Have you ever heard of a broken heart?

Nikad nisam mogla vidjeti ovako daleko. Nikad nisam mogla ovo predvidjeti. Kao da se moj svijet raspada.
Zašto je sve toliko teško? Mislim da se nemogu nositi sa stvarima koje si rekao.
U savršenom svijetu, ovo se nikad ne bi moglo dogoditi. U savršenom svijetu ti bi sada bio pored mene. I nema smisla jer sada mogu samo skupljati dijelove sebe, ali tebi to ionako ništa ne znači.
Nekad sam mislila da sam snažna, sve do dana kada je sve postalo krivo. Mislim da trebam čudo kako bih se izvukla.
Voljela bih vratiti vrijeme, jer ne mogu zaboraviti, jednostavno se ne mogu ponovno vratiti na pravi put!
Neznam što bih sada trebala učiniti, neznam gdje bih trebala krenuti, još uvijek te ovdje čekam, izgubljena sam bez tebe.
Trebam te, ne smijem te pustiti.

Znaš koliko puta sam ti htjela reći. Nije to lako. Osobito s tobom. Jednom i jesam spomenula, u jednom od onih naših svakodnevnih obaveznih razgovora. I bilo ti je drago, potvrdio si mi i bila sam sretna. Tisuću puta sam se pitala što osjećam prema tebi. Odgovor nisam pronašla. Nedostaješ mi ako se ne čujemo jedan dan. Uživam u svakom trenutku s tobom. U tvojim poljupcima, zagrljajima, tvojim rukama oko mog struka. Volim tvoj osmijeh, pogled, tvoju kosu i tvoje ruke. Volim te.

Image Hosted by ImageShack.us


Ne želim sutra otići. Kažu bolje sada to riješiti, nego kasnije imati problema. Falit će mi moj krevetić, msn, Ziher, ispijanje kavica, myspace, ali najviše od svega falit će mi On i Njegov osmijeh iako je rekao posjetiti me. :)


*Znam. Dugo nisam pisala. Nemam više onu potrebu da nešto ovdje napišem. Ovaj blog nije što je nekada bio. Njegovo vrijeme je prošlo. Nisam ni komentirala druge. Sada, kada dođem na net odem na myspace i facebook, cijelo vrijeme visim na msn-u, a blog ni ne posjećujem. Neću ga izbrisati jer je previše uspomena tu.

Vaša, Spoiled bitch.
[ 06.04.2008. ][ 19:08 ][ Komentiraj ][ 7 ][ Isprintaj ][ # ]

Stuck in a moment

Nakon što sam tri puta izbrisala napisano, u strahu od same sebe i svojih bolesnih strahova muče me sjene prošlosti.
Samo jedna riječ dovoljna je da vrati vrijeme, podsjeti me ono što je bilo i ono što će možda biti.
Kao voda tečem i oblikujem se, primam u sebe tuđe osjećaje i zrake njihovih duša, s duhovima mjesta i vremena i zadnjim treptajima očiju. Gubim sebe na putu. Skučenost uma, oslobodi me od mene same. Ne smijem, ti ne smiješ i mi ne smijemo.
Ne uništavaj se molim te jer mene boli više, ne znači ti baš ništa?
Dug je put povratka, staza crna i neosjenčana, ali svjetlost negdje u daljini obasjava kapi rose u rano jutro. Strahovi su me izjeli do zadnjih kapi srži u kostima i bojim se da se vrata više neće moći otvoriti kad ih zalupi onaj posljednji nalet olujnog vjetra. Svaki tekst sa istim riječima, svaka rečenica ista sa istom idejom.
Čitaj između redova.
Kao lutka na svilenim koncima u tvojim rukama, s raspuknutim srcem tvoja jedina. Vučem ih iz dana u dan, divim se njihovoj krhkosti i samo čekam kada će popucati. Pomozi mi da izrazim ono što ne mogu.
Gdje da krenem kada se svijetlost više ne nazire, vođena sa željom da uspijem sama i ne zavlačim se ponovno ispod onih mekih pokrivača tvog ponosa?
Život nas obasipa svojim udarcima, ali dovoljno je samo pogledati snop svijetlosti na nebu i razotkriti tamu pred očima.

