white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
nedjelja, 27.09.2015.
Srela sam Matu pitiespijevca iz našeg malog mista
Zadnje što smo čuli o njemu je da je, nakon duhovne obnove, prestao prijetiti bacanjem bombi iz ruksaka, tražiti Sarah B. i onog njenog kuhara da ga ubije i skrasio se s nekom (ne znam već s kojom iz excaygove priče).
I time je izvještaj o Mati pitiespijevcu iz našeg malog mista bio gotov.
Sve dok ga nisam srela....uživo!
Neki već ovdje znaju da ja baš nisam ptica trkačica, a bogme ni divokoza pa da eto mogu uz uspon od 60% duljine 50 metara stići za 3 sekunde, na gornju cestu za uhvatiti bus, a sve nakon pristajanja broda s moga otočkog raja (s kojeg, naravno, iskačem prva da bi sve to stigla).
Tako ja grabim, jer najčešće bus ode, pa si misli kako ćeš u "civilizaciju"!
A pogotovo mi je to bilo bitno to veče jer sam morala uhvatiti jedini večernji bus u gradu za Slavoniju, sutra ono glupo testiranje, runda treća (nikako da loše napišem te testove pa da me više ne zovu!), inače ode naknada sa HZZ-a!
I tako ja grabim uz uzbrdicu, daha nestaje, stižem, al' nema busa.
Mislim: Možda je već otišao!
Odjednom se čuje škripanje guma i iza okuke od 90 stupnjeva ulijeće neki prastari bus, skoro k'o u flmovima, samo na dva kotača u krivini.
Skačemo da nas ne pomete, nas nekolicinu hrabrih.
Staje, istovremeno se otvaraju vrata, vozač sijeva očima, već sijedim brcima štuca i cigareta zalijepljena za donju usnicu, tek upaljena, dimi.
Meni ne smeta. Dok se ukrcaju svi, on će je ugasiti.
Dobar dan, jednu molim! ulazim na prednja vrata i smještam se, s prtljagom, odmah na prvo sjedalo.
Za mnom bakice i jedna mama s bebom svezanom onom maramom za sebe, a na zadnja vrata neka djeca i mladi.
Otvorite srednja vrata, kaže mlada mama, imamo kolica za utovariti.
Štas navalila, otvorću!
I nemojte pušiti, ne smije se pušiti u autobusu!
A jel' ti smeta, jes' trudna?
Smeta mi, reče mlada mama i kupi još troje djece na srednjim vratima, zajedno s kolicima i bakom, ili kako bi vi Dalmatinci rekli, babon.
Na to će jedna lokalna baba, što se odmah smjestila naprijed: Ko zna čija su joj ta dica! Biće svako drugog ćaće!
Ugasite tu cigatretu, viče mlada mama iz sredine autobusa.
Vozač puši na vratima, gleda lijevo desno, ima li koga još i viče:
Evo, ne pušin u busu, i otpuhuje dim van.
Jeste se svi utovarili?
Baca cigaretu, sjeda i kreće.
Uz turiranje, brundanje i deranje motora da misliš da će se raspast' autobus
Gas, gas, samo gas.
I lokalne krivine.
Gotovo izlijeće na magistralu bez stajanja, u zadnji tren vidi da netko čeka ispred turističke zajednice i...naglo koči.
Sreća da prva sjedala imaju vodoravne šipke ispred pa sam se prihvatila, ostali skoro pa popadali po busu.
Na dva slijedeća lokalna stajališta nikog nema i ne staje, al' na benzisnskoj preko puta šoping centra, opet uz zaglušno kočenje, staje nekih 20 metara od matere, babe i diteta šta su čekali.
Trče oni na prva vrata, mama zadihana pita: Idete na pijacu?
Šta tebe briga di ja iden, izdera se on.
Ipak ulaze, ta to je jedini bus za grad koji tu stane.
Jel' vidiš da stajen di ko oće, ni stanice nema?! objašnjava ljutito.
Zaglušno kreće naglo dalje. Promet gust u kolovoško predvečerje.
Samo sam čekala da u vožnji počne bacati bombe kroz otvoreni prozor, da raščisti gužvu na cesti.
Uz takvu formula 1 vožnju brzo smo u gradu.
U gradu par stanica i onda:
Izlaz'te van svi, ovo je zadnja (a znam da nije!) ne vozin dalje, moran odma na autobuski!
I svi poslušnici, van prije pijace koja je zadnja stanica.
Ja se ohrabrim: Idete na autobusni?
Da, kratko, jasno i odriješito.
Mogu onda ja s vama jer moram dalje uloviti bus?
A di ćete? pita sad već mirnije.
U Slavoniju, odgovorim.
Samo kimne glavom.
Ma nije van ovo moja linija, kaže, ovo su me natirali da vozin,a moran odma u osan nazad na svoju.
Vidim da je i drugi bus, nije inače onaj koji vozi na ovoj liniji, kažem ja.
Jedva san stiga, veli on.
I dolazimo do autobusnog.
E, sritan van put! ljubazno mi kaže.
Hvala, kažem ja, i Vama! uz osmijeh.
Mate pitiespijevac je vozač autobusa na lokalnoj liniji (ne dužoj od 13 km!).
Oznake: mate pitiespijevac iz našeg malog mista
utorak, 15.09.2015.
As ti gospe ća smo digli buru, a puše....jugo!
Nikada, nikada, nikada ne bih rekla (ma ni pomislila!) da će naš blogerski susret (nisan ELD-jev i moj) u mome "raju na zemlji" oli ti "mojoj divljini" prouzročiti takav urnebes.
Moj zakoniti, k'o normalan čovik, odreagirao normalno, a tek moja najmlađa kad vidi poklon:)))))) (kada se vratim, nisam joj htjela ništa unaprijed reći).
