Teške riječi slomljenog srca..
četvrtak, 05.11.2009.
Povratak u nebo.Pjevanje pjesme i On.
Dolazak u bezkrajnu divljinu slomljenom srećom.Ulazak u vlak sreće.
U vlaku sreće,monogo je sitnica.Sve je tako siromašno a tako ljepo.
A srce govori iz vana.
Uzimam kaput i odlazim.
Tko vjeruje da je sretan,on je doista sretan.
Mnogi su ljudi nesretni jer su izabrali bit nesretni.
Richard Bach.
| 16:08 |
Komentari (96) |
On/Off |
Print |
# |
Jer moje je srce tišina koja glasno priča.
srijeda, 04.11.2009.
Toliko toga.Umor,živćanost,škola,učenje iz dana u dan.Nažalost nemogu se posvetit vama.Blogerima.Zauzeta sam svaki dan,neki već i misle da ih ignoriram.Ma nikog ne ignoriram,rado bih vas sve čitala,ali ne stignem.Nadoknadit ću ovo sigurno.
Toliko me vračaju stare uspomene na prošlost.
Pomislim,kako je nekad bilo ljepo.Sreća je vladala.
A sada gdje je sve to??
Gdje?
Gdje?
Vremena prolaze,ja zaostajem.
Ova teška bitka jednostavno ne pušta me na miru.
Mislim da bi svjetom trebali vladat heroji.A takvih je sve manje.
Svijetu trebaju heroji,pa je bolje da
oni budu obični bezopasni ljudi
poput mene nego zločinci poput Hitlera.
Albert Einstein.
Ljepo je njima biti frajer,ali kad treba priznat poraz onda su
kukavice.
| 18:25 |
Komentari (11) |
On/Off |
Print |
# |
