Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
When faced with two choices, simply toss a coin.
It works not because it settles the question for you
but because in that brief moment when the coin is
in the air you suddenly know what you are hoping for.
Glee- Loser Like Me <3
Glee- Get it right
Velik Kao Dijete
Znas li sto cu ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu svijete ?
Ja kada odrastem
jako veliki,
ja cu postati dijete.
Najljepse je kad odrastes,
a ostanes djecji stvor,
pa svi misle da si velik
zato sto si profesor.
Sto si doktor od imena,
strucnjak za rakete-
a ne znaju da si velik
zato sto si dijete.
Mozes biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.
Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja cu ostat' dijete.
Osjećam se glupavo. -.-'
Ne znam za vas, ali u zadnje vrijeme imam osjećaj da se gubim u besmislenim razgovorima i mislima. Uvijek sam se ponosila činjenicom da moj rječnik ne oskudijeva pametnim i učenim izrazima. Na tome sam mogla zahvaliti bezbrojnim satima izgubljenim među knjigama. Ali bilo je nečeg važnog u tome. Nečeg boljeg.
Posljednjih tjedana, shvatila sam da mi se sve to gubi. Kao da zaboravljam sve što sam nekoć znala. Ili možda prerastam ono već naučeno, a ne napredujem u daljnjem učenju. Ne znam, sve je to izuzetno zbunjujuće.
Znam samo da se osjećam... glupavo. Ne znam čak ni koju drugu riječ bih upotrijebila za taj osjećaj jer je moj rječnik pametnih riječi naglo presušio. Ili je samo na godišnjem kao i svi ostali pametni ljudi. :P
Zaista bi mi pomoglo kada bih imala koju pametnu osobu uza se 24 sata dnevno za vođenje "pametnih" razgovora, prije svega jer televiziju slabo gledam otkako na njoj nema baš pametnih stvari, a onda i zato što mi je dosta emocionalnih "šitova" od razgovora s ljudima koje čak i ne poznajem. Jadno...
U svakom slučaju...
Pisanje mi je najednom postalo mrsko jer mi dan kratko traje dok se izležavam pred računalom (doslovno) i pratim priglupe fejs fore. Najednom više nemam ni život koji u biti postoji negdje u pozadini moga života, ali sam ga trenutno stavila na pauzu da bih se odmorila od svega i svačega što moj mozak čak ne može ni opisati, a kamoli shvatiti. Gradska knjižnica do daljnjega je zatvorena zbog neke obnove ili uređenja ili tako nečega, a ja besposličarim i iz dana u dan ponavljam da ću sutra početi čitati lektiru, a nikada to ne učinim iz meni posve nejasnog razloga. Na godinu imam probnu maturu i bio bi red uzeti višu razinu matematike da zadovoljim svoju "znanjažednu" razrednicu, a kako mi je matematika slaba točka u obrazovanju, od mene se očekuje da već sada počnem sa pripremama za što se meni živo fućka budući da imam još nešto manje od mjesec dana praznika, a vrijeme leti kao brzi vlak... Ok, znam da je to paradoksalno s obzirom da vlakovi ne lete, ali shvatili ste poantu, jel'...
Primijetite li kakvih pravopisnih, gramatičkih ili koji drugih grešaka pri čitanju ovog mog "šita" znajte da je to posljedica nemara i duboko se ispričavam svim načitanim i cjepidlačnim ljudima koje bi to moglo uvrijediti, ali kako sam duboko nezainteresirana za tuđe osjećaje ili mišljenja nije me previše briga kako se to odražava na mene. Jednostavno rečeno, previše sam lijena za prepravljanje teksta. Trudim se ne razmišljati o onome što me čeka na jesen, ali mislim da je to gotovo nemoguće postići. Vjerujem da sam si sama kriva za to. Da sam upisala bilo koju drugu školu osim gimnazije ne bih se toliko psihički ubijala. Mogu se jedino moliti Bogu da nakon četiri (sada JOŠ dvije) godine ovog pakla neću posve uništiti svoje psihičko zdravlje.
Da ne duljim... Opet imam "važnog posla" na fejsu pa... Znate već. Pusa
Komentari (21) On/Off
