<body> There is no pain so great as the memory of joy in present grief. - Welcome to my truth.... - Blog.hr <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (23)
Prosinac 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


you wonna see me burn but I'm 18 years old living fire


Come away with me - Norah Jones

„zašto biti netko ili nešto što nisi,
kada si već sam po sebi izvor svoje izvornosti.
Pokušaj biti potpunije to što jesi.
Ne potiskuj, izrazi …“


Image Hosted by ImageShack.us

…“Tko sam, možda se pitaš?

Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.

Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš

i ja sam svaka žena na koju naiđeš,

a opet ja sam samo jedna,ja."



Ja sam dug put bolnog iskustva.

Image Hosted by ImageShack.us

ghost
> D.a.of d. <kako vitar puše lady g.zaljubljena

Don't damn me when I speak
a piece of my mind
'Cause silence isn't golden
when I'm holding it inside
'Cause I've been where I have been
An I've seen what I have seen
I put the pen to the paper
'Cause it's all a part of me...


Sumnjam
da postoji
mjesto na svijetu
na kojem ljudi
ne bi primjetili
tamnu stranu mog pogleda.


Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


CREDITS

design: ldesigns
photo: ikate


petak, 28.03.2008.
There is no pain so great as the memory of joy in present grief.


Nisam osoba koja pokazuje svoje osjećaje svima.Nisam ni osoba koja zna dobro s riječima,iako mi kažu da san u tome najbolja.Možda jesam kada se ne tiče mene.
Ja san osoba koja sluša probleme tuđih,samo da ne bi morala pričati o sebi.
Ponovno se sama dižem sa poda,i teško je,priznajem sada,kada se više ništa drugo ne može učiniti.
Žao mi je što ovaj put više ne mogu tako dobro glumiti.Postalo je premračno i više se ničija ruka ne nazire.
Želim samo jednu stvar,ništa mi drugo na cijelom svitu nije važno,nego ta jedna mala sitnica.I sve oko mene se raspada a ja ne mogu da se okrenem,da skupin snage promijeniti se i potruditi se da stvari krenu nabolje.
Prezauzeta san tom mišlju.
I nema isprike za to što sam postal takva,sebična i ne dam nikome da mi pomogne.
Koliko san samo puta poželja jednostavno pobjeći od svih.Jer kakva mi korist od sveg toga smijeha i površnih pričica,glupog smijuljenje kada se i dalje osjećam tako sama.
Kažu mi da sam se promijenila,to nije istina.
Ovo sam sada samo ja,ona koja sam oduvijek bila.Donekle sam uspijela poraziti onu Deu,priznala san sebi da postoji,da to nisan ja i počinjen izlaziti na površinu.Laganin koracima.
Svaki taj korak za sobon nosi jednu veliku borbu.
Valjda in fali ona stara Dea,podsmjehljivica,ponosna i tvrdoglava tukica.
I meni nekad fali,bila je ugodno društvo,priznajen.Ali ovo san ja.Voljela bi da me pustu da jednostavno buden.
Još fali samo jedna stvar,moran je riješiti,ovako nemože više dalje.Obećala san sebi da ću to učiniti,moram to učiniti.
Možda je napokon došlo moje ozbiljno vrijeme?!

Image Hosted by ImageShack.us







| Komentari 14 |


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.