Animals-most beautiful creatures
16.09.2008. utorak
Na sprovodu ljeta
|
Na početku trećeg tjedna škole smo, naučila sam se već pomalo da smo osmaši, lijepo je to. Uživam u svakom trenutku koliko mogu. Danas je bilo vrijeme za odlazak na jednu od one dvije mise na koje idem u godini. Dan je započeo nijemo, zaboravila sam napuniti mp3, jurila sam u školu u jakni i s kapom na glavi, na kraju mi je bilo vruće. A onda smo umjesto vjeronauka u 1 imali misu. Cijela škola polako se skuplja pred školom, pačići slijede razrednike. U redu, malo smo raspadnuto jato, i više idemo oko profesora nego ih slijedimo, ali gegamo se polako do crkve, naguravamo unutra, naguravaju nas u klupe. Smijemo se, ogledavamo. Prvašići ulaze, drugi, treći razredi, crkva se puni, poznati prizori. Ovaj put gledamo sve s drugog mjesta, te miniče koji svi redom kleknu i prekriže se na ulazu u crkvu, boje se otvoriti usta. A mi pričamo tijekom cijele mise, smijemo se, onako potiho da ne skuže. Komentiramo, šapućemo, dok u pozadini svira ona lagana crkvena glazba, imam osjećaj ko da sam na sprovodu, ljeto je umrlo, pokapaju ga s uspomenama. Rukujemo se sa kim god stignemo, pružamo mir jedni drugima. Pjevamo zadnju pjesmu njišući se u ritmu, jedina pjesma kojoj znam riječi. Nisam baš vjernica. Na misu idem onda s razredom kad moramo, zadnji put sam otišla sama kad nam je umrla profa, na ispovijedi neću ni reć. Na jednom testu pod vjeronaukom je ispalo da sam skoro pa ateist. A nekad sam zaista vjerovala u tog tipa s dugom bijelom bradom. Sada više neznam. Moja karikatura od boga se ošišala, sišla s oblaka. Pričaju nam u školi o vjeri i daju nam pravila. Govore kako moramo živjeti. Može li mi bog reći što je u redu a što ne? To je ono što želim znati. A nekako je u zadnje vrijeme i to postalo sve manje važno. Neke oštre crte su se ublažile. Vjera nas drži, daje nam razloge. Po meni se tu ne treba raditi o vjeri u boga, već u ono što nam daje najveću snagu. Ne, ne vjerujem više u tog bradonju na oblacima, u karikaturu koja sjedi na rajskom prijestolju. Znam reći da ne vjerujem u slučajnosti, već sudbinu. A opet, kad na večer u krevetu razmišljam o svemu, zaključim da valjda ipak ima boga. Netko tko ipak vuče konce, zamjensko ime za sudbinu. Slaže figurice na ploču i gleda kako se pomiču i ruše. Zacrtava planove i ne tolerira njihovo mijenjanje. Da, vjerujem u tu osobu. I nadam se da zna što radi. Valjda ipak moramo vjerovati u nekog takvog. Da bude izlika za sve što neznamo. Oduvijek je tako bilo. Na kraju kad izgubimo odgovore ostaje nam jedino vjera i jedino nada kad izgubimo put. Čini nas ljudima. Bog u kojeg vjerujem nije baš onaj o kojem učimo na vjeronauku. U mojim mislima neda mi se zamarat svim sitnicama iz knjiga. To je nešto puno jednostavnije. Ne zamaram se svim onim da nas bog voli i pazi. Samo vjerujem da za svakog ima plan, da se ti putovi isprepliću i da svatko igra svoju ulogu. Ne zamaram se žrtvama i postovima, odricanjima za korizmu. Mislim da sama mogu postaviti pravila, a takvih ću se lakše pridržavati nego nečijih tuđih. Prilično sam sigurna da smo nastali od majmuna, nekako mi je sumnjivo ono s adamom i evom. Možda sam ponekad praznovjerna, a ni sama si to ne želim priznati, ali mislim da mi nikakav bog neće pomoći kad zabrljam. A ipak sam sklona zahvaliti mu zbog svih sretnih okolnosti u kojima sam se našla. Zbog tih slučajnosti. Moliti ga za sreću i tražiti oprost, da mi bude lakše, a istina, i iz straha. Takvi su moji stavovi. Moj pogled na tu vjeru koja se provlači svakodnevnim mislima, nepozvana a potrebna. Moje misli prije spavanja. Način da složim stvari u glavi. Moj odgovor na pitanja, koji često ne drži vodu, ali je jedini koji imam.  |
- 18:59 - dio za piskaranje... (0) - Isprintaj - =))
Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (5) Studeni 2008 (3) Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (5) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (3) Lipanj 2008 (3) Svibanj 2008 (6) Travanj 2008 (5) Ožujak 2008 (4) Veljača 2008 (4) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (7) Studeni 2007 (5) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (5) Kolovoz 2007 (2) Srpanj 2007 (5) Lipanj 2007 (8) Svibanj 2007 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O Rudiju
Ovaj mali hrčak dole je najvjerniji prikaz mog Rudija. Rudi je zapravo 'šareni', sa raznim smeđe sivim nijansama. Ali eto, morala sam odabrat samo jednu boju, pa... Rudi je inače dosta plašljiv, ali jako sladak hrčak. Kad ga izvadim iz kućice onda je miran, ali se uskoro razbudi pa počne trčat posvuda. Po noći ruži u vrtuljku, kao ovaj ispod. Sad može 'trčat' i po blogu;)  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||