Image Hosted by ImageShack.us


Snovi me zovu k sebi u naručje. Ruke su mi pune šavova i blijedih ožiljaka. Krv pršti iz ogledala i natapa tepihe mojih novih nadanja. Pijesak mi ulazi u svaku poru kože, a zmije otrovnice ljube stopala. Samo želim onaj mir i spokoj koji sam osjećala gledajući prostranstvo slika. Stajala sam nepomično i puštala tami da mi prekrije lice. Slike gorčine, boli i patnje među crvenim zidovima, svaka sa svojom porukom navirale su u sjećanje jedna za drugom, i sve brže i brže urezivale se u srce dok ih više nisam mogla primati. Pretvorile su se u oblike nejasnih veličina i čudnih iskričavih boja.
Jesu li stvarne?

Vaša, Spoiled bitch.
[ 09.02.2008. ][ 12:01 ][ Komentiraj ][ 28 ][ Isprintaj ][ # ]

You're not alone, honey. Never.... Never.


Zaveži me za one mreže izgubljenih snova, okuj me svojom sigurnošću i pusti me da gledam vrtloge lišća i čarobne prašine, zagonetni smiješak dobrih vila i cvijeće crnih latica. Iskrvarila sam ti dušu i vijencima čežnje je prekrila, ostavljajući je da usne zajedno sa mirisom tvoga daha i zvucima tvojih koraka. Budila sam je šapatom jesenjih kiša i pričala joj o znakovima na kori drveta. Samo blagi dodir i krv je potekla. Ostala je između, zarobljena u pogledu punom žaljenja.


Molitva noći i ples oko vatre u kolu. Nisam znala kako smo daleko otišli, ili ti ili ja. Reci mi...
Okus zemlje na ustima i znam da mogu umrijeti. Zakopajte me ovdje među granama i lišćem sa pjevom noćnih ptica kao posljednjom pjesmom i mjesecom i zvijezdama kao mojim suputnicima. Legni i utoni samnom u mrak... svijetlo na obzorju oslijepit će nas. Brojim sekunde između tvog udisaja i izdisaja. Ne čujem više ništa... Spavaš?
Tišina je preglasna.

To you I offer up myself, the sky has an angel's face, air and water are one and the same, I shall go out, if bright light wounds me, I shall lie down on the leaves and die, oh let me die in you, less useless, less alone...

Image Hosted by ImageShack.us


"I always loved running - it was something you could do by yourself, and under your own power. You could go in any direction, fast or slow as you wanted, fighting the wind if you felt like it, seeking out new sights just on the strength of your feet and the courage of your lungs."
J. Owens

Vaša, Spoiled bitch.
[ 13.01.2008. ][ 16:51 ][ Komentiraj ][ 22 ][ Isprintaj ][ # ]

And I'm seeing stars as I'm rubbing my eyes and I felt like there were two days missing...

