|
| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...
-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...
Molim vas pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
( > < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko koji voli
gledat horrore. Kopirajte ovo na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu do Svjetske
Dominacije!!!
-Brian Adams-
Oceans apart day after day
And I slowly go insane
I hear your voice on the line
But it doesn't stop the pain
If I see you next to never
How can we say foreve
Wherever you
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I took for granted, all the times
That I though would last somehow
I hear the laughter, I taste the tears
But I can't get near you now
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' CrAaAaZy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I wonder how we can survive
This romance
But in the end if I'm with you
I'll take the chance
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' cRaZyyy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
* * * * * * * *
Ruka u ruci,
Suza na usni,
Usna na obrazu.
Tiho i spokojno
Ljubiš mi čelo,
Nečujno i smjelo.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Al već sada,
Dok još osjećam
Tvoj dah i miris,
Već sada mi nedostaješ,
Kao što pustinji
nedostaje kiša.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Ali ne znam,
Kako ću tu vječnost
Preživjeti bez tebe.
Kao djetetu,
Otimaš mi netom
Otkriveno blago,
Odnosiš srce sobom…
Vratit ćeš ga znam,
Za tjedan il' dva,
Ali bez njega ne mogu
Vječnost preživjeti.
Sad ostaje mi
Ruka u ruci,
Suza u suzi,
Usna na usni…
* * * * * * * *
sjedim na tlu,
oko mene tama,
osluškujem tišinu...
toliko sam sama...
imala sam te,
i dušu i tijelo,
povrijedila sam te,
što srce nije htjelo...
sjedim u sobi,
oko mene tama...
dodirujem tišinu...
ostala sam sama.
volio si me,
voljela sam tebe,
još uvijek volim te,
ne želiš me kraj sebe...
ležim u grobu,
oko mene tama...
izjeda me tišina...
ZAUVIJEK SAM SAMA
...Valentinovo. Kao da ni nije bilo. Da, naravno, ponovno sam sa svih strana zatrpana srčekima i ružicama, što po izlozima butika i trgovinica, što na TV-u. To je valjda da ga slučajno ne zaboravim (kao da je to ikako moguće)... Prošlo je, i dobro da je. nikad nisam shvaćala taj dan previše. Valjda je osmišljen za one koji zaborave tokom godine voljeti, da vole barem taj jedan dan.. ili da barem pokazuju tu ljubav.
Napisala sam post. dugačak i užasno netaktičan i melankoličan. Grozota za pročitati. Odlučila sam preko njega napisati ovaj. Napisati samo da nekako danas i nisam dobro... Prisjećam se svih onih ljudi koji su mi dragi i s kojima bi voljela provesti svo ovo slobodno vrijeme, a njih nema. (zašto??)
Treba mi promjena, koju je tako teško ostvariti, treba mi čvrsta ruka da mi pomogne kročiti ovim svijetom i da me vodi pravim putem, treba mi osmjeh na licu prijatelja. Sad! ODMAH!!
Odlučila sam danas da se prestajem nadati. U vezi njega. Kako romantičan dan za donošenje takve odluke:D. Prestajem se nadati jer to ionako nikamo ne vodi. koliko god on meni značio, nikad neće biti moj. Svi oni znakovi po kojima sam zaključivala da je osjećaj možda obostran bili su farsa, svi oni osmjesi plod moje mašte, a svaka prilika propuštena. Ne žalim. Ni trena. Ostaje mi uspomena na te zamišljene osmijehe i tajne znakove, na jedan ples i dodir njegove ruke na mojim leđima. Više od toga mi i ne treba. (
)
I još jedna malo vedrija tema, onako za kraj... možda si tom činjenicom uspijem izmamiti osmjeh na lice: Očistila sam prvi semestar, tako da sam čitav drugi mjesec slobodna. Moram se i pohvaliti da sam jedina na čitavoj godini dala jedan prilično težak ispit
toliko od mene
sve vas volim, bilo Valentinovo ili ne.
pusa od Ban_ana_naS
