Layout: Lennon

Wonder















xy
,

viviana
meroveus
vještičje sijelo
stivn
potok 42
fantasy
sajam taštine
paolo
e
p
xy Kolovoz 2018 (9)
Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (9)
Svibanj 2018 (5)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)



.....

----

















petak (27.07.2018.)



sve moje afrike
lica žene
izgubljene grane
koje napola vire kroz prozor
glavne gradske ceste
i one sporedne
otisnute su
kao barem jošjedan
bučan vjetar
a sva tišina
natkrivenih sutra
izvještačeni
neshvaćen osjećaj
jer istina je da je
to slijepa ulica





foto: net






  • komentari
  • pogled
    petak (20.07.2018.)




    budim se, to ti zoveš
    buka i sunce
    svjetlost me omotala
    otok je bezobličan
    neizreciv
    natovarena rascjepom tvojih nježnosti
    prolaze mi tvoji prsti
    potočićima i kanjonima
    prolaziš mi venama
    znakove i korijene
    mi išteš
    a ima li strasti
    u tim žednim ulicama od kamena
    na tim pucketavim crvenim crijepovima
    popisi nastoje ništa ne zaboraviti
    konačno me prepuštaš meni
    udaljenoj od vrha
    prosutoj u
    skladište simbola
    noćas me nije bilo
    nisam bila
    tvoji usamljeni porivi
    i ja raspršena ventilatorima
    moja kreda plovi, i briše se
    pretvorena sam u muzejski izložak
    ali
    vidim te



    v,s,





  • komentari
  • srijeda (18.07.2018.)




    fokus na sebi čini da uvijek djeluješ iz sebe.
    sve ostalo može djelovati nerazumljivo.















  • komentari
  • nedjelja (15.07.2018.)




    nothing but a miracle





  • komentari
  • pjena morskih valova
    petak (13.07.2018.)








    neko bezglavo bdijenje

    jedan korak naprijed, pa dva natrag,
    pa lijevo, desno
    nadomak tvoje noge
    u cipelama i golih stopala, svejedno
    ovo je vjetrovita pjesma
    o grmljavini, vinu, i cvijeću u velikim vrtnim teglama
    zaigrano slijedimo
    i u samosti

    zreli kukuruz se njiše, i polja puna suncokreta
    a da bi se između kistova zanjihao crvić zavjere
    i ogoljena rujna mašta
    kojoj otrovnica ne može - ništa

    punoća kojom guraš me, na prstu visi
    koliko jasne zelenosti, a koliko bistrine
    sparine i zrelosti
    mlada zrnja, pobrana tek ječe
    ostavljaju me u nadolazećem, žetva se smije
    potočnice, bršljan, zlatice i grozdovi bijelih hortenzija
    odaju primirje sa kišom,
    ti listovi, ko srca, nasmiješeni kroče po mokrim zidovima
    sivih nanosa i crnih mački

    nezavršene priče kroče kroz stvarnost
    i o nježnosti zbore, tvojim lokomotivama se one pritajuju
    i neznanim jezicima
    samo sklopljenim dlanovima, darujući svečanost
    one mrmore











  • komentari
  • među mojim slikama
    nedjelja (08.07.2018.)




    uvijek me iznenadiš, kada te nađem među svojim slikama
    ljubavi, nešto mi značiš, a ne znam reći što
    ličiš mi tada na luckaste latice cvijeća
    na izgubljene stihove iz staklene vune našeg
    potkrovlja

    iznenadiš me tako, kao i da nisam svoja, ja nepoznata
    koračam među kraterima naših kratkih bliskosti
    zaljubljena, jesam li, ljubavi, u tvoje korake?

    sigurno odlazim kao nešto neispunjeno od tebe,
    nešto što je trebalo biti, a nije
    dolazim još bliže ostanku, nego ikad prije
    i zaljubljena, ja sam samo stapka
    samo upitana statua na sjajnoj stazi onog što je moglo










  • komentari
  • srijeda (04.07.2018.)


    sasvim blizu, nomadi


    podzemno infiltriranje voda iz kanala očajnog kao sivilo perja koje modificira izmjenu glasova,

    reljefi od osušene krvi pod papilama podneva,

    zadihani ritam zidova koji se otvaraju i zatvaraju po volji zjenice.

    nijedna soba nije nikad zatvorena i nitko u njoj nije ni za koga.
    najmanji pogled nosi oko vrata igračku koju treba razbiti iznutra da se vidi
    što se nalazi izvana.
    ključ se, naravno onaj drugi, nađe samo nakon razvaljivanja brave
    među-trenutaka.

    jedan silan smijeh, uistinu silan.

    smijeh od naskoro koji bježi poput jaguara hipnotizera zabludjeloga
    u kavez kod prsnog koša.

    treba samo biti teatralno nezauzet.




    annie le brun, odlomak iz djela: sasvim blizu, nomadi







  • komentari
  • tajni svijet
    utorak (03.07.2018.)




    ja samo sanjam
    a ne bih htjela
    na tržnom centru danas osjećala
    sam se lažno,
    kao da tu nisam trebala biti
    a posebno su me neke žene
    totalno odvratile od razmišljanja o kupovini
    sjetila sam se jednog drugog
    trgovačkog centra
    gdje smo se jednom
    napješačili dobrano
    i, nismo ništa kupili
    tek stali u red za sendvič,
    pojeli ga, popili sok
    i vratili se doma.
    tog dana smo pričali
    o putovanju u pariz, pa na
    francusku rivijeru, i našli preko oglasa
    jedan bračni par koji je htio
    ljetovati u našem gradu, desetak dana.
    ispunili upit, poslali, i uskoro su nam se
    javili da može.
    mi idemo u njihov stan, a oni u naš.
    kako smo bili sretni.
    to je bilo jedno od luđih ljetovanja.
    kiša je padala skoro svaki dan, i mi smo
    što pokisli što ne, vrijeme provodili
    po okolnim restoranima
    i u kući pred televizorom. nismo čak nikoga niti
    pozivali, niti smo imali namjeru slati razglednice.
    jedino što smo poželjeli bilo je otići u kino
    i to smo jedan dan realizirali pogledavši
    neku sladunjavu komediju.
    ta strana kuća bila je na vrlo lijepom mjestu,
    ali nije nam sjela. nismo se u njoj osjećali
    onako kako smo očekivali.
    fotografije koje su nam prije poslali bile su dosta
    djelomične i mnogo se toga trebalo naslućivati.
    tako da, u jednu ruku bili smo sami krivi ( što smo krivo
    naslućivali ), i
    nismo se namjeravali oko toga dalje gnjaviti.
    no, nije sve uvijek crno ili bijelo.
    jednog dana u staretinarnici pronašli smo ploču
    koju smo dugo tražili.
    bilo je pravo malo slavlje kad smo došavši doma
    pokrenuli stari gramofon.
    kao da smo pokrenuli vremeplov. vrijeme se zahuktalo
    unatrag.
    te večeri pojeli smo puno flambiranog sladoleda od lješnjaka,
    čokolade
    i vanilije,
    i na kraju se bućnuli u bazen.
    ja sam imala tregeršos i majicu.
    skinula sam se tek u bazenu.
    bilo je otkačeno.
    i sada, nakon više godina, ta ploča ima počasno mjesto
    na našoj polici.
    unatoč svemu, i toj kiši, i neostvarenim željama
    bilo je to najzagonetnije ljeto u našim životima.
    ostalo je neizbrisiv i i nadnaravan titraj, fotografija koja se
    rijetko vadi iz ladice.






















  • komentari
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>