No word matters. But man forgets reality and remembers words.

Vani se polako poèelo mraèiti. U dvorištu ispred kuæe radnici i sluge uskomešali su se. Saphira svrne pogled na dvorište i opazi nekoliko dobro opremljenih ratnika kako se penju na svoje konje. Iz staje izaðe još jedan ratnik na svom konju. Smjesta ga je prepoznala. Nije ga bilo moguæe zamijeniti ga za nekoga drugog. Èim je prvi puta ugledala svog zaruènika, znala je da bi ga uvijek i bilo gdje prepoznala. Bio je velik i snažan, ne samo fizièki nego i psihièki. Vidjela mu je proraèunatost i inteligenciju u tamnom pogledu. Imao je crnu kosu, tamnu poput noæi, a sezala mu je gotovo do ramena. Oštre crte lica još jaèe su izrazile njegovu strogoæu, a mali bijeli ožiljak na èelu rekao joj je da Lucius Scarnys nije bio djeèarac s veliki bogatstvom i ogromnom vojskom. Ne, bio je on hrabar i odvažan ratnik, nije ga bilo strah smrti, ni boli, ni opasnosti. Nije se ustruèavao nièega i nikoga, nije prezao pred mukama drugih ljudi. Bio je odviše ponosan, prkosan. Kada je opazila njegov pogled kako ju prouèava u dvorani, osjetila je navalu èistog bijesa kako ju obuzima. Njezin otac našao joj je savršenog supruga. Našao je drugog sebe da joj kroji ostatak sudbine na ovoj jadnoj planeti.
Poželjela je razbiti prozor šakom i vrisnuti iz sveg glasa da ju cijeli svijet èuje. Htjela je da ju Lucius èuje kada mu bude govorila da ga prezire iz sve snage. Pogledom ga je ispratila kad je izjahao iz dvorišta zajedno sa svojim ljudima. Èinilo se kao da im gori za petama dok su jurili prema šumi.
Saphira odjednom osjeti silnu znatiželju. Što li je to uznemirilo grofa? Prisjetila se pisma koje mu je sluga pružio ranije u dvorani. Mora da je dobio neku važnu obavijest pa je morao napustiti dvorac.
Ponadala se da æe ga, što god to bilo, zadržati neko vrijeme izvan imanja. Možda se njezin otac i predomisli za to vrijeme i vrati ju kuæi.
No, koliko god sama sebe uvjeravala da bi ju takav razvoj dogaðaja veoma veselio, nije se mogla oteti dojmu da se dogodilo nešto jako loše. Odjednom se uhvatila kako razmišlja o grofovoj sigurnosti. Odagnala je takve besmislice iz glave. Ako ništa drugo, znala je da je Lucius u stanju sam se brinuti za sebe. Ali ipak…
Ponovno je pogledala u daljinu, no konji se više nisu vidjeli. Obuzela ju neka neobièna jeza.
***
.......

Saphira otvori oèi dok su je zapljuskivali valovi kišnih kapi. Vjetar je snažno zavijao i bacakao joj mokru kosu oko lica dok joj je pogled nemirno poèivao na dalekoj šumi.
Nije više mogla mirno stajati. Podigla je desnu ruku u zrak zagledavši se u daljinu prema šumi.
-Aa' menle nauva calen ar' ta hwesta e' ale'quenle.- tihi šapat proizišao joj je iz usta i odletio u tamnu noæ. Oko prstiju njene desne ruke zasjale su toèki svjetla i odletjele za njenim rijeèima. Napokon je osjetila mir. Spustila je ruku i vratila se u unutrašnjost dvorca. Lucius je bio živ i zdrav i upravo se vraæao svom domu, znala je.
Nije bilo potrebe da se više brine za sigurnost tog muškarca.