Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...eo ovako...ovaj bi post posvetila ljubavi i prijateljstvu....jer stvarno...upoznala san previše ljudi i svi su preedobri....i njima u čast pišem ovaj post....ali pustimo sad to....to ću napisati u drugom djelu posta...ovaj će biti o ljubavi...i moj pokušaj da utješim dvi prijateljice kojima ovih dana baš i ne ide u tome i da jednu naveden DA UZME TO ŠTO JOJ SE PRUŽA jer bi posli mogla požaliti.....
Ljubav
Ljubav je kao širom otvoren prozor kroz koji dopire zasljepljujuća sunčeva svjetlost.....nemožeš u potpunosti vidjeti što ti se pruža vani,ali nemožeš ni reći da ti se ne pruža ništa.....nemožeš reći da je sve okrutno,tmurno i loše ali ni potvrditi da je ljubazno,prijateljsko ili možda puno nade....prepušten si jednom od najvećih i najčešćih rizika i pitanja u životu....a nigdje knjige s odgovorima ili savjetima....tada hrabrost čovjeka izlazi na vidjelo,tada dokazuje svoju odvažnost....možda ćeš doživjeti veliki pad i slomiti svoje srce,ali kako znaš da ti se neće otvoriti jedna nova dimenzija života,jedan novi način življenja....zato ne misli puno,uzmi što ti se pruža....ponosno koračaj kroz svoj život...jer znaj da te tamo negdje,iza nekog grma,u letu nekog leptira ili u punom cvatu jedne ruže čeka tvoja sreća,tvoje ostvarenje sna,tvoja ljubav.....ipak ovakve se zamisli i ideje ne vucaraju godinama jer nemaju nikakvog smisla već zato što je to istina i uvijek će biti i ohrabrivati će malde ljude kao što danas ohrabruje mene i tebe....
.......nadam se da vam se svidio prvi dio posta....samo da znate ništa od ovoga nije prepisano iz nekakve pjesmarice ili čitanke...sve dolazi iz srca....i nadam se da vam se svidjelo....e sad....prijateljstvo....na to neznam mogu li složiti nekakav tekst ali neznam ni kako ne bi mogla....
prijateljstvo nas jedino drži u normali,jedina nada su nam prijatelji i kad zagusti uvijek se ohrabrimo samo na pomisao što imamo nekoga tko je uvijek voljan pomoći,nekoga tko će dotrčati i po pljusku i po suncu samo da nam pruži ruku,da nam pomogne....ali zapamtite da nam prijatelji nikad neće reći "nećeš" već "nemoj"....da nam nikad neće reći "pusti me na miru" već "treba li ti pomoć"...važno je razlikovati prave prijatelje od feakera....ali to i nije tako teško...jednostavno kad ti netko želi loše,on to nemože prikriti govorom o tvom dobru,a i ako uspije kad-tad se oda govoreći "za sve si ovo ti kriv" ili "makni se od mene,dlazi netko,nemoj da me vidi da se družim s tobom"....sad mi recite da bi takvo ponašanje nazvali prijateljstvom....zato vi sretnici koji imate prave ali baš prave prijatelje,nemojte se njima razbacivati uokolo,jer oni su kao latice nekog nedefiniranog cvijeta,mislite da ih držite u šaci ali kada puhne prvi vjetar ako ih ne držite dovoljno čvrsto postoji mogućnost da vam ispadnu,odlete iz šake,postoji mogućnost da ih izgubite,da ih nema više....to nitko ne želi da mu se dogodi,pa zato se malo osvrnite oko sebe i nađite sve latice i kad ih nađete čvrsto ih držite,ali pazite da ih ne stegnete prečvrsto da ih nebi povrijedili....i učinite sebe dostupnim njihovim potrebama...jer jednom će i oni vama trebati...