Suosjecati

ponedjeljak , 15.02.2021.

Krvarim, jer pokušavam pisat, neizrecivo ti pokusavam prikazat. Zaronio sam u dubinu duše ali ne, jednostavno ne mogu, da ti kazem sta se tu krije. Neopisivo je sasvim. Krajnje čudnvato, kako smo razvili jezik do njegovih krajnjih granica, a i dalje smo tako maloriječni kad je riječ o stvarima duše. To se iskazuje indirektno, kao svi pjesnici dosad, usporedbama s ovim ili onim, s nizom asocijacija itd. Moj ocean, nepokoran i divlji, razbuktava valove prema obali, sve su veci, vidim dolazi oluja. Kakav cu izaci nakon nje, nakon bujice emocija, ne znam. Znam samo da je ono sto je cinilo sustinsko moje "ja", pomaknuto i da slijedi promjena. Iz mene ce izronit karcinom srca, otrov koji me kocio da suosjecam s tobom, drago ljudsko biće. Htio sam biti tu, biti tu uvijek za tebe, ali kako? Ja ovako rascijepljen, fragmentiran, potisnut, suzbijen. Sada znam sto si htio, to ces i dobiti, po svojoj zasluzi.

Naklapanja

četvrtak , 11.02.2021.

Sudbina je za nas odabrala nesto sasvim neprikladno za ljudsko bice. Baca nas, gura s krajnosti u krajnost, kako da nademo dokaze u ovoj egzistenciji za ono sto tek slijedi? Igraš se s nama sudbino, u dušu pjesnika, tipa, ubacujes misli o samoubojstvu, u dušu mesara ubacujes uzvisene duhovne price. Onda jednostavno bacis na nas teret realnosti i teret prezivljavanja. Odgovore, kazu, vec imamo u sebi. Kriju su u onome sto zovemo svijest, ali ah, tako je neopipljiva, tako eluzivna. Um nas vlastiti, obanjuje i one najpronicljivije. Neki kazu,bez imalo skepse, "ja sam ovakav", "ja sam onakav" i tvrde da znaju o čemu se radi u ovome sto zovem zivot, egzistencija. Svoju istinu naknadno oni pasivno agresivno namecu s mišlju "bolji sam od tebe, jer bolje razumijem ovo". A pojma nemaju, nihovi temelji, njihova uvjerenja, sve to je samo socijalni konstrukt i mjesto koje su za sebe nasli u drustvu.

Otrov

srijeda , 10.02.2021.

Kreativna silo, sto saras mojim uzdahom, molim te, oslobodi se. Pratim te gdje ides, gdje mi ukazujes na znakove, silom te pokusavam uhvatit ali je beskorisno. Misticizam je privlacan ali sta imamo od toga? Gubitak jastva nikad nije bio vise konzumeristicki predstavljen, vas ego idalje aktivan i silan, vasa umisljenost stavlja vas na navodno vecu poziciju nego je zaista zauzimate. Znate navodno 'ko ste i mislite da imate pravo na zaključke i cvrste temelje misljenja. Prezir osjecam sto ne mogu vise igrat tu igru, pletem ispočetka mrezu jer sve sto sam imao pobjeglo je iz mene. Fluidan, nedefiniran, opasan za tvoj svjetonazor, vrli kritčar vreba na tebe kao gepard na plijen. Bjezi, bjezi pa dokle stignes ali ne djeluj na mene svojim otrovom.

dragi ljudi

utorak , 09.02.2021.

Plutam neusidren, kao brod sto prenosi blago. Cuvam se, skepticno, u srebrenom omotu. Gledam vani, gledam unutra, svaka odluka,svaki odabir ne nosi mi nista oslobađajuće, svaki pravac okreće se od mene. Praznina leži u suštini svega, nemogućnost spoznaje guši naš um trnovitim krunama iluzije. Krajnje isfrustriran zaranjam u sebe, nalazim samo čemer i jad, patnju bivanja ljudskim bićem. Ima li lijeka ili utjehe za ono što osjećamo?
Duh moj lebdi u sferama velikim kao svemir, ništa nije isto kao nekad. Smijeh izgubio sam davno, svjetlost i žar ugasli, a tek žeđ, prozimajući osjećaj nedostatka onoga što nazivamo domom. Gdje to vidite ljepotu i razlog za sreću, dragi ljudi?

Fragmenti

utorak , 02.02.2021.

