vas zanimaju nogomet ili žene, a ne te stvari koje ste vidjeli u muzeju World Of Warcrafta. Nema veze, ako vas zanima, reći ću vam…
- Nemoj još, čekaj da pozovem Sven Mirka i onog debelog kuhara Runju. Sven Mirko, debeli kuharu Runje, dođite, sad će nam Stjepan Orlić Krile izrecitirati mračnu tajnu crne magije!
Sven Mirko je dotrčao trkom. U ruci je nosio diktafon. Nikad se nije previše volio pouzdavati u komore za obnavljanje pamćenja, a i mračna tajna crne magije noći nije za uši svake komore. On je došao, međutim, Runje nije bilo.
- Gdje je sad Runje? – upita Renesansni.
- Mislim da još brani u Standardu iz Liegea – odgovori Stjepan Orlić Krile.
- Ma ne taj Runje, nego onaj naš debeli kuhar. – odgovori Sven Mirko.
- Ja mislim da mi mislimo na istog Runju – opet će Stjepan Orlić Krile, osmjehnuvši se pritom zagonetno.
- Tko ga prca usred njegovog tektoničkog dupeta? Reci ti nama tu mračnu tajnu crne magije noći, pa da svi odemo kroz par prostorno-vremenskih kontinuuma doma leći. – reče Renesansni.
- Dobro! Pripremite se za ovo! Prije nego što vam kažem to, moram vam reći da je Runje nestao i da će to biti tema naše Part 8. A sad udahnite. Saznat ćete prvi djelić mozaika apsolutne istine. Slušajte i živite s tim. Mračna tajna crne magije noći je Neotkrivena!

Bit će nastavljeno, i to u galaksiji dosta blizu…

by COOLumnist

08.02.2007. u 22:35 • 7 KomentaraPrint#^

Više kontrole, manje gorčine?

Praktični savjeti za mlade matematičare/ke o ponašanju tijekom ispita znanja:

- Pišete ispit iz matematike? Upravo ste riješili sve zadatke, a
još je 20 minuta do kraja sata? Uvjereni ste da je sve u najboljem
redu? Nadate se odličnoj ocjeni? Mislim da biste trebali:

1. Pogledati ponovo, sigurno ste načinili grešku u računanju.
2. Ponovo pročitati pretpostavke, sigurno ih niste ispravno shvatili.
3. Ispravno ste shvatili pretpostavke? Pogledajte ponovo, neku ste
sigurno propustili pročitati.
4. Pogledajte ponovo, niste zapisali uvjete!
5. Pogledajte ponovo, provjerite da li se rezultati slažu s uvjetima.
6. Pogledajte ponovo, rezultate niste zapisali na pravi način.
7. Provjerite kalkulator, namješten je ili na radijane ili na grade.
Vama trebaju stupnjevi!
8. Pogledajte varijable, krivo ste ih definirali.
9. Pogledajte ponovo, niste zapisali grupu.
10. Pogledajte ponovo, niste zapisali razred i razredno odjeljenje.
11. Pogledajte ponovo, niste napisali ime i prezime.
12. Pogledajte ponovo, stavili ste krivu kvačicu na slovo u prezimenu.
13. Pogledajte ponovo, to uopće nije vaše prezime!!
14. Pogledajte ponovo, sigurno je negdje ostala mrlja od brisanja
gumicom. Uredite to!
15. Pogledajte ponovo, cijelo ste vrijeme pisali po klupi!
16. Pogledajte oko sebe, to nisu ljudi iz vašeg razreda, sat
matematike odavno je završio.
17. Promotrite sebe, nemate odjeće a na glavi vam se nalazi
čudnovati kljunaš.
18. Pogledajte ponovo oko sebe, približavaju vam se dva snažna
muškarca u bijelim kutama s čudnom košuljom.
19. Poslušajte zvukove, prekinite s histeričnim smjehom.
20. Stvarno ste pretjerali! Pa sinus nije parna funkcija!!

Pitanje za ostavljače komentara: Koliko ste se puta našli u
nekoj od ovih situacija i u kojima?

08.02.2007. u 15:25 • 5 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Veljača 2009 (1)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Gitak!