Lampice na boru svjetlucaju. Majka je odavno zaspala. Boli me trbuh od previše kolača, ali jedem i dalje. Oblačim se, izlazim iz stana. Snijeg škripi pod martama. Vani je nekako toplo, mirno. Sve je bijelo, baš onako kako treba biti. Prolazim kroz perivoj. Iz Cohibe izlaze oni previše pijani, povraćaju i ruše sve kante oko sebe. Iz Papasa se čuje: “Snijeg svud pada, zvona zvone, srca mlada vesele se, to je vrijeme ljubavi i mira, sretan Božić svakome, lalalala…” Crkva je otkucala pola 12. Ulazim u Ziher. “Down in a hole, feelin so small down in a hole, losin my soul I’d like to fly, but my wings have been so denied…” svi pjevaju, veseli su, lica su im ozarena. Ugledam Njega i odmah mi je bolje, znala sam da će biti tu. Ponoć je. Sretan ti Božić! Sve najbolje, mala! Draga, sretan ti Božić! Srećo, sve najbolje ti želim! Jedna pusa, druga pusa, zagrljaj, još jedan pa poljubac i zagrljaj od najdraže mi osobe, aww. To je Božić u našem Ziheru. Pustio je: “I want it all I want it all I want it all and I want it now…” Atmosfera je savršena. Jedva čekamo Novu godinu!!! Bit će veselo, jako jako! Martini, ono khm, tequila, burn+vodka, svjež zrak+voda, plesanje na stolu i ponovo ispočetka. Barem smo tako isplanirale. Vidjet ćemo kako će biti. Oblačim kaput, On mi popravlja kapu, izlazimo van. Sretna sam, barem na ovaj trenutak. Palim si još jednu cigaru, stavljam slušalice u uši, puštam si “Fuck her gently” i prisjećam se prošle zime i Njega. Drago mi je da je još uvijek tu pokraj mene. Ulazim u stan i zaključavam vrata.
Bio je to bijeli Božić 2007. godine.

Image Hosted by ImageShack.us



Zvoni mi alarm. Pola 8 je, jedva se dižem i krećem prema McDonald’s-u. Ines i ja papamo i pijemo nešto od kakaa, a trebalo je biti čokoladno mlijeko. Ccc. Odlazimo u Ziher još jednom, provjeravamo popis ljudi za večeras i po tisućiti put vičemo kako jedva čekamo wiiiiii. Kupujemo meni robu u posljednji tren, krećemo doma na ručak. U 6 se nalazimo kod nje, peglanje, šminkanje, oblačenje i naravno slikanje. Spremne smo za Ziher, Nova nas čeka! Ali nemamo cigare pa odlazimo skroz na kolodvor pa na benzinsku po dragi nam Walter Wolf i Ronhill, no na našu žalost pomalo nadrkani prodavač nam govori da ima samo MC i prisiljene smo to kupit. Hvala Maji što se žrtvovala i išla sa nama kronerima po cigare! Dolazimo u Ziher, ono već sve punoooo nema mjesta. Fino za šank i pij! Burn i vodka, burn i vodka ne znam kolko puta pa Brnini kokteli pa dum dum tequila i dum dum vodka, tako u nedogled. Onda smo se malo raštrkale svaka na svoju stranu ćć! Ines pobjegla u Buddhu, molila Belog da ju pusti jedva se vratila natrag. Ja sam naravno plesala na stolu, Morana mi se pridružila pa smo pale na pod! Sjebala sam si nogu, kme. Onda su neki plakali zbog poderanih najlonki, rigali u novi pisoar, pušili neke stfari, padali, varali, ostali bez glasa! Plakali smo svi na Dijete u vremenu, aww. Pjevali su mi :“Imaaaš dooobar parfeeemmm…” Nismo ništa jele, ali jebiga popile smo i razbile više no dovoljno. Zatim je bilo par nezgoda većih od mog padanja sa stola, hihi. Zapalila se kanta lol! Morao je fajrunt bit u 4 a buu. Suma summarum Nova je prošla odlično. I bolje od očekivanog, sretna sam zbog nekih stvari i osoba. Sretna vam Nova godina još jednom i sve najbolje!!!
Bio je to doček 2008. godine u najdražem nam Ziheru.

Image Hosted by ImageShack.us



Današnji dan prošao je u spavanju, odlasku u Ziher i prisjećanju događaja od noćas. Ne bi mi bile mi da nismo opet sad pile Brnin koktel, hihi. Klin se klinom izbija XD. Sve se nekako činilo nestvarnim kao da je fajrunt u 6 ujutro, a ne večernja kava-koktel! Onda su počeli ljudi dolaziti, svi ubijeni, mrtvi, ah posljedice burne noći! Neke detalje ostavljam samo za sebe.

Vaša, Spoiled bitch!
[ 01.01.2008. ][ 22:31 ][ Komentiraj ][ 18 ][ Isprintaj ][ # ]

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Design by Little Dreamer