No, vratimo se mi mome, privremenom, domu di svi sve znaju, čak i prije mene!
Prvi susjed nije me pozdravljao ravno 4 dana (kao ne vidi me?!) jer me je vidio s nepoznatim muškarcem posli podne na kavi u loklanom kafiću! (I da, taj muškarac nije bija moj zakoniti?!?! A nije mi ni sin, al' dal' mi je ćaća (jer i ja sam neprocjenjive dobi zbog bijelih:)) - ne zna se!!!! Al' muško definitivno je!!!!!)
Vlasnik lokalnog birca (bolje reći njegov sin, koji nas je posluživa) razbija je glavu ravno 5 dana da otkud mu je poznat moj su-kafedžija!
Dok se nije dostitija i direktno me pita.
On je bar otvoreno pita!
Eto. dokaz da se uči dok si živ!
Dotad, pala sam u nemilost lokalnog okruženja!
Jadna sam ti bila.
Sama.
Izopćena.
Bez veze?!
A kada sam tek počela hodati po otoku s laptopom (tražeći "vezu" tj. signal) proglasili su me - neuračunjivom!
Pa nisu znali bi li oli ne računali sa - mnom!
Od sve te tuge sam se i spakirala ća!
Hvala Bogu, večeras se bura, pardon jugo, stišala, svi se nesporazumi izgladili i...opet je sve - u normali......
A sve zahvaljujući mom odgovoru:
To je moj bloger!:))))))))
Oznake: moš mislit!
ponedjeljak, 07.09.2015.
Sažetak u tri toma.....
Naslov je namjerno ovakav, jer sve ono što mi se, ovo ljeto, izdogađalo, ne stane u jednu objavu, jedan post.
Tko će to čitati? pitam se i razmišljam kako da sve to (efikasno! ups! učinkovito!!!) skratim.
Eto, summary (ups ...sažetak!!!!) jednog ljeta bi bio:
izgubila centimetre (ne struka nego dužine kose:))
bila s vezom (rijetko jer moj zakoniti tek malo mogao biti sa mnom!:()
bila bez veze (počesto! j...š internet i stickove gdje nema signala'!?!!"#$%&/()=?%&(/)=?*?=)(/&%$#)
Al' ukratko:
eto me, imam vezu sada, popratila neka događanja na blogu za koja sam ustvrdila da bolje i da nisam imala vezu.
Ljudi moji, toliko problema svatko ima u svom životu da, kada dođe na blog, ne želi ih još i više!
Sad' mi drago da sam bila "bez veze"!
Došla sam na blog radi pisanja, izricanja emocija, opuštanja, druženja, lijepe riječi, riječi razumijevanja i podrške!
Teško mi je zamisliti blog podijeljenosti, ne želim to!
To me podsjeća na politiku, u kojoj, na žalost, mi mali obični smrtnici, uvijek smo - gubitnici, bez obzira na pobjednika.
Jesam li ja Cervantes, uzalud opet jurišam na vjetrenjače?! Ili sam samo djetinje neodrasla i idealistički raspoložena, unatoč svome iskustvu i godinama?!, ne znam, al' znam da nisam ovdje radi grupiranja, prepucavanja, vrijeđanja, korespondencije "iza" bloga.....
Ovdje sam da iskažem sebe, da to podijelim s vama.
Ako ima istomišljenika, ili onih koji razumiju - ok, a ako ne, molim bez vrijeđanja!
Dosta mi je zakulisnih, nepoštenih i perfidnih igara u stvarnosti, da bih se upuštala u nešto takovo i na blog.hr!
Dakle,
dobronamjerni - dobordošli ste!
Ostali - molim, zaobilazite me u širokom luku!
Tom (ne nije Tom Sawyer!) drugi:
Eto da s vama podijelim lijepe događaje:
Starija mi kći rasturila na maturi! R-a-s-t-u-r-i-l-a!
Upisala medicinu (po svom izboru! ovo je izuzetno važno za mene jer meni je umirućebolesna majka diktirala profesionalnu budućnost!) u Rijeci,
sada muku mučimo sa konstrukcijom faxa jer ja ne radim:(
sin mi maturirao tj. obranio završni rad u 4-godišnjoj školi (doduše kod njega trajala 5 godina jer nije htio učiti?!?!) s odličnim!
Najmlađa, genijalka, umjetnica, njen sam vam rad poslala uz želje za dobro ljeto:)
Ponosna majka, što drugo reći:)
Ukratko, kod kuće sve, uglavnom, ok!
Tom treći (superjunior!!!!)
tj. ja......ne znam što da kažem...
još sam na Orionovom putovanju,
zahvalna Bogu za svaki novi dan i sve što imam (ovdje sebično mislim i na supruga i obitelj, prijatelje itd. iako ljude ne možeš posjedovati, naravno!)
borim se sa svojim demonima usput ubijajući one male "kućne" što truju atmosferu!
proučavam, još uvijek samo proučavam kako i na koji način promijeniti život da bih svoj (sada već dobrano iscrpljeni) organizam dovela u kakv-takav red.....
Ali,
dobro sam.
Bog mi je ovo ljeto na put poslao prekrasne ljude!
Jednu novu i vrijednu prijateljstva - prijateljicu,
razmijevanje moga zakonitoga (iako ni sam ne razumije)
toleriranje mojih prijatelja,
i...sazrijevanje moje djece.
Naučio me, da (opet) na svaki dar (i kada mi nije po volji u tome trenu) razmislim i kažem.
Hvala!
Poneki detalj (zabavan i slično, možda drugi put:)
Love Y All!
Oznake: sažetak moga ljeta
| < | rujan, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***