Pratit ćeš me dole, s visina ću te skinut. Dole, dole u dubinu, u mrak gdje ćeš od pritiska ekstatično eksplodirat. Novi horizonti će te dočekati, istisnut će iz tebe čemer prošlosti. Isplivat ćeš "ti". Prenijet cu ti ovaj osjecaj apsurda svega, da ga pokusas pretocit u rijeci jer ja ga se ne mogu odreći. Krajnje zbunjen tvoj sistem ce se pokvarit, crvi, paraziti - bit ceš ih svjestan. Osvijetlit cu ti najmračniji ugao tvog uma, tvoja trauma je univerzalna. Uzeli su od tebe nešto, osakatili te, vrijeme je da uzmeš natrag izgubljeno. Rascijepio si se na fragmente u konfliktu, spoji ih u cjelinu, mirom ih obaspi i uzivaj.

budi se

subota , 30.01.2021.

Tkao sam mreze, pleo sam teske rijeci oko svoje sustine. Pisao sam i citao mnogo samo da bi dosao do zakljucka da je cilj zivota zivot sam. Izbjegavao sam duboke uzdahe i tisinu, najvise oni su pricali meni koji je osluskivao. Citirao bih ti neku duboku misao ali bojim se da je besmisleno. Ti znas najbolje, istine nema. Krajne nepodesan za dalju interakciju samo promatram, promatram migoljenje tvoje duše, potakao sam nešto. Budi se, čovječe! Plutam kraj tebe, prikazao sam ti ono očito, ali ti me i dalje ne vidiš, tvoj duboki san primjetno te gasi. Pokaži mi da me voliš i vadim te, nosim te.

znamo li se?

srijeda , 27.01.2021.

Osluškujem tišinu, u njoj razgranatu mrezu sukoba, agonalnih lanaca. Djeluje na moj um kao antipsihotik. Kakav je odnos medu ljudima, kakvu sliku predstavljam u tvojoj psihi? Pitaš me "šta ima?", odgovaram smiješkom, jer trebalo bi mi bezbroj sati da se ispovijedim. Opširna mreža komunikacije, gdje se u njoj nalaziš ti? Jezik, spoznajemo svijet njime, dešifriramo ga. Opiši mi svoje najbolje iskustvo ikad, da osjetim i ja. Ustani iz groba, osvijetli sveukupnost svog bića. Cijelo tvoje tijelo drhti, priča sa mnom. Neizrecivo pokušavam ti dočarat, smiri se, spokoj leži u nama. Mi smo samo sjeme do jednom, dok ne razgranomo svoje korijenje i krošnje do te mjere dok naše "ja" ne postane sveobuhvatno, dok se kozmos ne utopi u nama i spojimo se s apsolutom. Svijest o meni, svijest o tebi. Znamo li se?

nastavi

nedjelja , 24.01.2021.

Horizon plaventi, proteze se u beskraj. Tamo iza, nalazim utjehu, zove me daljina. Beskraj, tesko shvatljiv nasem umu, a tako smo prozeti njime. Razapeti izmedu prolaznosti i vjecnosti, u praznini njegujemo znanje. Prolazimo pored masa, izgubljeni, preplaseni, usamljeni tragajuci za izvorom. Sto se krije iza tvojih očiju, suputniče. Jesi li mi prijatelj ili nas tek nakratko spajaju putevi? Bez obzira šta govorili, znaj! Tu sam za tebe, u mom pogledu ogledaj se, sluzim tek kao ogledalo, kao odraz trna u tvom oku. Izvadi ga i nastavi.

manipuliraj

petak , 22.01.2021.

U pogledu izolirao sam struju. Struju misli, struju valova, struju ritma. Prikačio sam se i plutam, hvatam taj srčani udar i artikuliram ga. Pustio sam kontrolu, ne drzim se ni za šta s vjerom da ce me more ispljuniti na obalu. Istrošen bljujem ove slane riječi na tvoje rane, da osjetiš bezbrižnog života dah.Čitaoče, vjeruješ li mi? Nosim te na prsima kao najteži križ, da se oslobodiš okova ropske egzistencije. Zaroni, poleti, potrči. Zgrabi sudbinu i manipuliraj njome.

Bezdan

četvrtak , 21.01.2021.

Gledam u bezdan, mračan i privlačan. Šta se krije u tom potpunom ništavilu, u tom grobu duše? Strah me preuzima ali osjecam i neku skrivenu nadu. Nadu, da mozda kad zaronim dovoljno duboku otkrijem neku svijetlost da me uznese. Dolje, gore, lijevo, desno. Baca me na sve strane. Kako da sazrijevam i rastem u tom šizofrenom raspolućenju? Kojim putem krenuti. Zov dopire sa svih strana, onako prigušen, šapće "dođi". Možda me bijeli orlovi odvedu na vrh, gdje ću sam i pritajen, skroman i spokojan promatrati i znati bar nešto o ovom što zovu svijet, život, univerzum.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.